Ova knjiga autora Morgan Housela mi je već poduže bila na to-read listi, ali se nažalost morala natjecat s desecima drugih. Napokon sam je pročitao i moram reć da vidim ovu knjigu kao instant klasik u svijetu osobnih financija.

Iako sam se već ponešto dotaknuo psiholoških faktora koji utječu na naše financije (pogotovo investicije), ova knjiga mi je do kraja otvorila oči u činjenici da su ti faktori možda i bitniji od samih brojeva.

Svi smo svjesni da nismo roboti i da nas racionalne činjenice ne mogu uvijek uvjerit u ispravnost neke odluke. Priznali mi to sebi ili ne, emocije i psihologija su značajni faktori pri donošenju bilo kakvih odluka (ne samo financijskih).

Utjecaj priča na naše odluke

Jedna od osnovnih ideja ove knjige je da su priče možda i najjača sila u svijetu financija. Možemo primjerice do beskonačnosti proučavati prošle recesije kroz brojke, ali će nam puno više ostat urezane priče o ljudima koji su u recesijama izgubili kompletne životne ušteđevine, nekretnine ili u ekstremnim slučajevima i živote.

Isto tako ćemo se više povezat s pričama o ljudima koji su radili najslabije plaćene poslove i ono malo ušteđevine investirali da bi se umirovili s milijunskim iznosima, nego šta će nam tu mogućnost prikazat graf složene kamate.

Knjiga je pravi page-turner u 20 kratkih poglavlja koja baš kroz priče objašnjavaju neke od najvažnijih koncepata iz svijeta osobnih financija. Pritom se najčešće jedno poglavlje naslanja na drugo pa je vrlo teško stati s čitanjem samo jednog (odma mi se javlja ona reklama…).

Neću obraditi svako poglavlje, nego ću samo iznijet neke od glavnih ideja, uz svoj osvrt. U svakom slučaju preporučujem da pročitate ovu knjigu. Definitivno zaslužuje mjesto u mojim preporukama, kao jedna od 4-5 knjiga koje vam mogu dat odlične temelje u smislu osnovnog financijskog znanja i odnosa prema novcu.

Knjiga je zasad dostupna (koliko je meni poznato) samo na engleskom jeziku, ali ne sumnjam da će i hrvatski prijevod uskoro doći.

Manje ega, više bogatstva

Jedan od citata koji mi se najviše urezao je: “Štednja je razlika između tvojeg ega i tvojih primanja”. Jednostavno rečeno, šta imamo manji ego, to ćemo vjerojatno i štedjeti više. To je posljedica fokusa na bitnije stvari u životu od čisto financijskih. Najviše tu mislim na vrijednost vremena i međuljudskih odnosa te općenite financijske slobode koja nam te stvari omogućuje u većem obujmu.

Isto tako, ego može biti poguban i u svijetu investiranja. Ako imamo iznadprosječne rezultate u nekom periodu, često to pripisujemo svojoj vještini, znanju ili čemu već sve ne, dok se u stvarnosti često radi o pukoj sreći kad smo ulazili na tržište. To je pogotovo bilo vidljivo 2021. godine u kojoj su gotovo sve imovinske klase zabilježile izuzetne prinose. 

U svijetu investiranja se kaže da “plima jednako podiže sve brodove”. Jednostavno nismo mogli puno pogriješit ako ste investirali u gotovo bilo šta tokom cijele 2021. i druge polovice 2020. To ne znači da smo investicijski genijalci niti da ćemo imat takve prinose svake godine. Jednostavno smo se našli na pravom mjestu u pravo vrijeme. 

Naravno, isto vrijedi i za suprotno. Prinosi niži od prosječnih na relativno kratkom roku od nekoliko godina ne znače apsolutno ništa u širem smislu stvari. Dapače, ako tek krećemo s investiranjem, trebali bismo se “pomolit” za šta veći i brži pad tržišta, jer tada “kupujemo na sniženju”. Možda na prvu zvuči kontraintuitivno, ali ima smisla.

Općenito mislim da je skromnost jedna od najvećih vrlina i u svijetu investiranja i u životu općenito. Pametno je težit skromnosti u vremenima kad nam sve ide od ruke,  ali isto tako i staloženosti kad nam baš i ne ide sve od ruke. Osim promjene stava i rada na osobnosti, autor iznosi i konkretne savjete u području odnosa prema novcu.

Odnos prema novcu

Štednja je preduvjet stvaranja bogatstva. Možemo imat višestruko više prihode od prosjeka, ali ako ne štedimo značajan udio, nećemo značajno povećat svoje osobno bogatstvo (neto imovinu). Bitno je također napomenut da štednja ne mora imat poseban razlog.

Često smo navikli da štedimo za nekakav poseban cilj. Iako to može biti dobar poticaj, trebali bismo štedit kontinuirano, čak i bez nekakvog posebnog plana za te novce. Radi se o tome da veće bogatstvo nam daje više opcija u životu, odnosno više financijske slobode. To oslobađa naš najvrijedniji resurs – vrijeme. Nemojmo zaboravit da se novci uvijek mogu opet zaradit, uštedit i investirat. Izgubljeno vrijeme vam ne može vratit nitko.

Još jedna stvar koju valja imat na umu je da je kontraproduktivno uspoređivat se s drugima. Ne samo u smislu životnog stila, primanja ili količine bogatstva, nego i u smislu životnih vrijednosti i ciljeva. Nemojte ni kopirat ni odbacivat na prvu nečije životne odluke. Sagledajte u kojem se stanju života nalazite, gdje želite biti na dugom roku i kako to ostvariti. To su prvi koraci prema življenju u skladu sa svojim ciljevima i vrijednostima.

Ne zanima nas ako nam prvi susjed ili najbolji prijatelj kupuje novi auto, investira cijelu ušteđevinu u kriptovalute ili ne štedi ni jednu jedinu kunu mjesečno. Ne kažem da su to loši izbori za sve, ali mi jednostavno moramo bit svjesni najboljih načina za investiranje svojih resursa (vrijeme, energija i novci) na način koji je najbolji za nas osobno.

Autor to predstavlja na način da definiramo koju igru igramo. Za nekoga ima smisla investirat u neku investiciju po cijeni koja se nama čini nebulozna. Isto kao što njima neke naše odluke nemaju smisla. I to je sasvim u redu. Držimo se svog plana, ciljeva i vrijednosti i ignorirajmo šum koji dolazi od društva, medija i ostalih utjecaja. Čak i ako dobivamo savjete od bližnjih s najboljim namjerama, to ne mora nužno značit da je taj savjet primjenjiv za nas u tom trenutku.

Najbitnije financijske odluke

Ovo se može proširit i na ostale bitne financijske odluke poput kupnje ili najma nekretnine, koliko potrošiti na auto ili one najbitnije – s kim ući u brak ili životno partnerstvo. Sve i da se 99% društva slaže oko nečega, to ne mora značit da je to pravi odabir za nas. Svi smo manje-više slobodni da živimo svoje živote kako hoćemo. Na nama je hoćemo li (i koliko) to iskoristit.

Kad smo poradili na osnovama osobnih financijama, svojim stavovima, ponašanju i odnosu prema novcu, valja poraditi i na samom investiranju.

Najbitnija odluka kojom možemo povećat očekivane prinose u apsolutnom smislu je duži investicijski horizont. Ovo se ne može dovoljno naglasiti. Osnovna premisa dugoročnog investiranja je iskorištavanje moći složene kamate. A znamo da je ta moć posebno vidljiva nakon nekoliko desetljeća.

Produžavanje investicijskog vremenskog horizonta također smanjuje rizik, jer umanjuje mogućnost gubitka koji bi nam izbrisao većinu investicija (pod pretpostavkom kontinuiranog ulaganja). Još jedna odlična misao iz knjige je i “možeš biti u krivu većinu vremena i svejedno stvorit bogatstvo”. Osnovna ideja je da treba dati složenoj kamati vremena da odradi svoje. Čak i povremene greške putem nisu toliko bitne ako je vremenski horizont dovoljno dug. Bitno je prihvatit određenu dozu rizika, ali ni pod koju cijenu i u niti jednom trenutku riskirat cijelu svoju imovinu odjednom.

Što se tiče količine rizika, dobra nit vodilja je da prihvaćamo onoliko rizika koliko nam omogućuje mirno spavanje po noći. Tu se opet vraćamo na osobnu toleranciju na rizik, koja isto tako dijelom ovisi opet o vremenskom horizontu.

Isto tako je bitno i ostavit mjesta za pogrešku. Ako planiramo da nam prinosi budu niži od povijesnih, da će inflacija biti viša i da nam treba veći fond za crne dane, prevenirat ćemo većinu životnih problema. Rizici su brojni i nepredvidljivi, ali ako se unaprijed pripremimo da neće sve ići po planu, lakše ćemo dugoročno zadržati motivaciju i ostvariti ciljeve.

Moj pogled

Možda i najbitnija ideja knjige je ona s kojom se u potpunosti slažem i koja se provlači kroz ovaj blog – novac je samo oruđe kojeg možemo iskoristit za kontrolu svog vremena.

Osobno težim financijskoj neovisnosti jer mi je takav način života najviše u skladu s mojim vrijednostima i ciljevima. Imam tu sreću da i supruga dijeli slične vrijednosti (pogotovo nakon nekoliko godina “pranja mozga” o financijskoj neovisnosti).

Moramo bit svjesni da je naše vrijeme naš najvrijedniji (i ograničeni) resurs. Novce uvijek možemo opet zaradit, ali nam izgubljeno vrijeme nitko ne može vratit. Štednja i investiranje su poluge kojima možemo sami sebi poklonit najbolji mogući dar – više vremena da radimo stvari koje volimo, s ljudima koje volimo.

Financijska neovisnost nije rješenje svih životnih problema ili jedini cilj koji je vrijedan ostvarivanja. Ali je često preduvjet za cijeli niz drugih ciljeva koje nam (kroz dodano vrijeme) može omogućit.

Ne znam koji još epitet da dodam ovoj knjizi i njenom autoru Morganu Houselu (čije pisanje već godinama pratim na blogu Collaborative Fund). Jednostavno rečeno: pročitajte ovu knjigu. I onda kasnije još koji put ponovno. Isplatit će vam se višestruko.

Škrti Otočanin