U prvom dijelu ovog mini-serijala sam pisao o odluci o preseljenju u drugu državu te konkretnim koracima koje je potrebno donijeti. Također sam spomenuo prednosti i nedostatke života u dijaspori u vidu javnih usluga (zdravstvo, školstvo i slično), a danas ću se fokusirat više na financijski aspekt te odluke. Pisat ću o mirovinama, stanovanju, investiranju i porezima. Nekima su ove teme ekvivalent gledanja boje kako se suši, ali meni su iz nekog neobjašnjivog razloga zanimljive…
Prednosti i mane života u dijaspori
Nije tajna da su prosječna primanja znatno viša u zemljama zapadne i sjeverne Europe nego u Hrvatskoj. Čest protuargument je da su i troškovi života u pravilu viši. I to zaista i je istina. Kao i uvijek – otrov je u dozi – odnosno treba vidjeti usporedbu odnosa prihoda i troškova u Hrvatskoj i stranoj zemlji.
Najbolji indikator koji nam je dostupan (izuzev osobnog iskustva strica iz Frankfurta) je Purchasing Power Parity (PPP). Radi se o metrici koja uspoređuje prosječne prihode i troškove u pojedinoj zemlji. Na tom polju Hrvatska stoji ovako:
Dakle, standard u RH je prema ovoj metrici 25% lošiji nego prosjek EU27 zemalja. U usporedbi s čestim zemljama u koje Hrvati emigriraju poput Irske, Njemačke ili Švedske, stojimo oko 40-50% lošije. Drugim riječima: život i rad u visokorazvijenoj zemlji nam može dati gotovo duplu kupovnu moć (u prosjeku).
To može značiti da ćemo živjeti malo “opuštenijim” životnim stilom ili da ćemo štedjeti veći udio svojih primanja. Najčešće je to kombinacija jednog i drugog, u različitim omjerima.
Stanovanje – najveći trošak
Najveća stavka troškova u gotovo svakoj zemlji je stanovanje. Cijene nekretnina u Hrvatskoj posljednjih godina divljaju do te mjere da je prosječnom građaninu vrlo teško kupiti nekretninu čak i ispodprosječne vrijednosti.
Nisu ni ostale europske zemlje puno različite po tom pogledu posljednjih godina. Jednostavno rečeno, period 2008.-2020. je bio jedan od najboljih ekonomskih perioda u povijesti. Snižavanje kamatnih stopa je povoljno djelovalo na gotovo sve imovinske klase, uključujući nekretnine.
Sve je to naravno izvrnuto na glavu u 2022. Domino efekt koronavirusa i rata u Ukrajini nam je donio povišenu inflaciju, a ona rast kamatnih stopa. Rezultat su poprilični minusi u praktički svim većim imovinskim klasama ove godine.
Europska nekretninska tržišta u pravilu počinju pratiti ovaj trend, uz nekoliko izuzetaka među kojima je i Hrvatska. Pričali smo ovoj temi detaljnije “Tetka” i ja na našem prvom webinaru. Uglavnom, Hrvatska je (zasad) izuzetak zbog više parametara. Najznačajniji su visok udio kupovine nekretnina u gotovini, priljev stranog kapitala, niska financijska pismenost i dolazak inflacije.
Neovisno o nedavnim događajima, cijene nekretnina u RH su u pravilu niže nego u razvijenijim zemljama u apsolutnim iznosima. U relativnim iznosima (u odnosu na prihode) su često skuplje.
Indikativno je i da je Hrvatska država s najvišim udjelom vlasništva nekretnina u EU (90% građana posjeduje nekretninu), dok je ta brojka na razini EU oko 70% te je u padu:
Ne impliciram da je vlasništvo nekretnine samo po sebi loš izbor, ali isto tako vidimo trend da je taj postotak niži u zemljama koje su financijski pismenije. Postoje tu naravno i brojni drugi faktori poput:
- Društvenih vrijednosti (običaja)
- Nepostojanja kvalitetnih investicijskih alternativa u prošlosti
- Loših iskustava s hiperinflacijom
- Uređenijeg tržišta najma nekretnina itd.
Debatu kupnje ili najma nekretnine za život sam detaljnije obradio , a zaključak je: financijski gledano, i kupnja i najam mogu biti dobra opcija. Ipak, prosječno gledano dugoročni najam uz investiranje razlike donosi bolje dugoročne rezultate, barem s financijske perspektive. Naravno, postoje tu i drugi faktori poput onih psihološko-emocionalnih (tipa “napokon sam svoj na svome”) pa ostavljam ovo svakome na izbor.
Pitanje penzija
Ne treba biti financijski previše pismen da se vidi da u hrvatskom mirovinskom sustavu postoji ogromna rupa. Znamo da su trenutne prosječne mirovine oko 400 EUR, dok je prosječna plaća oko 1000 EUR, odnosno medijalna oko 800 EUR. Dakle, kad odemo u penziju očekuju nas ugrubo barem duplo niža primanja. Nije situacija bajna ni u puno razvijenijim zemljama.
U Hrvatskoj je trenutni odnos bruto mirovine i bruto plaće 38%, dok je u zemljama EU oko 53%. Mirovinski sustavi su osmišljeni u vrijeme kad je demografska slika ovih zemalja bila puno zdravija, sa barem 3-4 radnika na 1 umirovljenika. Danas ti omjeri dolaze vrlo blizu 1:1, a to znači da je mirovinski sustav kakav ga poznajemo apsolutno neodrživ.
Hrvatska perspektiva je u ovom slučaju još gora zbog činjenice da se u posljednjih 10 godina iselilo gotovo 10% populacije, većinom u najboljim radnim godinama. Šlag na kraju je vrlo staromodna investicijska strategija mirovinskog sustava (15% bruto plaće ide u I. stup, a tek 5% bruto plaće u II. stup). Pritom se većina investira u hrvatske državne obveznice. Pisao sam o ovoj temi detaljnije .
Sva sreća da je penzija za mnoge čitatelje ovog bloga udaljena par desetljeća. Tako da ne treba o tome mislit prerano, je li tako? E, pa ne baš.
Što ranije počnemo štediti i investirati za svoju mirovinu, to će nam biti lakše. Čak i niži iznosi investirani u ili barem III. mirovinski stup mogu imati ogroman efekt nakon nekoliko desetljeća.
Gotovo sve zemlje se bore protiv ovog problema podizanjem potrebne dobi za punu starosnu mirovinu (vidi sliku dolje). Ostala rješenja (koja su zapravo samo zakrpe) su podizanje količine obveznih odvajanja za mirovinu, isplate mirovina iz državnog proračuna i poticanje građana na samostalnu štednju.
Prvi graf prikazuje porast dobi za muškarce, a drugi za žene. Samo u periodu 2012.-2020. prosječna potrebna dob za starosnu mirovinu se povisila gotovo godinu za muškarce i gotovo godinu i po za žene. Razumno je za očekivat da će se oba trenda nastaviti idućih godina.
Investiranje za mirovinu u dijaspori
Dobra je vijest da samim zaposlenjem u razvijenoj zemlji vrlo vjerojatno imate pristup znatno razvijenijem mirovinskom sustavu. Ovo je naravno jedan od faktora koji poprilično varira od zemlje do zemlje, ali česte karakteristike (u odnosu na RH) su:
- Znatno niže (ili nepostojeće) odvajanje iz bruto plaće za sadašnje umirovljenike
- Znatno viši postotak odvajanja od bruto plaće za osobnu štednju
- Investiranje tih sredstava većinom u dionice
- Globalna diverzifikacija investicijskog portfelja
Ako to usporedimo sa hrvatskim mirovinskim sustavom, vidimo da se radi gotovo o oprečnoj strategiji.
Da skratimo priču: radom u zemlji zapadne Europe izdvajate višestruko više za svoju buduću mirovinu. Faktori koji pritom utječu na buduću mirovinu su naravno godine staža u toj državi, visina primanja, konkretni uvjeti mirovinskog sustava i eventualne dodatne uplate.
Usporedba uplata u mirovinski sustav za istu plaću u Hrvatskoj i Švedskoj:
Dakle, osim same činjenice da s istom plaćom investiramo gotovo 4 puta niži mjesečni iznos, veliku razliku rade i očekivani prinosi, zbog investiranja uglavnom u obveznice, odnosno dionice. Da ne spominjem diverzifikaciju investicije. Možete pogoditi koji je krajnji rezultat..
Kad još uzmemo u obzir da će primanja za isti posao biti dvostruko ili trostruko viša u Švedskoj nego u RH, ta razlika raste za još 2-3 puta.
III. mirovinski stup?
Neovisno živjeli u RH ili inozemstvu, a hrvatski ste državljanin, dostupno vam je investiranje u III. mirovinski stup u RH. To je jednostavan način za započeti s investiranjem i vidjeti rezultate relativno brzo zbog državnih poticaja od 15%.
Nedostaci investiranja u 3. stup su:
- Prekonzervativna investicijska strategija (opet hrvatske državne obveznice)
- Ograničenje pristupu sredstvima do 55. godine (ja ipak držim da je ovo prednost)
- Ograničeni poticaji do 750 kn (100 EUR) godišnje
- Nemogućnost uplate iz bruto plaće kao prilikom rada u RH
Uplaćivali u III. Mirovinski stup ili ne, postoji dobra vjerojatnost da ni to neće biti dovoljno za dostojnu mirovinu u starosti. Osim toga, ako imate veće financijske ciljeve poput kupovine nekretnine, školovanja djece, ostavljanja nasljedstva, financijske neovisnosti i slično, potrebno je samostalno investirati.
Investiranje u dijaspori
Dobra vijest je da su osnovni investicijski pojmovi i principi identični u cijelom svijetu. Bez obzira gdje živite, nastojte diverzificirati svoje prihode i investicije. Investirajte globalno, dugoročno i pasivno, s minimalnim naknadama. Najefikasniji alati za ovo su upravo ETF-ovi, koje kupujemo putem online ili robosavjetnika.
Još jedna dodatna prednost leži u činjenici da EU ima konzistentnu regulativu za brokere i ETF-ove u različitim državama. ETF-ovi koje možete pretraživati i uspoređivati na justetf.com podliježu tzv. UCITS (Undertaking for Collective Investment in Transferable Securities) regulativi. Ukratko, ova regulativa osigurava da svi UCITS ETF-ovi moraju pratiti minimalne standarde poput:
- Korištenja diverzificiranog portfelja
- Jasnog prikaza naknada
- Osiguranja sredstava investitora
Isto tako je jednostavno kasnije te ETF-ove prebacivati s platforme na platformu ako za to bude potrebe. Imajte samo na umu da pojedini brokeri koji daju mogućnost frakcijskog kupovanja udjela nemaju mogućnost transfera udjela na drugog brokera (npr. Trading212).
Dakle, živjeli u HR, DE, IR ili SE – imate pristup identičnim ETF-ovima i većini brokera. Postoje doduše iznimke u vidu brokera koji su dostupni u RH, a nisu u drugim zemljama (npr. Finax) i obratno (npr. DEGIRO). Za najveće discount brokere o kojima pišem te koje i sam koristim poput Interactive Brokers ili Trading212, ovakvih problema nema jer su dostupni u širokom broju zemalja.
Zapravo, najveća razlika u investiranju u RH ili nekoj drugoj državi je oporezivanje investiranja.
Investiranje i porezi
Da ne bi ispalo da je Hrvatska po baš svim pitanjima vezanima uz osobne financije nepovoljna za malog čovika, moram spomenut da su porezi na investiranje u RH izrazito povoljni. Pisao sam o njima detaljnije , ali ukratko:
- Postoje dva različita poreza na investiranje u RH: porez na kapitalnu dobit i porez na dividendu
- Porez na dividendu se automatski obračunava na dividende dionica i slične periodične primitke (npr. P2P lending)
- Porez na kapitalnu dobit se obračunava samo na dobit od prodanih udjela dobivenih investiranjem u kalendarskoj godini (minus kapitalni gubici i troškovi)
- Oba poreza su u iznosu 10%+prirez
- Nakon 2 godine držanja udjela, porez na kapitalnu dobit pada na 0%
Dakle, dugoročnim investiranjem u Hrvatskoj koristeći alate poput akumulirajućih ETF-ova praktički ne moramo platiti ni centa poreza. Brojne druge europske države nisu tako široke ruke, s porezima na kapitalnu dobit koji se često kreću u rasponu 20-30% ili više:
Napomena: podaci su iz 2021. i Hrvatska nije uključena jer u trenutku pisanja ovog blog posta nije u OECD-u. Detaljniji info pročitajte ovdje.
Optimiziranje poreza i dividende
Bitna napomena je da mnoge države imaju investicijske programe s nižim stopama poreza. Većinom su takvi programi usmjereni na investiranje za mirovinu, slično recimo hrvatskom III. mirovinskom stupu. Bitno je istražiti prednosti i ograničenja takvih programa u državi u kojoj živite i usporediti ih sa ponudom i oporezivanjem klasičnih brokerskih računa.
Što se tiče poreza na dividende – općenito nisam ljubitelj dividendnog investiranja. Jedan od najboljih edukatora u investicijskom svijetu Ben Felix je to bolje objasnio u ovom YouTube videu nego što bih ja ikad mogao:
Osim toga, dividende sa sobom najčešće povlače automatsku poreznu obvezu. Ta činjenica dodatno umanjuje očekivane neto prinose takvog načina investiranja, a usto proizvodi i dodatnu količinu papirologije (porezni obrasci).
Ukratko – istražite postoje li porezno efikasniji načini investiranja u državi u kojoj živite i držite se akumulirajućih ETF-ova (koji reinvestiraju dividendu).
Kaže se da su samo 2 stvari sigurne – smrt i porezi. U načelu se slažem, ali uz dodatak: odgovornost je svakog od nas da se informira i plati onoliko poreza koliko mora i ni centa više. Naravno, sve u legalnim okvirima.
Oporezivanje rada
Porezi na plaću variraju poprilično od države do države, pa čak i unutar svake države s obzirom na različite stope poreza za različite razrede prihoda (progresivno oporezivanje). Dobar orijentir je sljedeća karta koja pokazuje najviše stope oporezivanja rada u svakoj državi:
Po ovom pitanju se ne može napraviti puno, s obzirom da se u većini zemalja porezi automatski oduzimaju pri isplati plaće. Stvari koje ipak možemo napraviti su:
- Istražiti porezne benefite za uzdržavajuće članove obitelji (djecu)
- Istražiti porezno priznate odbitke u pojedinoj državi, poput troškova putovanja na posao, donacija humanitarnim udrugama i sl.
- Razmisliti je li moguće prijeći iz uloge zaposlenika u onu poduzetnika
Ova posljednja točka danas u pravilu nije više ni toliko komplicirana ni skupa kao nekad. Gotovo je univerzalno pravilo da se dobit kompanija oporezuje po znatno nižim stopama nego plaće zaposlenika. Ovo vrlo dobro znaju paušalci i vlasnici d.o.o. kompanija u RH koji imaju višestruko nižu stopu poreza nego zaposlenici.
Države uglavnom potiču malo poduzetništvo pojednostavljenjem i pojeftinjenjem procesa pokretanja obrta, samostalne djelatnosti ili ekvivalenta. Čak je i ganjanje papira, računovodstvo ili plaćanje poreza u razvijenim državama riješeno jednostavnim online platformama. U velikom broju slučajeva za jednostavnu kompaniju možete i sami voditi knjige uz minimalan utrošak vremena.
Nedostaci su naravno varijabilni prihodi, nedostatak benefita koje zaposlenici uživaju, potencijalno više stresa te briga oko računovodstva, marketinga i svega ostalog što ide uz poduzetništvo.
Zaključak
Ne postoji država na svijetu u kojoj teče samo med i mlijeko. Svaka ima svojih prednosti i nedostataka. Živim u Švedskoj već 3 godine i svjestan sam većine dobrih i manje dobrih strana života ovdje, kao i onih u Hrvatskoj. Barem za mene.
Svatko ima svoju jedinstvenu perspektivu i svatko će cijenit neke faktore više ili manje u odluci preseljenja ili ostajanja u RH. Činjenica je da Hrvatska ima odličnu klimu – i onu atmosfersku i onu investicijsku. Nedostaci su relativno niska primanja uz relativno visoke troškove u usporedbi s drugim zemljama EU.
Brojni drugi elementi su mnogima još bitniji poput osjećaja pripadnosti narodu/društvu/zajednici, kultura, običaji,mentalitet, jezik, druženja s prijateljima i obitelji itd. Ako se pak odlučite na život u stranoj državi, imajte na umu 2 stvari:
- Informirajte se detaljno o svim prednostima i nedostacima te pritom više vjerujte podacima (statistikama), a manje anegdotalnim dokazima
- Ova odluka je lako promjenjiva (reverzibilna). Ako vam se ne svidi, uvijek se možete vratiti ili probati s nekom trećom državom
Iz osobnog iskustva mogu reći ovo: život u stranoj državi je oplemenio moj život na bolje. Sama izloženost internacionalnom društvu i različitostima (kakvih nemamo baš puno u RH) drastično mijenja pogled na život. Možda nekome ovo zvuče kao floskule, ali pogled na svijet iz perspektive ljudi s različitom pozadinom, jezikom, kulturom ili obrazovanjem će često biti drastično drukčiji od vašeg.
To ne znači nužno da će biti “lošiji ili bolji” (šta god to značilo), već samo – drukčiji. U svakom slučaju nas čini bogatijima za nove perspektive i izbore. Isto kao što je naša draga Kolinda mogla izabrat samo jedan jogurt u dućanu dok je odrastala, bila bi prava šteta da provedemo cijeli život gledajući na svijet iz samo jedne perspektive.
Perspektive male mediteransko-srednjoeuropsko-balkanske zemlje koja je po malo čemu superiornija ili inferiornija u odnosu na bilo koju drugu zemlju u svijetu.
Škrti Otočanin