U trenutku pisanja ovog blog posta (polovica 2022.) najpoznatiji svjetski indeks S&P500 je službeno zaronio u tzv. bear market, koji se definira kao pad od 20% ili više od prijašnjeg vrhunca. Unatoč činjenici da većina čitatelja ovog bloga (barem se nadam) zna da su ovakvi padovi sastavni dio funkcioniranja tržišta, ljudska psihologija je neumoljiva. Pogotovo ako visimo na internetskim portalima i čitamo vijesti o ekonomskoj propasti. Lako je pomisliti da civilizacija kao takva ide nadolje, ali to je uostalom slučaj u praktički bilo kojem razdoblju ljudske povijesti, barem ako temeljimo naš pogled na svijet na medijskim izvještajima.
Tko o čemu – ja o evolucijskoj psihologiji
Posljednjih godina sam dosta čitao u polju evolucijske psihologije, koja nam govori (između ostalog) da ljudi imaju predispoziciju prema pesimizmu. Zašto? Pesimizan je u razdoblju u kojem smo živjeli kao lovci sakupljači bila poželjna strategija za preživljavanje.
Ne zaboravimo da smo preko 95% vremena postojanja kao vrsta Homo Sapiens, odnosno preko 99% postojanja unutar reda Homo bili lovci sakupljači. Iz istog razloga je naša fiziologija i dalje prilagođena životu u afričkoj savani, a nikako ne modernom društvu.
Zamislimo recimo dva pračovjeka koji čuju nekakvo šuškanje u grmlju. Nepopravljivi optimist (poput recimo mene) bi samo odmahnuo rukom i rekao da se vjerojatno radi samo o zecu ili nečem slično. Nepopravljivi pesimist (imam jaki poriv da navedem svoju suprugu kao primjer, ali ovaj put neću) bi pomislio da se radi o sabljastom tigru ili sličnoj živini i pobjegao koliko ga noge nose.
Statistički gledano, u više od 99% slučajeva ono šuškanje u grmu nije krilo nikakvu opasnost. Ali onaj mali postotak u kojem je, postojala je relativno velika šansa za ozbiljnom ozljedom ili smrću. Samim time se isplatilo biti pesimist pa makar 99 puta od 100 bježali bezveze. Možemo tako reći da su pesimisti prenosili svoj genetski materijal češće nego optimisti. Uz to, vjerojatno su i djecu odgajali da budu pesimisti, jer su garant znali nekoliko naivnih optimista koji nisu baš dobro prošli u životu. Uostalom, njima se pesimizam pokazao kao dobra strategija.
To je veliki dio razloga zašto po nekim istraživanjima reagiramo na gubitak i do triput jače nego na dobitak, zašto nas privlače negativne vijesti i slično. Postoji samo jedan problem: ne živimo više kao lovci sakupljači, ali su naši geni ostali gotovo identični.
Šira slika
Toliko puta sam već pisao o široj slici svijeta da sam i sebi više dosadan. Ukratko rečeno: živimo u daleko najboljem razdoblju ljudske povijesti po gotovo svim bitnim parametrima. Možda se ne moramo slagati oko politike ili religije, ali se valjda možemo svi složit da je bolje da su ljudi zdraviji, pismeniji, manje bolesni, da se dulje obrazuju, dulje žive te imaju više bogatstva, nego da je sve od navedenog obratno. Za dobit dublji (odnosno širi) uvid u ovu temu, toplo preporučam knjigu pokojnog Hansa Roslinga – Faktologija (Factfulness), odnosno njegov fenomenalan TED Talk za one koji nemaju kad čitat knjige.
Još bitnije je da se napretku ljudske vrste ne vidi kraj. Nikad nismo imali više znanstvenika i inženjera koji su najveći pokretači svjetske ekonomije. Simbolična “pita” ukupnog ljudskog bogatstva s vremenom postaje sve veća upravo zahvaljujući (poglavito) napretku znanosti i tehnologije. Prosječni čovjek danas živi puno kvalitetnije, ugodnije i dulje nego kralj neke države prije samo stotinjak godina. Pomislite samo na sve stvari koje uzimamo zdravo za gotovo. Žedni smo? Otvorimo špinu. Vruće nam je? Upalimo klimu. Gladni smo? Otvorimo frižider i proklinjemo inflaciju zbog koje unutra nemamo ništa osim kečapa kojem je prošao rok…
Svoj optimizam temeljim i na brojnim tehnologijama koje su upravo u razvoju ili u ranim fazama implementacije kao što su:
- Obnovljivi izvori energije
- Umjetna inteligencija/strojno učenje
- Elektrifikacija prijevoza
- Robotizacija
- 5G internet
- Internet of Things (IoT)
- CRISPR
- Blockchain itd.
Sve ove tehnologije će dodatno povećati navedenu “pitu” ukupnog ljudskog bogatstva. Ok, ali kakve ovo veze ima s padom dioničkih tržišta kojeg smo spomenuli na početku? Dobro pitanje…
Kuda idu dionička tržišta?
Kratak odgovor na ovo pitanje je: u kratkom roku nitko ne zna, a u dugom roku prema gore. Ovo temeljim na argumentima koje sam naveo prije, uz pogled na tržišta unazad vrlo dugog vremenskog perioda:
Ako smo se složili da će tržišta dugoročno ići put gore, to i dalje ne znači ništa ako su trenutno u padu, je li tako? Iduće pitanje koje se svatko od nas treba zapitati je: koliko godina investicijskog horizonta imam ispred sebe? Odnosno, za koliko godina planiram likvidirati svoje investicije, tj. pretvoriti ih u gotovinu?
Ako je odgovor na ovo pitanje 10 ili više godina, onda vas molim da ustanete sa stolice/kauča/WC školjke na kojima ovo čitate i napravite sljedeće:
Tako je, poljubite zemlju po kojoj hodate jer je ovo najbolje šta vam se realno moglo dogodit. Zašto? Vrlo jednostavno rečeno – ako imamo još dosta godina investiranja ispred sebe, onda želimo kupovati udjele u investiciji po šta nižoj cijeni.
Kupovanje na sniženju
Pogledajte samo ovaj hipotetski graf koji može vrijediti za bilo koju vrstu investicije:
Dakle, počeli smo investirati na vrhuncu tržišta i kupovali udjele po cijeni od 100 EUR pa 60 EUR pa 50 EUR itd. Ako smo investirali svaki mjesec jednak iznos, recimo 1000 EUR (cost average metoda), kupili smo ukupno 95.83 udjela u investiciji. Krajnja cijena je 80 EUR, dakle ukupna vrijednost investicije na kraju iznosi 95.83*80 EUR = 7 667 EUR, a uložili smo ukupno 6 000 EUR.
Iako je krajnja cijena niža nego početna, zapravo smo ukupno gledajući u plusu. Kako je to moguće? Baš zato jer smo ranije kupovali udjele u investiciji po nižoj cijeni. Naravno, da je situacija bila obrnuta (prvo rast pa kasniji pad), prošli bismo lošije. Ovo se u investiranju zove rizik redoslijeda (sequence risk). Dakle, ako smo pri početku investicijskog puta, pad tržišta nam zapravo odgovara.
Naravno, vrijedi i obrnuto ako smo “pred penziju”. Zato je bitno alocirati dio portfelja prema konzervativnijim imovinskim klasama (npr. obveznice) pred kraj investicijskog horizonta.
Za dublji uvid u temu odnosa jednokratnog i redovitog investiranja, vidi ovaj blog post.
Sad kad smo apsolvirali širu sliku, pozabavit ću se ukratko trenutnim padom tržišta u trenutku pisanja blog posta (ugrubo polovica 2022.g.).
Pad tržišta 2022
Ako pomno i detaljno čitate sve moje blog postove, onda ste moja mater. Bok mama! Ako niste moja mater, ali ste slučajno pročitali blog post s kraja 2021. uz najave za 2022. g., mogli ste već u naslovu primjetit da sam imao niska očekivanja za 2022.
Jesam li možda genije? Zovu li me Kaštelanski Nostradamus? Pratim li 7h dnevno sve financijske vijesti pa imam neki uvid koji prosječan čovjek nema? Ni jedno ni drugo ni treće. Jednostavno rečeno, druga polovica 2020. i cijela 2021. godina su zbog izvjesnih ekonomskih događaja uzrokovanih Covidom-19 bile jednostavno savršeno okružje za rast cijena gotovo svih imovinskih klasa. Pod idealnim uvjetima tu ponajprije mislim na povećano printanje novca centralnih banaka i spuštanje kamatnih stopa na nulu.
Da ste krenuli investirati metodom bacanja pikado strelice na ploču na kojoj su ispisane imovinske klase, vrlo vjerojatno biste završili 2021. godinu u solidnom plusu. Radilo se o tzv. savršenoj oluji (perfect storm) za rast cijena gotovo svih imovinskih klasa. Laički rečeno: novaca je u opticaju bilo više nego ikad, a potrošnja je bila ograničena Covid mjerama i poremećajima u opskrbnim lancima. Ljudi su bili doma sa viškom novaca i investirali (ili špekulirali).
Čim se stanje normaliziralo, dobili smo – čudnog li čuda – . Tko bi rekao da će ljudi nakon dvije godine restriktivnih mjera početi više putovati, ići u restorane i kafiće, kupovati, itd. Uz sniženu ponudu dobara uslijed već navedenih restrikcija, odnosno poremećaja u opskrbnim lancima, dobili smo situaciju u kojoj velika količina novca ganja malu količinu dobara. Rat u Ukrajini je bilo samo dolijevanje ulja na vatru.
Zakon ponude i potražnje nam kaže da viša potražnja (odnosno niža ponuda) dovodi do viših cijena, odnosno inflacije. Inflacija je velik problem na koji centralne banke tek sada počinju odgovarati. Kako? Primarno povišenjem kamatnih stopa. Time se usporava gospodarska aktivnost jer kreditiranje poduzeća i građana postaje sve skuplje.
Posljedice
Kao što smo bili u savršenoj oluji od sredine 2020. pa do kraja 2021. za rast tržišta, u 2022. smo se našli u dijametralno suprotnoj situaciji. Vrlo visoka inflacija i rast, odnosno najave rasta kamatnih stopa su već sada poprilično negativno djelovali na gotovo sva tržišta. Radi se o ekonomskoj situaciji koja je iznimno rijetka i samim time je klasični, relativno konzervativan portfelj od 60% dionica i 40% obveznica na putu da ima najgori prinos od 1937.g.
Je li ovo razlog za paniku? Nipošto. Osim ako vam novci trebaju odmah da pokrijete osnovne životne troškove, pad tržišta je uglavnom dobra prilika za dodatnu kupovinu. Nitko ne može znati (pa ni samoprozvani Kaštelanski Nostradamus) hoće li to kratkoročno donijeti rast. Ono šta možemo znati je činjenica da je jeftinije kupiti udjele u investiciji kada je ona 15-20% niža od vrhunca nego kada je na samom vrhuncu. Hoće li kratkoročno rasti ili padati – nemamo pojma.
Niže cijene – viši očekivani prinosi
Pad tržišta donosi pad naših investicija na kratkom roku, ali isto tako i više očekivane prinose od prosječnih od ove točke nadalje. Naravno, šta je veći pad to je teži povratak na prethodne razine. Preporučam blog post svoje “kolegice” Tetke na tu temu ovdje. Padovi od 15-20% kakve smo iskusili dosad u 2022. su čista kamilica, odnosno normalan dio investiranja. Kao što sam već sto puta pisao: rizik i prinos su neraskidivo vezani. Oni koji ostanu investirani (ili još bolje dodatno investiraju) u trenucima kada su tržišta u padu, stavljaju sebe u poziciju za visoke dugoročne prinose.
Dobra vijest je i da su tržišta sustavi koji ugrađuju buduća očekivanja u trenutne cijene. Ako recimo pogledamo primjere kompanija koje su imale ogromne skokove i padove cijene dionice unazad dvije godine, možemo primjetit da se njihovi prihodi nisu ni približno značajno mijenjali.
Dakle, ako je neka kompanija imala zdrave prihode i profit te imaju trend rasta u budućnosti, danas zapravo imate priliku kupiti udjele u toj istoj kompaniji po nižoj cijeni! Dakle, kupujemo više udjela u tim kompanijama za manje novaca. Ima li netko da ne voli dobro sniženje?
Kako se ponašati u trenucima pada?
Nema neke velike filozofije oko ponašanja u trenucima kad je tržište u padu, osim onoga šta propagiram kroz cijeli ovaj blog. Život ispod svojih mogućnosti (štednja), fond za crne dane u iznosu 3-6 mjesečnih troškova i investiranje svega ostalog. Kako investirati? Diverzificirano: geografski i po imovinskim klasama. Smanjiti troškove investiranja koliko je moguće. Koristiti kao alat. Planirati #dugoročno i ostati na istom kursu barem desetljeće (ili dva-tri). It’s as simple as that.
Čujemo se za koje desetljeće.
Škrti Otočanin
Odličan blog. Mislim da sam većinu pročitao. Mene ste pogurnuli u investiranje. Samo me brine trenutni tečaj eur-usd koji je najniži od 2002. Vidim da preporučate dioničke ETF-ove koji nisu hedgani u eurima, ali ako se tečaj u neko dogledno vrijeme vrati na 5, 10 ili 20 – godišnji prosjek, sve što bi sada uložio bi poprilično izgubilo na vrijednosti. Ne bi li trenutno bilo bolje investirati u hedgane ETF-ove bez obzira na više troškove?
Hvala Tomislave!
Nije isplativo imati hedgane dioničke ETF-ove zbog popratnih viših troškova. Također, investiranjem globalno te na dugi vremenski rok trenutni tečaj EUR-USD postaje manje bitan. Kupovat ćemo i u razdobljima kada je tečaj povoljniji i kada je tečaj manje povoljan za nas, time dobivajući svojevrsni cost average efekt tečaja.
Općenito je praksa u pasivnom investicijskom svijetu da se hedgaju isključivo obveznički ETF-ovi, jer povijesno gledano oko 2/3 njihove volatilnosti dolazi od tečajnih razlika.
Lijep pozdrav i hvala na čitanju.