Moja gastarbajterska priča
Na jesen 2019. godine smo supruga i ja odlučili preseliti se u Švedsku iz više razloga, a neki od najvažnijih su:
- Više mogućnosti i fleksibilnosti pri odabiru trenutne i buduće karijere
- Iskustvo življenja u stranoj državi
- Proširivanje vidika, upoznavanje ljudi različitih kultura
- Kvalitetniji i fleksibilniji obrazovni sustav
- Bolji balans rada i privatnog života: kultura rada, benefiti, stil života i sl.
- Prosječno viša primanja, koja vode do ranije financijske neovisnosti
Naravno, sve ove točke su priličnoo pojednostavljene (generalizirane), ali poprilično dobro “drže vodu” u skladu sa dosadašnjim iskustvom. Život u Švedskoj (ili bilo kojoj drugoj državi) ima i prednosti i nedostatke u odnosu na život u Hrvatskoj. Na svakome od nas je da izaberemo opciju koja nam u datom trenutku daje najviše prednosti u područjima života koji su nam najbitniji.
Prednosti života u Hrvatskoj (po mojem mišljenju i kriterijima) su:
- Blizina obitelji i prijatelja
- Povoljnija klima
- Povoljnije oporezivanje samozaposlenja i investiranja
- Pristupačniji zdravstveni sustav (vjerovali ili ne!)
Dakle, u našem slučaju nismo išli “trbuhom za kruhom” kao što je nažalost bio primoran dobar dio građana RH. Više je bila stvar u otvaranju novih mogućnosti, širenju vidika i bržem ostvarenju nekih osobnih ciljeva, od kojih su neki financijski, a neki ne. Podijelit ću neka naša razmišljanja i iskustva za koja mislim da su dobra početna točka prilikom razmišljanja o preseljenju te samog života u dijaspori.
Kao i uvijek, ne moram biti u pravu niti se moramo slagati u razmišljanjima. Pozivam vas da podijelite svoja viđenja i iskustva u komentarima.
Želim li uopće živjeti u drugoj zemlji?
Naravno da najbitnije pitanje koje si trebate postaviti jest: Želim li (ili trebam li) se uopće seliti u drugu zemlju?
Koliko god dobar dio građana RH volio kukati, činjenica je da se Hrvatska na svjetskoj razini ubraja među razvijene države. “Problem” je u tome da smo okruženi (barem sa sjevera i zapada) zemljama sa znatno višim standardom života. Ulaskom u EU i liberalizacijom tržišta rada dogodio se veliki odljev radne snage u ostale zemlje EU. Hrvatska po ovome nije iznimka, već pravilo. Događale su se slične stvari gotovo svim novim članicama, u višoj ili manjoj mjeri.
Jedno od potencijalnih rješenja je geoarbitraža. Najčešći primjer je rad za stranu kompaniju ili klijente uz život u Hrvatskoj. Ovaj pristup dobiva na popularnosti pogotovo u posljednje vrijeme s rastom poslovnih pozicija koje su isključivo na daljinu (remote). Pogotovo ovo vidimo u IT sektoru, ali i u drugim pozicijama za koje vam treba isključivo kompjuter i internet. Primati zapadnu plaću, a živjeti doma je postao novi hrvatski san.
Naravno da ova odluka ima puno faktora i da nisu svi od njih financijski. Već sam naveo one koji su nama bili bitni, dok će vaši možda biti drukčiji. Bitno je pri odluci imati prave i ažurne informacije. Nemojte nasjedati na priče iz birtije tipa kako je vani sve divno i krasno i kako su plaće 8000 Eura. Za to imamo bivše precjednice. Puno korisniji podaci bi bile prosječne (medijalne) plaće za neku državu ili još bolje PPP (Purchasing power parity), odnosno omjer prosječne neto plaće i prosječnih životnih troškova.
Zdravstvo, obrazovanje te benefiti na radnom mjestu su također vrlo bitni faktori koji su često bitniji od samog iznosa plaće i troškova. U prvom redu tu mislim na godišnji odmor, roditeljski dopust, fleksibilno radno vrijeme itd. Svi ovi faktori variraju poprilično od zemlje do zemlje. Dobro je znati i kakva je socijalna zaštitna mreža: naknade za nezaposlenost, pomoć pri pronalasku posla, dostupnost zdravstvenog osiguranja itd.
Svi ovi faktori su poprilično kompleksne teme i nema smisla generalizirati za svaku državu ponaosob. Isto tako, primarno pišem na ovom blogu o osobnim financijama i investiranju pa ću se zadržati (uglavnom) na tim temama.
Prije preseljenja
Ako ste se odlučili da život i rad u Hrvatskoj (ili geoarbitraža u vidu rada za strane kompanije iz Hrvatske) nisu za vas, onda postoji nekoliko koraka koje valja poduzeti:
- Plan za selidbu
- Odjava sa institucija u RH
- Pronalazak smještaja u novoj državi
- Prijava na institucije u novoj državi
- Pronalazak posla u novoj državi
Prvi korak određuje jesmo li uopće u stanju se preseliti u drugu državu. Plan i troškovnik preseljenja bi u minimumu trebali sadržavati sljedeće stavke:
- Transport sebe i obitelji (ako ne idete sami) te prtljage u novu državu
- Fond za crne dane u minimalnom iznosu 3-6 mjesečnih troškova života u novoj državi
- Plan za zdravstveno osiguranje
Naravno da pomaže ako se na poslove prijavljujemo, intervjuiramo i potencijalno dogovorimo zaposlenje prije samog dolaska u novu državu. To bitno umanjuje iznos fonda za crne dane i pomaže pri dobivanju potrebne dokumentacije.
Isto tako, ovo su vrlo neizvjesne situacije i ne bi bilo loše povećati fond za crne dane da bude u rangu 6-12 očekivanih mjesečnih troškova.
Neću ulaziti u detalje odjava sa institucija u RH, ali ukratko bi bilo dobro napraviti sljedeće:
- Odjava sa HZZO-a
- Odjava sa Porezne
- Odjava prebivališta
- Opcionalno: bankovni račun, mobitel…
Papiri, papiri i još malo papira
Neke od navedenih odjava su trivijalne, a druge po dobrom starom običaju zahtjevaju tonu papira i bar dvije tone živaca i vremena. Osobno s odjavom s HZZO-a nisam imao nikakvih problema, već je sve bilo vrlo brzo gotovo na šalteru.
Odjavu s porezne sam odradio naknadno poštanskim putem, ispunjavajući jedan od najkompleksnijih i najmanje logičnih obrazaca ikad (TI obrazac). Ovaj obrazac istovremeno i potpuno zadire u vašu privatnost pa možemo reć da je ovo iskustvo bilo svojevrsna birokratska kolonoskopija.
Uglavnom, ne morate žuriti s odjavom s porezne, već to možete (i trebali biste) napraviti tek nakon što postanete porezni rezident u novoj državi. Naime, uz kolonoskopski TI obrazac, potrebna je i potvrda o poreznoj rezidentnosti u novoj državi da biste se odjavili s porezne u RH.
Porezna rezidentnost je malo kompleksnija tema, ali ukratko: ako živite (i/ili radite) u nekoj državi više od 183 dana u kalendarskoj godini i/ili vam je tamo “centar životnih interesa” (šta god to značilo), onda dobivate poreznu rezidentnost te države.
Preporučljivo je odjaviti s porezne u RH da ne bi došlo do dvostrukog oporezivanja svih primitaka unatrag 7 godina. Baš takvi slučajevi su relativno nedavno punili novinske stupce. Više o poreznoj rezidentnosti pročitajte ovdje.
Prebivališe nije iznimno bitno odjaviti prije odlaska, tako da to možete napraviti i nakon što dobijete stalnu adresu u novoj državi ili kad vam hrvatska osobna istekne pa onda odradite jedno i drugo skupa.
Ponavljam opet, ovo su sve moja iskustva koja ne moraju bit točna. Svakako provjerite sve navedeno i slobodno me ispravite ako gdje griješim.
Financije i komunikacija
Bankovni račun možete i dalje ostaviti u RH ako to želite. Eventualni benefiti su pristup e-građanima putem mobilnog bankarstva te kupovina lokalnih usluga i podizanje gotovine na bankomatima u Hrvatskoj.
Posljednje dvije stvari se relativno lako riješe korištenjem fintech aplikacija poput Revoluta ili Keks Pay/Aircasha o kojima sam više pisao . Ovo će pogotovo biti olakšano uvođenjem Eura. Pristup e-građanima možete riješiti ako imate elektronsku osobnu iskaznicu (uz čitač).
Ako ostavite račun u hrvatskoj banci, prebacite se na plan s najnižom naknadom koji zadovoljava vaše potrebe. Erste i OTP banka u trenutku pisanja ovog teksta imaju relativno niske naknade za tekuće račune i online, odnosno mobilno bankarstvo.
Broj mobitela bi u svakom slučaju bilo pametno zadržati jer nije veliki trošak, a dobro će vam doći pri povratku u RH. Ionako većina mobitela danas podržava 2 SIM kartice. Pazite samo da raskinete sve planove/pretplate i prijeđete isključivo na prepaid bonove.
Ok, što dalje?
Recimo da ste odradili sve što ste trebali i da ste spremni za preseljenje. Da ponovimo, imate plan selidbe, 3-12 mjesečnih troškova na računu i smještaj u novoj državi barem za prvu ruku.
Jedan od prvih koraka je da iskoristite sve resurse nove države koji su vam na raspolaganju. Razvijene države će često imati programe pomoći u pronalasku posla, učenju jezika, prijave na zdravstveno i slično. Budite uporni i dosadni.
Ironija u mom slučaju je u tome da je švedska birokracija često sporija i nesposobnija od hrvatske (vjerovali ili da!). Barem ima napredniju digitalizaciju usluga tako da (Bogu fala) na morate ići fizički po svaki papir i čekati satima u redu.
Činjenica je da ste u drugoj državi i da se treba prilagodit mnogo čemu. Različiti jezik, kultura i stil života su nekima muka, dok drugi to shvate kao “malo” duže putovanje. Što ranije se upoznate s ovim faktorima barem na osnovnom nivou, to će vam cijeli proces prilagodbe biti lakši.
Naravno, teško je otić u bilo koji kutak svijeta i ne naić na “naše” ljude. Bili to Hrvati ili ostali građani bivše Juge, ne možemo pobjeć od praktički istog jezika i sličnog mentaliteta. Nekima pomaže biti okružen našim ljudima, dok je drugima upravo bježanje od tog mentaliteta jedna od prednosti života vani. Svakome svoje.
U idućem dijelu ovog mini-serijala sam pisao o konkretnim stvarima života u dijaspori koje se tiču osobnih financija, mirovina, investiranja i poreza.
Škrti Otočanin