Trikovi kojima nas kapitalizam tjera da trošimo sve više postaju sve snažniji s godinama. Počevši od sveprisutnih reklama (prema nekim statistikama vidimo čak do 10 000 reklama dnevno) pa do raznih psiholoških smicalica.
Konzumerizam
Među njima je naravno i pretvaranje blagdana u hiperkonzumeristički festival, potpuno suprotno prvotnim običajima. Sve manje je bitan odmor i provođenje vremena s dragim ljudima, a sve više konzumeristički dio. Božić je već odavno šampion u ovom području, ali posljednjih godina sve veću težinu imaju novi “blagdani”, poput Noći Vještica i Crnog Petka.
24-satni ciklus vijesti, sadržaja i reklama je optimiziran samo s jednim ciljem: da privuče i monetizira našu pažnju što je više moguće. Posljedice su naravno sve osim dobre.
Tako na primjer 40% Amerikanaca ne može pokriti nepredviđeni trošak od 400$ bez zaduživanja. Nismo ni mi daleko, dapače. Prema podacima Eurostata, gotovo 50% kućanstava u RH ima više troškove nego prihode:
Naravno, dalo bi se raspravljat koliko je tu sive i crne ekonomije koja ne ulazi u ove izračune. Svejedno, da je ta brojka i duplo manja, opet je vrlo zabrinjavajuća.
Budući da je marketinška mašinerija zbog novih tehnologija izrazito moćnija nego prije, postaje sve teže i teže “ne dovoditi se u napast” kupovinom najnovije nebitne stvari. Koliko od nas reklame uvjeravale u suprotno, uštedit možemo jedino izostankom kupovine, a ne kupovinom nečega na popustu.
Potrošnja novaca je po meni čak i manji problem od potrošnje druga dva životna resursa koja su kudikamo bitnija: energije i vremena.
Digitalni minimalizam
Činjenica je da provodimo sve više i više vremena pred ekranima. Ako zbrojimo glavne osumnjičenike pod imenom mobitel, TV i kompjuter, dolazimo do frapantne brojke od prosječnih 7h dnevno pred ekranima. Ta brojka za mlađe generacije (Gen Z) raste i do prosječnih 9h dnevno!
Naravno da dobar dio tog vremena otpada i na posao, odnosno obrazovanje. Ne želim reći da je korištenje ekrana samo po sebi više loše nego dobro, ali možemo se složiti da je nekakav vid kontrole u svakom slučaju poželjan. Ako smo budni 16h, a otprilike polovicu tog vremena provedemo pred ekranima, onda bi “čistoća” našeg digitalnog života trebala biti jednako bitna kao i onog fizičkog.
Prije koju godinu sam pročitao izvrsnu knjigu Cal Newporta na ovu temu pod imenom Digitalni Minimalizam. Glavne ideje iz ove knjige bi bile:
- Ako ti tehnologija ne donosi barem 5 puta više prednosti nego nedostataka, nemoj je ni koristiti ili je barem značajno ograniči
- Postavi si ograničenja kao pravila (npr. “Gledat ću Netflix samo u društvu”) ili još bolje kao ograničenja na uređajima (npr. Ograničenje društvenih mreža na 20 min dnevno)
- Otežaj si korištenje ekrana (npr. izvadi baterije iz daljinskog za TV i stavi ga u drugu prostoriju)
- Počisti “digitalni nered” tako da izbrišeš sve što ne koristiš, a optimiziraš ono što koristiš
- Pristupi svakoj odluci s namjerom: “Je li ovo u skladu s mojim vrijednostima i ciljevima?”
Možda i najbolja ideja iz knjige je eksperiment tzv. digitalnog detoxa. Iznimno je jednostavan, ali ne i lagan. Ima samo 2 pravila:
- Izbriši ili sakrij sve značajke (npr. aplikacije na mobu) koje ti nisu prijeko potrebne (recimo pozivi i navigacija) na 30 dana
- Nakon 30 dana, vrati samo one značajke koje ti donose dodatnu vrijednost u život
Autor spominje i važost usamljenosti i osjećaja dosade. Oboje su gotovo nemogući u svijetu ekrana, notifikacija i konstantnog informacijskog bombardiranja. Zapitajte se samo jeste li ikad otišli u šetnju bez moba ili napravili trening, a da ste kasnije požalili. Zašto to onda ne radimo svakodnevno?
Knjiga je prepuna brojnih drugih korisnih savjeta i toplo je preporučujem, kao i ostala djela Cal Newporta (pogotovo Deep Work).
Osobni podaci
Jedan od bitnijih razgovora posljednjih godina je i onaj o osobnim podacima. Je li vam se dogodilo da pretražujete internet pa da vam idućih dana samo iskaču reklame vezane za to pretraživanje? Ili čak za nešto o čemu samo razmišljate, a niste uopće pretraživali?
Količina podataka koje tehnološke kompanije imaju o nama je zapanjujuća. Unatoč naporima EU (GDPR), situacija nije značajno bolja. Vrlo dobar uvod u ovu temu može nam dati Netflixov ultrapopularan dokumentarac The Social Dilemma.
Najupečatljiviji citat koji mi je ostao iz tog dokumentarca je: “Ako je usluga besplatna, onda si ti proizvod”. Drugim riječima: dajemo podatke šakom i kapom u zamjenu za ponekad bitne, ali puno češće nebitne usluge. Ti podaci se onda dalje koriste za direktan marketing ili se prodavaju drugim kompanijama u istu svrhu.
Jedno istraživanje je pokazalo da nas Facebook (Meta) zna bolje nego obitelj i bliski prijatelji. Nije ni čudo ako znamo da je Meta vlasnik većine najpopularnijih društvenih i komunikacijskih aplikacija: Facebook, Instagram, Messenger i WhatsApp.
Nisu ni ostale velike tehnološke kompanije nevinašca u ovom pogledu. Kako naša okolina postaje sve tehnološki povezanija, tako su naši podaci ostavljeni na milost i nemilost politike pojedine kompanije. Neću ni spominjat da se često radi o osjetljivim podacima (npr. zdravstveni podaci s pametnih satova i narukvica ili financijski podaci).
Zanimljiva je i iduća grafika koja pokazuje koje aplikacije znaju najviše o nama:
Vidimo da po očekivanjima dominiraju društvene aplikacije, ali isto tako u top 10 možemo također pronaći dating aplikacije te – pomalo iznenađujuće – fitness aplikacije.
Financije
Što se financija tiče, ako ne pristupamo svakoj odluci s namjerom, stvari se također mogu vrlo brzo oteti kontroli. Recimo u svijetu kriptovaluta je ovo pogotovo vidljivo. Tamo je izbor pohrane imovine sveden na vjerovanje mjenjačnicama koje su slabo regulirane ili samome sebi. Ova druga opcija zvuči dobro dok ne čujemo priče o izgubljenim šiframa ili hard diskovima s pravim malim bogatstvom.
Tradicionalne financijske institucije poput banaka i brokera su ipak vrlo dobro regulirane u EU. Problem dolazi najviše u vidu potencijalne kompleksnosti i problema u odabiru.
Vrlo je lako recimo instalirati cijelo more fintech aplikacija koje mogu, ali i ne moraju donositi više dobrog nego lošeg. Iz istog razloga obično ne preporučujem korištenje više od jednog (ili eventualno dva) brokera.
Sigurnosni problemi u financijama su većinom na strani samog korisnika. Česti su primjeri tzv. socijalnog inženjeringa. Svi znamo za nigerijskog princa i njegove mailove, ali slične smicalice su posljednjih godina poprilično napredovale.
Danas imamo lažne mailove od strane banaka i brokera, obećanja o brzoj i lakoj zaradi ili čak prevare koje uključuju fizičku gotovinu (usmjerene uglavnom na stariju populaciju i njihove zalihe u madracima).
Da ne bi ispalo da mislim da je sve crno, život u modernom informacijskom društvu ima mnoge prednosti. Na nama je da ih maksimalno iskoristimo, a da ograničimo nedostatke. Kako? Drago mi je da ste pitali…
Unaprijeđenje sigurnosti i digitalne higijene
Teško je boriti se protiv svih utjecaja modernog društva, ali to ne znači da ne možemo barem stremiti prema boljem. Ovo su neki od mojih prijedloga, od kojih većinu i primjenjujem:
Utjecaj konzumerizma/marketinga:
- Smanjiti gledanje TV-a (ja ga nisam ni imao 2 godine)
- Isključivanje notifikacija za sve osim osobne komunikacije (pozivi, poruke i slično)
- Odjava sa svih prodajnih newslettera
- Kada kupujemo, kupovati s namjerom (popis za kupnju, prijašnje istraživanje itd.)
Sigurnost/osobni podaci:
- Ne davati olako osobne podatke, osim ako dobivamo više zauzvrat
- Korištenje preglednika poput Brave i tražilica poput DuckDuckGo koji uključuju brojne značajke sigurnosti i privatnosti
- Korištenje password manager programa za generiranje i pohranu lozinki
- Korištenje 2-faktor autentifikacije na svim bitnijim računima
- Korištenje otiska prsta za prijavu gdje je moguće
Financije:
- Razvijanje osnovnih financijskih znanja i vještina
- Razlikovanje investiranja i špekuliranja
- Skeptičnost prema financijskom sadržaju na internetu (uključujući moj blog!)
- Nabavka novčanika koji blokira beskontaktno plaćanje dok je kartica unutra
- Izbjegavanje korištenja i nošenja veće količine gotovine
- Upoznavanje s razlikama u regulativi između banaka, brokera, fintech aplikacija te sustava alternativnog investiranja poput mjenjačnica kriptovaluta ili P2P lending sustava
Osobno se trudim nekad više, a nekad manje i svakako mogu biti puno bolji po sve 3 kategorije. Ako imate svoje prijedloge za stvari koje sam propustio, pišite mi u komentarima.
Također, budući da sam kao pravi Dalmatinac uvik kontra, predlažem da označimo na kalendaru jedan dan u godini (idealno na Crni Petak) kao Bijeli Petak – dan antikonzumerizma. Proslava Bijelog Petka bi izgledala ovako:
- Izračunavanje vlastitog bogatstva ()
- Postavljanje financijskih ciljeva i izrada plana za ostvarenje
- Češljanje bankovnih izvoda i optimizacija
- Rebalansiranje investicijskog portfelja (po potrebi)
- Pisanje ili ažuriranje (po potrebi)
- Oglašavanje nekorištenih predmeta za prodaju na internetskim oglasnicima
Postoji li dosadniji blagdan od ovog? Teško. Može li primjena navedenog poboljšati kvalitetu naših života? Apsolutno. A sad dignite guzicu sa kauča i uzmite papir i olovku (ili Excel) u ruke.
Škrti Otočanin