Zadnji dani 2020. su se pokazali sličnima kakva je bila i cila godina – taj nesretni potres na području Banije je ostavija trajnu štetu, ponajprije u smislu ljudskih života, a onda i ogromnu materijalnu te emocionalnu štetu (strah od potresa) i u ostalim krajevima Lijepe Naše.

Nema se šta pametno napisat na tu temu šta već nije napisano niti je to tema ovog bloga, ali mislin da je bitno da svatko od nas pomaže i dalje koliko može, ovisno o osobnoj financijskoj situaciji. Pogotovo sad kad priča nije viša glavna tema u medijima, a pojedincima će trebat godine da se potpuno oporave (ne samo s financijske strane nažalost).

Svatko od nas može sam procjenit ulogu i efikasnost države u pomoći pogođenim krajevima. To nam može samo bit još jedan pokazatelj da ćemo većinom bit sami odgovorni za neke stvari koje očekujemo od države, a tu poglavito mislin na mirovine, iako su upitne i neke druge usluge tipa zdravstva itd.

Polu-političke teme na stranu, već mi je neko vrime ovaj tekst u glavi, neovisno o potresima u Baniji. Koliko god mi volimo plakat i kukat, činjenica je da se (na svjetskoj razini) Hrvatska nalazi među razvijenijim zemljama i da su mnogi naši svakidašnji problemi (izuzev katastrofa koje su nas zadesile u 2020. I koje se, nadan se, više neće ponovit) realno mizerni u usporedbi sa velikim dijelom stanovništva našeg planeta.

Iako san ima naviku pomoć potrebitima i prije, većinom u vidu direktnih donacija ljudima za koje znam da im pomoć triba ili kroz nacionalne kampanje za pomoć u liječenju (opet primjer u kojem građani rješavaju probleme države), nisan do prošle godine obraća previše pažnje na svjetske probleme (ka vjerojatno i većina nas).

Mala digresija, ako ste prije već uplaćivali u humanitarne svrhe direktno udrugama koje se nalaze u HR, imate pravo na povrat poreza (više informacija ovdje). Nažalost, isto ne vridi za direktne osobne donacije ili za doniranje van granica Lijepe Naše.

Iako svit ide ubrzanim tempom u jako dobrom smjeru po gotovo svim kriterijima, šta me najviše od svega uvjerila jedna od najboljih knjiga koje san pročita u životu (Factfulness) , i dalje u svitu ima jako puno ljudi kojima je potribna naša pomoć i kojima za iznose koji su nama više manje trivijalni možemo doslovno prominit život. Tako da san počeja istraživat dosta na tu temu iz različitih izvora i prvi put san napravija sistematičan plan djelovanja, u kojem humanitarstvo neće bit nešto stihijski, nego će bit nešto planirano i redovito.

Zašto uopće donirat novce u humanitarne svrhe?

Moran reć da ne tvrdin da su ljudi koji doniraju ili ne doniraju zato bolje ili lošije osobe, uključujući mene. Istraživanja su pokazala da doniramo najviše iz razloga da bismo se osjećali zadovoljnije sami sa sobom i da sebi dokažemo da smo dobre osobe (preporuka za knjigu Elephant in the Brain), koliko god nas naš ego sputava u priznavanju tih činjenica samima sebi. 

Istovremeno, ako možemo nekome pomoć i pritom se osjećat dobro, mislin da se tu radi o win-win situaciji.

Naravno da nam je lakše donirat osobama koje znamo direktno ili za koje barem znamo preko poznanika, čiju smo priču pročitali na internetu i slično, zbog već navedenih razloga. Možda nam je to neugodno priznat, ali puno veću emocionalnu reakciju će izazvat nevolja osobe koju poznajemo ili barem osobe iz naše zemlje, nego XY osobe u Africi ili Aziji. Pa onda u neku ladicu u našem mozgu ubacujemo tih par milijardi ljudi koji su tamo negdi daleko i manje više svi imaju problema, pa im onda ionako ne možemo puno pomoć.

Baš iz tog razloga šta su ti ljudi u toj situaciji kakvoj jesu velikim dijelom zbog višestoljetnog iskorištavanja zapadnog svita kojem i vi i ja pripadamo i baš zato jer je većina ljudi fokusirana na pomoć najbližima (u čemu nema ništa loše, dapače), izrazito je bitno da netko misli na veće, globalne probleme. A taj netko možete bit Vi.

Kako konkretno pomoć i šta je efektivni altruizam?

Osnovna ideja efektivnog altruizma je da se spoji osjećaj empatije koji imamo prema bliskim ljudima u nevolji sa racionalnim davanjem, kako bi ono napravilo najviše dobrog na svjetskoj razini. Toplo preporučam pogledat ovaj TED talk od 15-ak minuta (sa transkriptom na hrvatskom jeziku). Druga bitna ideja je osvješćivanje činjenica da nije uopće sebično fokusirat se na povećanje svojih primanja ili povrata na investicije, jer kao stanovnici razvijenih zemalja tako možemo puno više pomoć potrebitima nego da dajemo direktno naše vrijeme kroz npr. volontiranje. Da se razumimo, volontiranje je hvale vrijedno u svakom aspektu, ali čisto govorimo o fokusu na šta efektivnije pomaganje potrebitima.

Također, nema ništa loše u pomaganju potrebitima sa kojima imamo nekakvu poveznicu i lakše nam je s njima suosjećat (obiteljske veze, poznanstva, ista nacionalnost itd.), ali ako pogledamo problem sa racionalne strane, svaki ljudski život vrijedi isto. Ili bi barem trebao u teoriji… 

Postoji li zapravo cijena ljudskog života? Mislim da će se mnogi složit sa mnom da ne postoji. I nažalost, bili bi (dijelom) u krivu.

Organizacija Give Well pokrenuta je upravo sa ciljem da – nakon ulaganja tisuća sati u istraživanje svih većih dobrotvornih organizacija na svitu – preporuče samo nekoliko organizacija na svjetskoj razini koje su najefektivnije. Trenutno preporučuju 9 organizacija, od čega su prve dvije usmjerene borbi protiv malarije. Malarija ubija 400 000 ljudi godišnje, a za drastično smanjenje broja umrlih rješenje je naoko trivijalno – mreže za komarce. Naime, izračunato je da je između 3 i 4 tisuća dolara (otprilike 20-ak tisuća kuna) uloženih u kupnju mreža za komarce dovoljno za spasit jedan ljudski život. Tako da, nažalost, ljudski život trenutno ima cijenu, tj. znamo kolika je cijena da spasimo jedan život.

U praksi gledano, recimo da donirate 200 kn misečno i kroz nekih 10 godina ćete spasit jedan ljudski život sasvim sami. Nevjerojatan podatak.

Ali dragi Škrti Otočaninu, kako se ovo uklapa sa mojim financijskim planom, ulaganjem #dugoročno i ostalim šta propagiraš kroz svoj blog? 

Da budem iskren, ne uklapa se direktno. Ali ako možemo odvojit samo 1% mjesečnih primanja na dugoročnoj bazi, već možemo napravit jako puno. To je nekih 60 kn mjesečno za prosječnu hrvatsku plaću, a to virujen da može gotovo svatko od nas odvojit. I zbog samog tog čina ćemo poboljšat svoju kvalitetu života i sreću puno više nego šta bi tih 60 kn poboljšalo naše živote kupovinom nečeg materijalnog.

Osim ultraracionalnog načina doniranja preko organizacije Give Well (koja ne uzima proviziju za prosljeđivanje sredstava), postoje još brojni drugi načini koji su možda malo manje racionalni, ali koji Vam potencijalno mogu bit bliži srcu. Osim toga, puno je lakše dosegnut neke manje ciljeve (u odnosu na navedenih 20-ak tisuća kuna za spas 1 ljudskog života) i počet činit dobro istovremeno i potrebitima i svojoj osobnoj životnoj satisfakciji sa svega nekoliko desetaka kuna mjesečno.

Ostale efektivne organizacije

Organizacija Kiva funkcionira na odličnoj ideji direktnih zajmova direktno osobama zemalja u razvoju. Sjetite se one stare “ako daš čoviku ribu, nahranija si ga jedan dan, a ako ga naučiš hvatat ribu nahranija si ga za cili život”. 

Ukratko, u Kivi možete birat među raznim kategorijama poput sanitacije/čiste vode, prehrane, obrazovanja, pokretanja malog biznisa, pomoći isključivo ženama itd. te unutar svake kategorije možete vidit slike i projekte konkretnih ljudi za koje im treba zajam. Te osobe (nakon potpunog financiranja projekta) vraćaju zajam malo-pomalo u sljedećim mjesecima, a vi te novce možete ponovno iskoristit za pomoć nekom drugom. Jako korisno i za primatelje pomoći i za vas osobno jer možete sa istom svotom novaca pomagat opet i iznova. Koristim ovu platformu gotovo godinu dana i imam samo riječi hvale.

Još jedna feel good organizacija je Share the meal, na čije ste reklame vjerojatno već naletilii na FB ili YT. Uglavnom, UN-ov World Food Programme je razvija aplikaciju za mobitel kojom možete direktno darivat hranu nekome na drugom kraju svita. Odaberete između jednokratne donacije ili ponavljajuće mjesečne donacije od nekoliko desetaka kuna pa naviše i to je to. Kad se donacija izvrši, vi dobijete izvještaj o kojoj se osobi radi (imena su promijenjena zbog privatnosti) te koju su točno hranu kupili vašom donacijom. Također su napravili jako dobar posao u gamifikaciji aplikacije, tako da možete skupljat razne “digitalne nagrade”. Jedan donirani obrok košta otprilike samo 6 kn.

Spomenija bi i Zakladu Bill & Melinda Gates koja ima slogan “All lives have equal value” i koja je po nekim procjenama odgovorna za spašavanje 122 milijuna života. Kroz nju će njeni osnivači, uz Warrena Buffeta i brojne druge milijardere donirat većinu svog bogatstva. 

Ne znan kako Bill to sve stigne uz paralelni rad na 5G mikročip GMO cjepivu, al svaka mu čast (napomena: ovo je šala!). Ovo je očito također vrlo efikasna organizacija i možete bit sigurni da će donacija doć u prave ruke.

Eto ga, to je moj sažetak baziran na popriličnom istraživanju i osobnom iskustvu. Osim ako doslovno krpate kraj s krajem i/ili se nalazite u dugovima, mislim da je moralna odgovornost svakog od nas kontinuirano pomagat onima čiji je najveći grijeh taj šta su se rodili u zemlji trećeg svijeta. Iako svi volimo mislit da smo divne i krasne osobe (a neki vole to i trubit na sva zvona), mislin da je puno bitnije aktivirat se po pitanju altruizma zbog svoje osobne sreće i posljedično veće sreće drugih ljudi.

Škrti Otočanin