Oporuka je zasigurno jedna od tabu tema financija (između brojnih drugih). Zašto je tomu tako, baš i ne mogu sa sigurnošću odgonetnuti. Najjednostavniji odgovor je taj da kombinira financije s drugom (možda još većom) tabu temom – smrti. Mislim da je razumno za pretpostaviti da nije svima najugodnije kontempliranje o vlastitom životu i smrtnosti.

Može biti i da oporuka ima stigmu nečega što je “samo za one koji su blizu prelaska na drugi svijet”. Neki možda misle da sastavljanjem oporuke podsvjesno planiramo umrijeti uskoro. Ja pak imam potpuno drukčiju predodžbu oporuke. Mislim da je proces sastavljanja oporuke odgovoran prema nama samima, a još više prema našim bližnjima. Ukratko, mislim da bi oporuku trebao imati svatko, neovisno o godinama, količini imovine ili nekom trećem faktoru. U svakom slučaju neće škoditi.

Ako se nalazimo u poznijim godinama, dobra alternativa (ili dopuna) oporuci bi mogli biti i ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Budući da oni nisu tema ovog posta, pročitajte više o njima i njihovim razlikama ovdje.

Zašto uopće pisati oporuku?

Iako svi mi imamo perspektivu samo svojeg života i uglavnom mislimo da se loše stvari “uvijek događaju drugima”, istina je da nitko od nas ne zna što život nosi. 

Statistički gledano, neki od čitatelja ovog blog posta će se naći u situacijama u kojima bi im postojeća oporuka dobro došla (odnosno njihovim bližnjima). Ne pišem ovo da izazovem strah, već da ukažem da o pisanju oporuke definitivno treba misliti prije danas, nego sutra.

Vjerojatno spadam u zanemarivu manjinu samom činjenicom da sam napisao oporuku prije 30. rođendana. Po meni tu nema ništa čudno. Dapače, sam proces pisanja se pokazao koristan za razmišljanje o životnim vrijednostima i prioritetima. Završetak pisanja mi je pak donio određeni osjećaj mira, jer sam napravio sve u svojoj moći da se pripremim čak i za slučaj svoje smrti.

Inačeisam izraziti (racionalni) optimist i po pitanju vlastitog života i društva općenito, ali to naravno nije razlog da ne budem spreman i za najgore situacije koje se potencijalno mogu dogoditi.

Ako razmislimo racionalno o ideji pisanja oporuke, teško je pronaći nekakve veće nedostatke. Kad smo već kod toga, evo kratkog prikaza prednosti i nedostataka sastavljanja oporuke.

Prednosti oporuke

• Bolja priprema za nenadane događaje u životu
• Raspodjela osobne imovine u skladu s našim vrijednostima i ciljevima
• Peace of mind u smislu da znamo da ćemo se najbolje moguće pobrinuti za ljude do kojih nam je stalo u slučaju naše smrti
• Sprječavanje sukoba među nasljednicima (ili barem smanjenje vjerojatnosti istog)

Nedostaci oporuke

• Potrebno je razmišljati o vlastitoj smrtnosti i životnim vrijednostima, što se nekima možda neće svidjeti
• Uzima 30 min vremena

Vidimo iz priloženog da pisanjem oporuke praktički nemamo što za izgubiti osim pola sata vremena, a dobiti možemo puno. Barem uvjetno rečeno, jer nas neće biti na ovom svijetu u trenutku izvršavanja oporuke. S tim na umu, sastavljanjem oporuke barem možemo pokušati ostaviti svijet malo boljim mjestom u tom procesu. Zlobnici bi rekli da je moja smrt sama po sebi dovoljna za to… (pogleda ženu ispod oka).

Vrste oporuke

Prema zakonu RH, postoje dvije vrste oporuka: privatna i javna.

Privatnu oporuku možemo napisat samostalno ili uz svjedoke.

Gledano s pravne strane, oporuka je pravno valjana ako je vlastoručno napisana i potpisana, bez ikakvih svjedoka ili potrebe za ovjeravanjem. Osoba pritom mora imati napunjenih 16 godina, biti sposobna za rasuđivanje te moraju biti navedeni datum i mjesto. Ako pak želimo oporuku otipkati i potpisati, onda su nam dodatno potrebna 2 svjedoka i njihovi potpisi. Koga zanimaju detalji, može pročitat više na linku 1 i linku 2.

Javna oporuka je ona sastavljena kod sudca općinskog suda ili javnog bilježnika (koji naravno to ne rade zbog dobrote svoje duše, već zbog šuškavih novčanica). U zamjenu za te novce dobivamo oporuku koju je puno teže pobiti na sudu nego privatnu i koja se u pravilu pohranjuje na sigurniji način.

Odlučite sami koja vrsta oporuke vam najbolje odgovara, ali privatna vlastoručno napisana oporuka se nameće kao najjednostavnije, najbrže i najjeftinije rješenje za većinu. Pobrinite se samo da je čuvate na sigurnom mjestu, zaštićenom od krađe, požara i ostalih nepogoda te izvjestite barem jednu drugu osobu o njenom postojanju.

Oporuka i životno osiguranje

Prije samog pisanja oporuke, predlažem da razmislite o potrebi za osiguranjem od invalidnosti i/ili životnim osiguranjem. O potonjem sam već pisao, ali u principu se svodi na to trebate li (i koliko) biti osigurani u slučaju crnih scenarija (invalidnost, smrt). Najviše u smislu financijske sigurnosti za Vas ili Vašu obitelj. Često osigurani iznosi nisu ni približni za riješiti neke probleme u tim situacijama, ali barem ih mogu olakšati.

Ako se odlučite na životno osiguranje, moja preporuka je da se svakako odlučite na tzv. riziko životno osiguranje, a ne na investicijsko životno osiguranje. Ovo prvo plaćate nekoliko Eura mjesečno (ovisno o raznim faktorima) u zamjenu za osigurani iznos i to je to. Investicijsko životno osiguranje na papiru zvuči super, kao ubijanje dvije muhe jednim udarcem, ali zapravo se radi o ne baš kvalitetnom investicijskom instrumentu (vrlo visoke naknade, loša diverzifikacija). 

Da ne duljim – dobra je ideja razdvojiti investiranje od osiguranja.

Kako napisat oporuku?

Dakle, dobru staru olovku i papir u ruke i krenimo…

Samo, odakle uopće početi? Dobra ideja je krenuti s ciljevima oporuke. Pitanje je možda više životno-filozofsko, nego financijsko, ali je dobar početak.

Npr. “Želim se pobrinuti za svoju obitelj” ili “Želim napravit najveću moguću količinu dobroga za ovaj svijet sa svojim novcima”.

Možete biti i konkretniji i napisati nešto u stilu “Želim ravnomjerno raspodijeliti imovinu na svoje nasljednike”. Ovaj dio više izražava namjeru nego obvezu, ali mislim da je dobra početna točka.

Idući korak je popis imovine i obveza. Taj proces je vrlo jednostavan i praktički istovjetan određivanju neto imovine.

Ovaj proces je pogotovo bitan ako imate račune na sto strana poput mene, a nitko osim Vas ili eventualno još jedne osobe u Vašem životu ne zna za sve. Ovo pogotovo uključuje zakopane škrinje s Eurima (ili kunama/njemačkim markama) u dvorištu za koje nitko ne zna i slično. Možda mnogima zvuči kao nebuloza, ali osobno znam za baš takve priče…

Nakon popisa imovine, prelazimo na malo manje zabavan dio – popis obveza. Imam sreće da je u toj rubrici nula pa ju preskačem…. Isprike svima koji imaju kredite i minuse. 

Osim fizičke imovine, bitno je navesti i digitalnu imovinu te podatke za pristup. Svi smo čuli za izgubljene milijune kriptovaluta zbog zaboravljenih lozinki. Naravno, ovo je opcionalno, ali bilo bi dobro imat zapisane najbitnije profile i lozinke na sigurnom mjestu u fizičkom obliku. Informacijske sigurnosti sam se dotaknuo već u blog postu “Konzumerizam, digitalni nered i Bijeli Petak”.

Osim digitalne imovine poput kriptovaluta i NFT-ova, nemojte zaboraviti i na profile društvenih mreža i slično. Nemojte da Vam tetka dobije srčani ako dobije poruku od vas nekoliko mjeseci nakon smrti jer Vam je račun hakiran…

Na kraju krajeva, naši osobni podaci imaju vrijednost i treba ih zaštititi čak i u smrti.

Određivanje korisnika oporuke

E sad dolazi onaj vrlo bitan dio – određivanje tko će tu našu imovinu naslijediti i na koji način. Iako je gotovo refleksna reakcija da se sve ostavi biološkim nasljednicima (najčešće djeci ili unucima), mislim da je dobro promislit ranije o nekim stvarima:

1. Studije ukazuju da djeca koja ranije postaju samostalnija imaju puno bolje šanse za razvijanje u neovisne osobe koje se lako mogu pobrinuti za sebe. Ako djeci omogućimo baš sve do te mjere da se ne moraju za ništa sama potruditi, često im radimo medvjeđu uslugu, unatoč najboljim namjerama
2. Čak i mali iznos sredstava doniran na pravi način može doslovno promijeniti (ili spasiti) ljudske živote. Najefektivnije humanitarne organizacije na svijetu spašavaju ljudski život za otprilike 3000-4000 USD. Mislim da se možemo složiti da su to smiješno mali novci za jedan ljudski život.

Nisam tu da ikome govorim kako da raspodijeli plodove svojeg cjeloživotnog rada, ali definitivno mislim da su ove stvari vrijedne spomena. Isto tako ne kažem da svojoj djeci ne treba ništa ostaviti, nego da su najbolji načini za nekome pomoć oni koji tu osobu postave u najbolju situaciju da sama sebi pomogne. Tu mislim primarno na zdravlje i obrazovanje. 

Ako pak odlučite dio imovine donirati, bilo bi dobro razmislit kako to možete napravit na najefikasniji mogući način. Vidi blog post o efektivnom altruizmu za više detalja.

U svakom slučaju bitno je jasno i nedvosmisleno navesti korisnike oporuke, a svakako neće štetiti ni navođenje njihovih podataka poput OIB-a.

Ostale bitne napomene

Što se tiče čuvanja oporuke, to možete napraviti osobno ili je dati na čuvanje drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi (javni bilježnik, sud, konzularni predstavnik RH). Što se sigurnosti tiče, vjerojatno je najbolja opcija čuvanje kod pravne osobe. Tada oporuka ulazi u Hrvatski upisnik oporuka te se njen sadržaj ne smije nikome staviti na raspolaganje prije vaše smrti osim vama samima ili osobi kojoj za to date posebno ovlaštenje.

Pravno gledano je svejedno čuvate li oporuku kod sebe, druge fizičke osobe ili pravne osobe. Oporuka je jednako valjana u svim slučajevima, ali vjerojatno je pod većim rizikom od nenamjernog (ili namjernog) uništavanja ili zagubljenja ako je na čuvanju kod fizičke osobe. Ovu odluku bi trebao svatko za sebe napravit.

Bitno je napomenuti kako se oporuka može i opozvati, u cjelini ili djelomično, na više načina:

• očitovanjem danim u bilo kojem obliku
• uništenjem
• novom oporukom
• kasnijim voljnim raspolaganjem stvari ili pravom koje ste nekom oporukom namijenili

Nasljeđivanje i porezi

Bitno je napomenuti da ako nismo sastavili oporuku, primjenjuje se nasljeđivanje temeljem zakona. Pritom vrijedi pravilo da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda. Pritom životni partneri, izvanbračni drugovi (ako zajednica traje najmanje 3 godine) i izvanbračna djeca imaju identično pravo na nasljeđivanje kao i bračni drugovi ili bračna djeca.

Ne treba zaboraviti ni na porez na nasljedstvo u visini od 4%, koji se primjenjuje na sve korisnike oporuke osim na članove najuže obitelji. U svakom slučaju korisnici oporuke imaju mogućnost odreći se nasljeđa ako to žele (uključujući eventualne dugove ).

Postoji i tzv. nužni dio nasljedstva koji pripada nasljednicima neovisno o oporuci. On iznosi pola dijela koji bi pripao po zakonskom redu nasljeđivanja životnim partnerima/bračnim drugovima i potomcima, odnosno jednu trećinu iznosa koji bi pripao precima. 

Postoje još neke sitnice, ali to bi bile glavne preporuke oko pisanja i čuvanja oporuke. Naveo sam svojevrsnu checkliste na dnu ovog blog posta koju možete slobodno koristiti za kreiranje svoje oporuke. U budućnosti ću (ako bude interesa) to malo ljepše složiti u nekakav .docx ili .pdf predložak kojeg ćete moć lako uređivati.

Naravno, pod pretpostavkom da prije toga ne umrem…

Škrti Otočanin

Oporuka (checklista)

1. Odabir vrste oporuke i/ili ugovora o uzdržavanju

   – Privatna oporuka (pravno je valjana vlastoručno pisana i potpisana uz navedeno mjesto i vrijeme ili tiskana te potpisana uz mjesto i vrijeme te potpise 2 svjedoka). Može se čuvat osobno, kod osobe od povjerenja ili javnog bilježnika

  – Javna oporuka (sastavljena i ovjerena kod javnog bilježnika)

2. Definirati ciljeve oporuke (opcionalno, npr. “Što želim postići s ovom oporukom?”)

3. Inventar imovine: gotovina i ekvivalenti (bankovni računi, štednja, oročenja), vrijednosnice (dionice, obveznice, fondovi i slično), pokretnine, nekretnine, životno i drugo osiguranje, 2. i 3. mirovinski stup, ostala imovina (kriptovalute, umjetnine, nakit…)

4. Inventar obveza: dugovanja po kreditnim karticama, minusi po računima, krediti i sve ostale obveze (ako postoje)

5. Inventar digitalne imovine, profila i lozinki (opcionalno)

6. Određivanje korisnika oporuke za transfer imovine prilikom smrti. Jasno i nedvosmisleno navođenje osoba (po mogućnosti uz OIB), uz konkretnu imovinu (tip, iznos) koja im oporukom pripada

7. Punomoć odvjetniku ili drugoj osobi za izvršenje oporuke (opcionalno)

8. Razmatranje strategije doniranja prije smrti (opcionalno)

9. Razmatranje investiranja u fondove ili zakladu (opcionalno)

10. Kreiranje plana preuzimanja vlastitog biznisa (opcionalno)

11. Plan doživotnog/dosmrtnog uzdržavanja (opcionalno)

12. Plan za smrt, tj. organiziranje pogreba (opcionalno)

13. Napisati pismo izvršitelju i korisnicima (opcionalno)

14. Skupiti dokumentaciju za hitne slučajeve (opcionalno)

15. Osigurat originale dokumenata te spremiti kopije (opcionalno)

16. Odrediti datum za iduću reviziju i upravljanje oporukom