Ovaj blog post je objavljen u travnju 2020. i ažuriran u studenom 2021.

Da bismo razumijeli problematiku i pozitivno utjecali na naše mirovine, bitno je shvatit barem neke osnove funkcioniranja mirovinskog sustava.

Uglavnom, vjerojatno ste čuli za pojmove I., II. i III. mirovinski stup.

I. mirovinski stup

I. stup je tzv. sustav mirovinske solidarnosti, a to znači da se ti novci (15% vaše bruto plaće) uplaćuje državi koja onda te novce isplaćuje sadašnjim umirovljenicima. To je zakonski određeno i obvezno, tako da tu ne možemo puno napravit.

II. mirovinski stup

II. stup je također obvezan, ali je on (za razliku od I. stupa) naša osobna imovina. Tu se radi o iznosu 5% vaše bruto plaće koji se uplaćuje u mirovinski fond. On ga investira u obveznice, dionice, novčane depozite itd., kako bi ti novci s godinama imali nekakav prinos te narasli na nešto veći iznos. Taj iznos onda u mirovini, zajedno s novcima koje dobivamo iz I. stupa, čini našu ukupnu mirovinu. 

Tu imamo opciju biranja A, B ili C modela ulaganja (s većim ili manjim rizikom, odnosno prinosima), ali su dosad u startu svi osiguranici smještani u srednji B model. Odnedavno se automatski novi osiguranici stavljaju u A model koji više ulaže u dionice i nešto je rizičniji sa (potencijalno) većim prinosima, ali ne trebate sad previše razbijat glavu oko detalja. U svakom slučaju, ako Vam je ostalo više od 10 godina do mirovine, svakako je dobro prebaciti se (besplatno) u A model, a to možete napraviti na ovom linku, samo unutar mjeseca Vašeg rođenja. Zašto je baš tako glupasto pravilo? Nitko to ne zna…

III. mirovinski stup

III. stup je ono nad čime imate najveću kontrolu i najbitniji je u smislu toga šta možete poduzet već danas da si osigurate značajno bolju mirovinu.

On je dobrovoljan, šta znači da ste sami odgovorni uplaćujete li u njega i koliko. Dakle, niste ničim obvezni nastaviti uplate ako npr. nemate u tom trenutku novaca i sl.

U smislu ulaganja je sličan kao II. stup (investira u fondove koji sadrže obveznice, dionice itd.) te se također smatra vašom osobnom imovinom.

Prednosti III. stupa

Jako je zanimljiv jer država zadnjih godina nudi 15% poticaja do maksimalno uplaćenih 5000 kn godišnje (tj. maksimalno 750 kn poticaja). Dodatno na to, ti fondovi godišnje imaju povijesne prinose cca 5-6% uz poprilično sigurnu strukturu ulaganja (mala je vjerojatnost da ćete izgubiti većinu tih novaca).

Ono šta je najbolje u cijeloj priči je (ako ste zaposlenik) da imate opciju da poslodavac umjesto isplate cijele plaće na Vaš račun, uplati direktno do maksimalno 500 kn mjesečno za vas u III. mirovinski stup. Vi sami određujete točan iznos te se on automatski oduzima od vaše bruto, a ne od neto plaće. Komplicirano? Primjer iz prakse: Ako Vam je bruto plaća cca 10 000 kn, a neto plaća slijedom toga cca 6500 kn, uzima se 500 kn iz vaše bruto plaće (sada je 9500 kn) te vam se ti novci uplaćuju u III. mirovinski stup. 

Pritom vam se neto plaća nije smanjila za 500 kn, nego za cca 280 kn (ovisi o raznim faktorima, ali u pravilu je u rasponu 250-290 kn). Dakle, dobili ste gotovo duplo veću uplatu u fond nego šta vam je skinuto s plaće! Nastavno na to, tu i dalje ide 15% državnih poticaja (max. 750kn) te dodatno na to još i prinosi fonda (5-6% godišnje).

U konačnici to znači da ste za godišnje odricanje od cca. 3000kn povećali svoj III. stup za 6750kn + prinos. U nekakvoj prosječnoj godini to znači da ste si odricanjem od 250kn mjesečno povećali stanje svog III. mirovinskog stupa za preko 7000kn! I najbolje od svega je šta ti novci onda efektom kamate na kamatu godinama samo još dalje rastu.

Uplata iz bruto plaće u praksi

Jedino negativno u ovoj priči je činjenica da brojni poslodavci (i državni i privatni) pojma nemaju za ovo. Znam za brojne primjere ljudi koji su htjeli s ovim počet, ali ih je nesposobnost i/ili nezainteresiranost računovodstva u tome spriječila. Morate znati da je to Vaše pravo te da poslodavac s time uštedi gotovo 1000 kn godišnje na davanjima državi (jer Vam je manja bruto plaća). Budite uporni, udružite se s drugim kolegama i zahtjevajte svoja prava. U praksi se potpiše aneks ugovora o radu u kojem pristajete na nižu bruto plaću s direktnim uplatama u III. stup mirovinskog fonda po Vašem izboru.

Koliki iznos mogu dugoročno očekivat?

Šta to znači za vašu mirovinu u praksi? Slijedi okviran izračun (uz pretpostavku da država zadrži poticaj i prinos od 5%, šta je po svim najavama izgledno):

Ako počnete ulagati sa 30 godina i to radite do mirovine (35 godina), uložili ste ukupno 105 000 kn, a u fondu bi imali cca 656 000 kn!

Konkretno za Vašu mirovinu to znači uvećanje od preko 2000 kn mjesečno, za žrtvovanje 250 kn mjesečno danas! S obzirom da je prosječna starosna mirovina danas cca 2500kn, ovo je jednostavan i konkretan način kako taj iznos možete gotovo udvostručit.

U čemu je kvaka?

Zapravo u gotovo ničemu. Otegotna okolnost je šta te novce ne možete dirat prije 55. godine života. Ali ako mene pitate, ovo je zapravo prednost jer biste sigurno dotad došli u napast više puta to potrošit na nešto drugo. Ovako se ti novci koriste kad će vam stvarno tribat, a to je u starosti. I amen. Druga otegotna okolnost je da Vam je bruto plaća nešto niža pa uplaćujete nešto niži iznos u II. mirovinski fond, ali to je zanemarivo naspram prednosti koju dobijete ulaganjem u III. mirovinski fond iz bruto plaće.

Ako nemate stalno zaposlenje ili ste obrtnik i slično, i dalje je isplativo sam sebi uplaćivat do 417 kn mjesečno (5000 kn godišnje) za dobit poticaj od 750 kn (i dobijete još potencijalno povrat poreza na uplaćenih 5000 kn). To uostalom i ja radim godinama. Iako, postoje i bolje dugoročne opcije (više o tome dalje na blogu).

Kako krenuti s investiranjem u III. stup?

E, sad ide onaj najbitniji dio, a to je poduzimanje nečeg u vezi toga…

Istraživanja u SAD-u su pokazala da nakon prolaska tečajeva osobnih financija samo 3-4% ljudi poduzme neke kratkoročne korake da poboljša svoju financijsku sliku, a dugoročno gledano samo 0.1%…

Ja predlažem sljedeću vježbu: zamislite sebe sa 70 godina, umorni i od rada i od života, kako planirate preživit taj mjesec sa 2500kn penzije (uz pretpostavku da imate svoju nekretninu). Znači platit hranu, režije i neke druge hrvatske “najosnovnije” troškove tipa kava, cigarete i kladionica… Je li to realno ili ne procijenite sami. Mislin da druga motivacija nije potrebna…

Akcijski plan

1. Dignit guzicu sa stolice.

2. Pitat poslodavca da vam uplaćuje bruto iznos iz plaće direktno u III. mirovinski (idealno 500kn ako si možete priuštit, ali može i manje). Ako nemate stalno zaposlenje, onda odlučit hoćete li i koliko uplaćivat sami sebi.

3. Otić u banku ili mirovinsko društvo i otvorit III. mirovinski stup.

Neću ulazit u detalje oko konkretnog izbora mirovinskog društva, više o tome drugom prilikom jer se (većinom) radi o nijansama. Po investicijskoj strategiji najbolji (ili najmanje loši) su Allianz, Raiffeisen i Erste. S tim da Allianz i Erste imaju u ponudi konzervativnije i rizičnije portfelje koje sami birate ponajprije ovisno o Vašim godinama. Ali ne zamarajte se toliko time, daleko bitnije je da se sa štednjom počne šta prije, kako bi se dobilo šta više poticaja te šta više prinosa na iznos štednje. Zahvalit ćete mi za 30-ak godina.

Nastavljamo OOF serijal sa superzanimljivom temom praćenja troškova.

Škrti otočanin