Pisao sam već da su financije česta tabu tema u društvu. Između ostalog, radi se o nedostatku financijske pismenosti (znanja, ponašanja i stavova prema novcu) i utjecaju društvenih normi. Svakako ne pomažu ni pokušaji penjanja na društvenoj ljestvici javnim pokazivanjem luksuznih dobara. Dodajmo na to i relativno nisku razinu bogatstva u odnosu na ostale članice EU te pripadajuće komplekse. Na samom kraju, tu si i stavovi te obrasci ponašanja unutar najmanje i najvažnije društvene organizacije – obitelji.
Financijska pismenost (ili nedostatak iste) se često prenosi s koljenja na koljeno (i ono dobro i ono loše). Pritom djeca manje uče od roditelja iz njihovih riječi, a znatno više iz njihovih djela (kao uostalom i u ostalim područjima života). Tako možemo vidjeti slične ili iste obrasce ponašanja kod djece kakve vidimo kod njihovih roditelja i/ili bližeg društva:
- Život od plaće do plaće
- Niska financijska pismenost
- Loše financijsko ponašanje: potrošački krediti, kockanje itd.
- Općeniti fokus na kratkoročno nauštrb dugoročnog.
Dodajmo na to izostanak bilo kakvog obveznog financijskog obrazovanja u školama i logično je da dobivamo ogroman raskorak između potrebne minimalne razine financijske pismenosti i one koju stvarno i imamo u društvu.
Jednostavno moramo shvatiti da je odgovornost financijskog obrazovanja isključivo na nama samima.
Financije i brak
Čak i ako smo se potrudili da postanemo financijski pismeniji, džabe nam je to ako naši najbliži nisu na istoj valnoj duljini. Obitelj se prije svega na ljubavi i/ili krvnom srodstvu, ali isto tako dobrim dijelom njeno funkcioniranje ovisi i o zdravim financijama. Neću reći da financije rješavaju većinu problema jer to nije istina, ali činjenica je da su zdrave financije često preduvjet normalnog funkcioniranja obitelji.
Ako pričamo o obitelji, moramo spomenuti i brak (ili bilo koju drugu vrstu partnerstva) kao osnovicu te obitelji. Prema nekim istraživanjima, najčešći razlog razvoda brakova su financijski problemi i razmirice. Drugim riječima – ni nevjera ni gubitak interesa za partnera ne ruše toliko brakova kao nezdrave financije. Očito je da je ovo tema o kojoj vrijedi pričati i na čijem poboljšanju treba kontinuirano raditi.
Čest je slučaj u braku da se samo jedna osoba brine o velikoj većini (ili svim) kućnim financijama. Ova činjenica može voditi do tzv. financijskog zlostavljanja (namjernog ili nenamjernog). U njemu jedan partner koristi financije kao alat kojim šteti interesima drugog partnera.
Ovo može biti u rasponu od nepoznavanja svih informacija o kućnim financijama, preko namjerno prešućenih većh financijskih grijehova poput kockanja pa sve do doslovnog kontroliranja pristupa financijama drugog partnera.
Po mom mišljenju normalno je i zdravo da su oba partnera uključena barem u široku sliku obiteljskih financija. Pritom konkretno mislim da bi obe strane trebale barem biti načelno upoznate s temama poput zajedničkih financijskih ciljeva i planova, iznosa prihoda, kontroliranja rashoda te odluka o štednji i investiranju.
Zajedničke ili odvojene financije
Sve to pišem pod pretpostavkom da su financije u obitelji zajedničke. S druge strane spektra vidimo sve veći trend odvojenih financija u vezama, partnerstvima i brakovima. U ovim slučajevima dvije osobe imaju kompletno odvojene financijske račune i ciljeve, a pritom najčešće dijele zajedničke troškove. Naravno, detalji ovise o dogovoru među partnerima. Unatoč podizanju obrva mnogih u našem društvu na ovakav način gospodarenja financijama, ne mislim da u srži ima išta loše s ovim pristupom.
Poanta je u tome da se o financijama treba pričati što prije, po mogućnosti čim veza postane ozbiljnija. Fascinantno je kako neke stvari koje se čine potpuno logičnima jednoj strani mogu činiti poput potpuno nebulozno drugoj strani. Baš zato je bitno šta prije otvoreno komunicirati o ovim temama i dogovoriti osnovna pravila. Nije čak ni bitno da se sa partnerom slažete u svim pogledima, jer je to praktički nemoguće. Poanta je u pronalasku načina u kojem se može zajednički funkcionirati, na temelju dogovora, kompromisa i kontinuirane efikasne komunikacije.
Možda će se odvojene financije i/ili predbračni ugovori u hrvatskom društvu činiti kontraproduktivnim, ali se osobno ne bih složio s tim. Recimo potpisivanje predbračnog ugovora nipošto nije “planiranje unaprijed da će brak propasti” kao što nije ni ugovaranje životnog osiguranja ili planiranje vlastite smrti. Sve te stvari imaju svoju primjenu u određenim okolnostima.
Svi smo mi u startu različiti, a isto tako se i drastično mijenjamo s godinama. Pogledajte samo 5,10 ili 15 godina unatrag. Koliko ste u međuvremenu promijenili stavova i načina razmišljanja o pojedinim temama? Mislite li stvarno da će idućih 5, 10 ili više godina biti išta drugačije? Osim samih partnera, s godinama se mijenjaju i okolnosti. Svi znamo da dolazak prvog djeteta okrene život na glavu preko noći. Isto to u manjoj ili višoj mjeri vrijedi za završetak fakulteta, pronalazak prvog posla, zajednički život, preseljenja, promjene posla ili odlazak u mirovinu. Baš to su neki od razloga zašto se sve više partnera odlučuje na odvojene financije. Osim toga, odvojene financije značajno umanjuju ili u potpunosti uklanjaju mogućnost već spomenutog financijskog zlostavljanja.
Razlike u spolovima
Ne treba zanemariti ni česte razlike u spolovima. Naravno, pritom ne treba ni generalizirati jer smo svi različiti. Siguran sam i da partnerstva u istospolnim vezama često pate od sličnih problema. S tim na umu, ipak se mogu primjetiti neki uzorci poput:
- Žene imaju u prosjeku nižu razinu financijske pismenosti
- Muškarci u prosjeku zarađuju više
- Žene u prosjeku rade više neplaćenog posla, poput kućanskih poslova
- Muškarci su često više, a žene često manje sklone riziku
- Žene su često štedljivije, a muškarci nešto manje (osim mene koji sam genetski škrt)
Slijedom navedenog, imamo situacije da je oko ⅓ žena doživjela financijsko zlostavljanje na jedan ili drugi način. Ne pomažu u ovoj situaciji definitivno ni društveni faktori poput već spomenutog gender pay gap fenomena, odnosno činjenice da žene manje zarađuju od muškaraca na istim pozicijama s istom razinom znanja i iskustva.
Neki od ovih problema su društveni (sistematski) poput navedene razlike u plaćama, a neki su posljedice ponešto drukčije psihologije i fiziologije spolova. Kao i uvijek, bitno je fokusirati se na ono šta možemo mijenjati. U ovom konkretnom slučaju, uvijek možemo poraditi na vlastitoj financijskoj pismenosti. Da se podsjetimo, financijska pismenost se ne sastoji samo od financijskog znanja, već i financijskog ponašanja i odnosa prema novcu. Dakle, nije bitno samo nešto znati, već je to samo preduvjet da to zaista i primjenimo u stvarnom životu.
Psihologija, emocije i nazadna razmišljanja
Puno je teže ići sam protiv svoje psihologije i emocija, poput , ali se na tome može raditi edukacijom. Osobno prirodno nisam baš sklon riziku, ali svejedno moj portfelj ima relativno agresivnu alokaciju od preko 90% dionica. Tako sam odlučio jer je to optimalno s obzirom na moje godine i moje ciljeve. Naravno, tomu su prethodile godine učenja o ovim temama i prevladavanja tog unutarnjeg osjećaja nelagode pri početku investiranja.
Česti su i problemi svojstveni relativno nazadnom načinu razmišljanja poput onog kojeg pronalazimo u hrvatskom društvu. Primjeri su natjecanje s partnerom u smislu visine primanja te općenito rodne uloge u vidu pridonošenja obiteljskim financijama, upravljanju kućnim budžetom i slično. Dobar dio navednoga vuče korijene u onoj dobroj staroj: “A šta će selo reć?”
Vjerujem da su čitatelji ovog bloga malo progresivniji po tim pitanjima, ali isto vrijedi napomenut da u modernom društvu nema nikakve potrebe za podjelom uloga po spolovima kad je riječ o financijama.
Iz osobnog iskustva: bilo je perioda kada sam ja imao primanja, a supruga uopće nije i obratno. Bilo je perioda u kojima su moja primanja bila znatno viša, ali isto tako i perioda u kojima su njena primanja bila znatno viša. Bilo je perioda kada sam ja više radio prljave poslove oko kuće poput iznošenja smeća i čišćenja WC-a, a isto tako je bilo perioda u kojima… nećemo se lagat, prljavi poslovi su uvijek bili i uvijek će bit moja domena…
Moja poanta je da ne trebamo robovati društvenim normama, već da u iskrenoj i zdravoj komunikaciji s partnerom nađemo način funkcioniranja koji odgovara oboma. Ovo je naravno ideal koji u praksi ne postoji, ali kojem vrijedi težiti.
Djeca, financije i helikopteri
U trenutku pisanja ovog blog posta nemam djecu, ali dobar dio mojih prijatelja ih ima. Uostalom, i sam sam bio dijete u jednom momentu (možda samo malo nespretnije i puno više od drugih) pa se sada malo zreliji mogu osvrnuti na ulogu roditeljstva u području financija.
Jedna od najčešćih grešaka koju roditelji rade (ne samo vezana za financije) je prevelika briga o svakom aspektu života svoje djece. Pogotovo nakon dobi u kojoj se djeca više ili manje mogu brinut sama o sebi. Svi smo čuli za tzv. helikopter roditelje koji konstanto oblijeću oko svoje djece. Ne kaže se bezveze da se na greškama najbolje uči. Korisno je i pohvalno učiti djecu o financijama kroz riječi i pogotovo djela, ali najbolje će naučiti ako dobiju samostalnost u upravljanju financijama koja je u skladu s njihovim godinama.
To može značiti štednju dijela novaca kojima raspolažu, općenito davanje džeparca, pristup financijskim proizvodima poput kartica za mlade koje nudi recimo Revolut i slično. Bilo bi dobro i dijeliti informacije s djecom oko kućnog budžeta i financijskih ciljeva, ali opet naravno u skladu s godinama. Naravno da nećete 5-godišnjaka opterećivat iznosom svog kredita, ali možete pričati s istim djetetom o važnosti štednje. Malo kasnije ćete spomenuti možda važnost razlikovanja želje i potrebe prilikom kupovine, investiranja u budućnost ili općenito odgađanja trenutne kupovine nečega zbog bitnijih dugoročnih ciljeva.
Bitno je pritom štednju i investiranje prikazati ne kao odricanje od nečega, već kao ulaganje u mogućnost boljeg i lakšeg života u budućnosti. Čini se trivijalno, ali ovaj način razmišljanja nije baš svojstven ni dobrom broju nas ponešto starijih.
Ako ne znate odakle početi, neka jednostavna pravila poput “možeš potrošiti pola novaca koje dobiješ, a ostatak staviti na štednju/investiranje” su dobar početni korak.
“Usisaj kuću ako hoćeš džeparac” i ostale greške
Jedno istraživanje na koje sam nedavno naišao je također pokazalo da nije preporučljivo vezivati kućanske poslove sa džeparcem. Iako to možda zvuči kao dobra ideja u startu, plaćanje djeci da obave kućanske poslove stvara krivu vrstu motivacije. Djeca bi trebala imati svoj udio u kućanskim poslovima u želji da pridonesu dobrobiti ostalih članova obitelji, a ne zbog novčane nagrade. Novac ima i tu zamku da stvara hedoničku adaptaciju. Primjerice, nakon nekog vremena im par Eura za usisavanje kuće i ne zvuči baš privlačno.
Isto tako, mislim da su potpuno kontraproduktivni argumenti poput:
- “Živiš pod mojim krovom i radit ćeš kako ja kažem”
- “Zato jer sam ti tako rekao/la”
- “Zato jer sam stariji/a”
Ne samo da djeca ništa ne uče iz navedenih argumenata , nego im i stvaraju frustraciju. Iskreno objašnjenje financijskih (i drugih) odluka u skladu s djetetovim godinama je vjerujem puno bolji pristup.
Financijska i druga neovisnost djece
Ukratko rečeno, prevelika zaštita djece od stvarnog svijeta nema prevelikog smisla. Ako ih stvarno volimo i želimo da postanu samostalni ljudi koji pridonose društvu, trebali bismo barem malo pomoći da ih na to i pripremimo. Iluzorno je očekivati da će netko sa 25 godina pronalaskom posla ili selidbom iz roditeljskog doma preko noći postati samostalna osoba ako dotad nije sudjelovao u kućanskim poslovima, donošenju financijskih odluka, korištenju financijskih proizvoda, rješavanju financijskih problema itd.
Djeca su prirodno znatiželjna i imaju puno pitanja. Nemojmo i mi kao roditelji, tetke, stričevi ili starija braća i sestre biti ti koji će tu znatiželju zatomljavati na temelju argumenata koji ne pripadaju 21. stoljeću. Za to već ionako imamo šire društvo i dobar dio obrazovnog sustava.
Dodatak: Webinari o obiteljskim financijama
O važnostima obiteljskog budžetiranja te podučavanju zdravih financijskih navika djeci sam pričao na webinaru s Tamarom iz Finaxa.
Sandra (Tetka) i ja smo ugostili u još jednom webinaru Dinu Lijić s brak.hr na temu financija u braku ili vezi.