Na pitanje iz naslova će, vjerujem, većina odgovoriti nešto u stilu “Najlakše! Odlično znam potrošiti novce”. Nisam tu da nikom govorim kako da troši svoje novce, jer svi imamo maksimalnu slobodu što se toga tiče (for better or for worse). Ipak, na blogu sam dosad podosta pisao o štednji i investiranju, a malo (ili nimalo) o tome kako potrošiti mukom zarađeni novac.

Ideja s ovim blog postom mi je više bila da dam svoje viđenje ove teme, podijelim svoja iskustva i neke stvari koje sam naučio od drugih. Na kraju dana, ne želimo svi više novca kao svrhu samom sebi, već želimo ono što nam taj novac donosi: slobodu, sigurnost, zdravlje, lijepe uspomene, zabavu itd.

Nisam naravno prvi koji se sjetio pisati o ovome, već su brojna istraživanja već napravljena na ovu temu. Često se iste stvari ponavljaju: ako želiš izvući maksimum zadovoljstva, onda troši na iskustva, na druge ljude, uštedu vremena i (povremeno) sebe počasti. Ja bih toj listi dodao još tri kategorije: vlastito zdravlje, znanje i investiranje.

Pritom valja imati na umu da novac nije jedini resurs kojeg možemo trošiti (ili investirati), već su to i naše vrijeme (najvrjedniji i najograničeniji resurs) te energija. U ovom blog postu ću se pak fokusirati na stvari za koje je (uglavnom) potreban novac.

Kategorije potrošnje novca koje nam pružaju najviše zadovoljstva

Ako sažmemo sve navedeno, dolazimo do 7 kategorija potrošnje novca koje nam pružaju najviše vrijednosti, odnosno životnog zadovoljstva:

1. Zdravlje
2. Znanje
3. Drugi ljudi
4. Ušteda vremena
5. Iskustva
6. Investiranje
7. Povremeno počasti sebe

Već sam pisao o najboljim nefinancijskim investicijama (I. dio i II. dio) pa se neću puno ponavljati. Samo ću istaknuti ono što je zajedničko svim nabrojanim kategorijama: ulaganje u ljude (sebe i druge) te dugoročni benefiti. 

Ne treba biti Einstein da bismo zaključili da je zdravlje preduvjet manje-više svega u životu. Ako nismo zdravi, džabe su nam sve ostale kategorije. Dakle, zdravlje je zasluženo na prvom mjestu. Ako su nam drugi ljudi u životu prioritet (partner, djeca, ostala obitelj, prijatelji…), svejedno moramo staviti vlastito zdravlje na prvo mjesto.

Znate onu demonstraciju prije polijetanja aviona? Kome ide prvo maska za kisik: sebi ili djetetu? Pametnom dosta.

Znanje je pak kategorija koja često zahtjeva veći utrošak još vrjednijeg resursa od novca – vremena. Mislim da nikoga ne treba uvjeravati koliko se potrošeno vrijeme i novac na stjecanje novih znanja i vještina mogu isplatiti. 

Naravno, sve dok su izvori informacija te način učenja kvalitetni, a tema relevantna. Danas živimo u dobu u kojem smo preplavljeni informacijama, ali su fokus i vještine poput pronalaska, sažimanja i primjene konkretnog znanja u deficitu. Ovo je tema za poseban blog post pa ćemo prijeći na iduće kategorije.

Trošenje novca na druge ljude

Nije neka velika tajna da nas usrećuje trošenje novca na druge ljude: čašćenje kavom/ručkom (pod pretpostavkom da niste škrti poput mene), pokloni za rođendan, pomoć ljudima u nevolji, donacije itd.

Često u ovoj kategoriji ne doživimo uopće (ili barem znatno manje) hedoničku adaptaciju koja je toliko česta prilikom trošenja na sebe. Za one koji nisu upoznati: hedonička adaptacija jednostavno znači da se lako naviknemo na životne promjene koje nam postanu “novo normalno”. Iako se koristi uglavnom za pozitivne promjene, ovo vrijedi i za negativne promjene.

Kod trošenja na druge je često ovaj učinak značajno umanjen. Naravno, nećemo cijelu svoju plaću trošiti na druge niti bi nas to posve usrećilo, već treba pronaći dobar balans. Kad ste pokrili životne potrebe, mala zadovoljstva, štednju i investiranje, bilo bi dobro barem djelić izdvojiti za druge ljude. To ne treba biti veliki iznos, ali će svejedno donijeti puno i nama samima i osobi, odnosno osobama kojima je namijenjen.

Tu naravno ne diskriminiram ni životinje, okoliš itd., ali može se dati dobar argument da na kraju dana sa svim tim altruizmom zapravo opet mislimo samo na – sebe. I to je sasvim ok. Ponekad nije bitan motiv, već sama akcija. Pisao sam detaljnije o u odvojenom blog postu pa neću više širiti ovu temu.

Ušteda vremena

Već sam spomenuo da je vrijeme naš najviše ograničen (a samim time i najvrjedniji) resurs. Slijedom toga, imalo bi smisla potrošiti novac na nešto što nam štedi vrijeme. Evo nekih primjera (od banalnijih do manje banalnih):

• Perilica suđa (dijelovi joj se pozlatili!) i drugi kućanski aparati
• Bicikla (u nekim slučajevima)
• Automobil (u nekim slučajevima)
• Bilo koja tehnologija koja automatizira/olakšava ponavljajuće akcije
• Ljudske usluge poput čišćenja, babysittanja, edukacije, coachinga, itd.
• Općenito delegiranje stvari u kojima nismo dobri/nemamo vremena

Postavlja se pitanje: kako odlučiti kada investirati novce u uštedu vremena. Odnosno: koliko moje vrijeme zaista vrijedi (u novcu)? Srećom, naišao sam na odličan kalkulator baš ove namjene na potpuno besplatnoj stranici koja nas uči boljem/čišćem razmišljanju. Tople preporuke.

Kako i koliko trošiti na stvari i iskustva?

Svi znamo da je skok od 0 Eura prihoda mjesečno do 500 Eura mjesečno puno značajniji nego onaj s 500 na 1000. Isto vrijedi i za potrošnju – gledano ukupno, ali i za pojedinačne stvari. Svi dobro znamo da najnoviji iPhone nije 5 puta bolji od mobitela koji košta 5 puta manje. Eventualno je 50% ili (vrlo nategnuto) 100% bolji, ali sigurno nije 500% bolji.

Ovo se na hrvatskom (valjda) zove zakon opadajućih prinosa (eng. the law of diminishing returns. Često ga možemo vidjeti u ekonomiji u raznim situacijama, ali je možda na primjeru potrošnje najevidentniji u svakodnevnom životu.

Nemojte me krivo shvatiti, ne kažem da je uvijek najbolje uzimati šrot od proizvoda, ali je zlatna sredina obično puno bliža donjem do srednjem rangu cijene nego onom višem. Matematički rečeno, želimo dobiti najviše vrijednosti/zadovoljstva za svaku potrošenu novčanu jedinicu.

Ne treba se pritom fokusirati samo na stvari, već i na iskustva. Iako nas više usrećuju (i dulje) nego stvari, ipak postoji neki limit. Pojesti slatko iza ručka jednom u par dana čini veće zadovoljstvo (i troši manje novca) nego ako jedemo slatko triput dnevno. Da ne spominjem utjecaj na zdravlje (op. a. ovo je jedna od mojih vlastitih rak rana…).

Isto vrijedi i za pozitivna iskustva poput putovanja, koncerata ili druženja s dragim ljudima. Vjerojatno svi želimo (i trebamo) više ovoga u svojim životima, ali čak i tu postoji granica kad je toga previše (prvenstveno sa stajališta vremena i energije, ali i novca).

Dakle, možemo reći da često zadovoljstvo rapidno raste s minimalnim utroškom vremena, energije i/ili novca, ali da vrlo brzo nakon toga je teško dobiti značajan rast zadovoljstva utroškom daljnje količine različitih resursa.

Povremeno počasti sebe

Čudo je u što nas sve može moderno društvo, marketing i društvene mreže uvjeriti da nam apsolutno treba, iako vjerojatno nije ni postojalo prije nekoliko desetljeća ili čak godina. Nisam protiv napretka, nego dapače, mislim da su znanost i tehnologija primarni pokretači modernog društva, ali treba uzeti nekad stvari sa zrnom soli.

Malo je vjerojatno da nam za sreću i zadovoljstvo životom trebaju pretplate na nekoliko zabavnih servisa, deseci kozmetičkih preparata, najnoviji mobitel na tržištu itd. Ako smo nešto sigurno iskusili u svojem životu, onda je to prije spomenuta hedonička adaptacija. 

Znate onaj osjećaj kad dobijete/kupite nešto novo što ste dugo željeli? E, pa taj osjećaj rijetko kad traje dulje od par tjedana. Čovjek se vrlo brzo navikne na sve: i ono dobro i ono loše.

Psiholozi zato savjetuju da je bolje priuštiti si mala zadovoljstva redovitije nego neko veliko zadovoljstvo rjeđe. Pogotovo ako to možemo kombinirati s već nabrojanim kategorijama. Npr. kava s prijateljima, izlet, masaža itd. Naravno, nemojmo ni tu pretjerivati (već navedeni primjer s kolačima).

Drugi dobar savjet na koji sam naišao i koji mi se svidio jest: kupuj alate, a ne mekše fotelje. Mislim da je ovo dobar savjet i doslovno (volim alate svih vrsta), ali i figurativno. Dakle, ne gledaj si uvijek ugađati, nego se fokusiraj na alate, znanja, vještine, tehnologije itd. koje će ti iznova donositi vrijednost na duži rok.

Neću komentirati dominantno ženske teme poput kozmetike ili šminke, ali sam naletio na dosta zanimljiva iskustva dvije američke blogerice osobnih financija na tu temu i općenito beauty industriju:

Uspoređivanje s Jurićima

Znate onaj američki izraz za uspoređivanje s drugima (poglavito financijski): keeping up with the Joneses? Za potrebe hrvatskog naroda, nazvat ćemo to “uspoređivanje s Jurićima”. Dakle, ako Jurići imaju novi auto, idu na luksuzni odmore i mijenjaju mobitele kao čarape, to ne znači da morate biti kao Jurići.

To jednostavno znači da ili:

1. Jurići imaju znatno više prihode (ili neto imovinu) od prosjeka
2. Puno vjerojatnije: da Jurići uzimaju dosta stvari na kredit i/ili štede i investiraju nimalo

Ne uspoređujte se s Jurićima. Danas je to teže nego ikad, ponajprije zbog društvenih mreža koje su napravile da se broj Jurića u našim životima mjeri u milijunima. Baš zato moramo donositi svjesne odluke o potrošnji i investiranju naših resursa više nego ikad. 

Uspoređuj se isključivo s prošlim sobom, a i tad dajte sebi dozu razumijevanja. Jer život definitivno nije samo jedna linija koja ide eksponencijalno put gore.

Postoje doduše i drugi ekstremi, poput najpoznatijeg svjetskog investitora Warrena Buffeta koji doručkuje najjeftinije proizvode u McDonald’s-u svako jutro, a težak je preko 100 milijardi dolara. Ili poput mene, kojem je djevojčica dala praznu bocu vode jer sam izgledao kao prosjak dok sam sjedio na podu zračne luke (true story).

Dakle, nemojte biti ni kao Jurići ni kao Buffet ni kao Škrti Otočanin. Budite više kao recimo Skandinavci. Na stranu viša primanja koja svakako pomažu puno, ali Skandinavci izrazito više bicikliraju/hodaju/borave u prirodi od Hrvata, koji imaju bogom danu klimu. 

Kod velike većine Skandinavaca na temelju izgleda ne možete reći radi li dotični/a u supermarketu ili vodi multinacionalnu kompaniju. Svi imaju manje više iste automobile, mobitele i odjeću. Dapače, kultura je takva da je nepristojno isticati se, a pogotovo se razmetati. Ne kažem da visina i ujednačenost prihoda ne igraju ulogu, već da je promjena načina razmišljanja odlična početna točka.

Još jednostavnije rečeno:

• Živi ispod granica mogućnosti (uštedi barem nešto svaki mjesec)
• Troši u skladu sa svojim vrijednostima i ciljevima
• Fokusiraj se na dugoročnu vrijednost (ne samo financijsku)

Reduce, reuse, recycle

Ako pričamo o trošenju novca na materijalne stvari, osim samog utroška novca, vremena i energije, moramo uzeti u obzir još jedan faktor – utjecaj na okoliš. Često najjeftiniji proizvodi dugoročno ne budu dobri ni za naš novčanik, ali ni za okoliš.

Baš zato sam ljubitelj istraživanja različitih opcija prije same kupnje. To nam daje priliku da kupimo proizvod s dobrim omjerom cijene i kvalitete, odnosno dugovječnosti. Barem danas imamo pristup tisućama recenzija u tekstualnom, vizualnom, audio i video formatu.

Naravno, ovo se odnosi na kupovine koje nisu česte i koje su većeg iznosa. Nitko nema vremena da preispituje svaku kupovinu u životu, niti bi trebao.

Kad se želimo riješiti materijalnih stvari, zgodna mantra je poznati reduce, reuse, recycle. Dakle, prvo gledaj reducirati ono što (misliš da) ti je potrebno, potom ponovno iskoristiti ili prenamijeniti ono što već imaš, a recikliranje radi kao zadnji izbor. 

Kratko na temu recikliranja: papir se vrlo dobro reciklira, staklo i metali odlično (gotovo 100%), a plastika vrlo loše (ovisno o kvaliteti). Bio otpad se može lako iskoristiti kao kompost, ako imaš odgovarajuće posude ili barem vrećice. Tvoj (ili tuđi vrt) će ti biti zahvalni, a ti ćeš smanjiti vlastiti otpad.

Investiranje

Mišljenja sam da je jedna od najboljih stvari koje možemo napraviti sa svojim novcem je da ga damo budućem sebi. Tu naravno mislim na investiranje. Ne leži cijela čar u tome da će “budući ja” imati više novca nego sadašnji ja, već u tome da ”današnji ja” već ima više slobode i mogućnosti izbora samom činjenicom da investira. Stanite i razmislite malo o ovome.

Iz vlastitog iskustva, štednja i investiranje su mi pomogli da lakše radim životne odluke po svojim uvjetima. Počevši od braka preko preseljenja u drugu državu, davanja otkaza, posvećivanja onome što volim raditi itd. Onaj osjećaj da te nitko ne može natjerati da radiš nešto što ne želiš je (barem meni) milijun puta bitniji od ičeg materijalnog.

Kažu da si zaista bogat kad možeš 100% birati gdje ćeš biti i što ćeš raditi u 100% svog vremena. Začudili bi se koliko vam malo treba da preuzmete dobar dio kontrole nad svojim životom. Zaključit ću ovaj pasus s citatom velikog (doslovno) Notorius B.I.G.-a: “Mo money, mo options.” Ok, možda je zapravo rekao “ Mo money, mo problems”, ali to su sad detalji…

Najbolje stvari u životu su besplatne

Jedan od najjednostavnijih načina kako procijeniti prosječan mentalitet veće grupe ljudi su narodne izreke. Usporedimo samo izreke poput “Nema džabe ni u stare babe” i “Najbolje stvari u životu su besplatne”.

Prva izreka odiše ograničenim načinom razmišljanja, mišljenju da je ljudska dobrota uvijek pogonjena sebičnim motivima te da nam za gotovo sve u životu treba novac. Druga je gotovo dijametralno suprotna.

Iako su stvarno najbolje stvari u životu besplatne, one su besplatne često samo financijski. Za poboljšati zdravlje i međuljudske odnose često su utrošeno vrijeme i energija neprocjenjivo bitniji faktor od novca.

Naravno da je bolje imati više novca (opcija) nego manje, ali novci često nisu ograničavajući faktor koliko možda mislimo da jesu. Financijski vrlo malo (ili nimalo) košta naći se s prijateljem, poboljšati spavanje ili se kretati više. Mislim da gotovo svi trebamo malo više navedenoga.

Škrti Otočanin