Oporuka je zasigurno jedna od tabu tema financija (između brojnih drugih). Zašto je tomu tako, baš i ne mogu sa sigurnošću odgonetit. Pretpostavljam da je dio problema u pitanjima puno širima od financijskih tema. Najviše tu mislim na kontempliranje o vlastitom životu, tj. posebno o vlastitoj smrtnosti.

Može bit i da oporuka ima stigmu nečega šta je “samo za ljude pred smrt” ili da njezinim pisanjem podsvjesno planiramo umrijet uskoro. Ja imam potpuno drukčiju predodžbu oporuke. Mislim da je pisanje oporuke odgovorno i prema nama, a najviše prema našim bližnjima. Ukratko, mislim da bi oporuku trebao imat svatko, neovisno o godinama, količini imovine ili nekom trećem faktoru.

Ako se nalazimo u poznijim godinama, dobra alternativa (ili dopuna) oporuci bi mogli bit i ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Budući da oni nisu tema ovog posta, pročitajte više o njima i njihovim razlikama ovdje.

Zašto uopće pisat oporuku?

Iako svi mi imamo perspektivu samo svojeg života i uglavnom mislimo da se loše stvari “uvijek događaju drugima”, istina je da nitko od nas ne zna šta život nosi. 

Statistički gledano, neki od čitatelja ovog blog posta će se naći u situacijama u kojima bi im postojeća oporuka dobro došla (odnosno njihovim bližnjima). Ne pišem ovo da izazovem strah, već da ukažem da o pisanju oporuke definitivno treba mislit prije danas, nego sutra.

Vjerojatno spadam u zanemarivu manjinu samom činjenicom da sam napisao oporuku prije 30. rođendana. Po meni tu nema ništa čudno. Dapače, sam proces pisanja se pokazao koristan za razmišljanje o životnim vrijednostima i prioritetima. Završetak pisanja mi je pak donio određeni osjećaj mira, jer sam napravio sve u mojoj moći da se pripremim čak i za slučaj svoje smrti.

Po osobnosti sam izraziti (racionalni) optimist i po pitanju vlastitog života i društva općenito.

To naravno nije razlog da ne budem spreman i za najgore situacije koje se mogu dogodit.

Ako razmislimo racionalno o ideji pisanja oporuke, teško je pronaći nekakve veće nedostatke. Kad smo već kod toga, evo ukratko prikaza prednosti i nedostataka oporuke.

Prednosti oporuke

  • Bolja priprema za nenadane događaje u životu
  • Raspodjela osobne imovine u skladu s našim vrijednostima i ciljevima
  • Peace of mind u smislu da znamo da ćemo se najbolje moguće pobrinut za ljude do kojih nam je stalo u slučaju naše smrti
  • Sprječavanje sukoba među nasljednicima (ili barem smanjenje vjerojatnosti istog)

Nedostaci oporuke

  • Potrebno razmišljat o svojoj smrtnosti i životnim vrijednostima, šta se nekima možda neće svidjet. Meni osobno je
  • Uzima 30 min vremena

Vidimo iz priloženog da pisanjem oporuke praktički nemamo šta za izgubit osim pola sata vremena, a za dobit imamo puno. Barem uvjetno rečeno, jer ćemo bit, jel, mrtvi. Ali barem možemo pokušat ostavit svijet malo boljim mjestom u tom procesu. Zlobnici bi rekli da je moja smrt sama po sebi dovoljna za to… (pogleda ženu ispod oka).

Vrste oporuke

Prema zakonu RH, postoje dvije vrste oporuka: privatna i javna.

Privatnu oporuku možemo napisat samostalno ili uz svjedoke.

Gledano s pravne strane, oporuka je pravno valjana ako je vlastoručno napisana i potpisana, bez ikakvih svjedoka (uz navedeno mjesto i datum). Ako pak želimo oporuku otipkat i potpisat, onda su nam potrebna 2 svjedoka i njihovi potpisi. Koga zanimaju detalji, može pročitat više na link 1 i link 2.

Javna oporuka je ona sastavljena kod sudca općinskog suda ili javnog bilježnika (koji naravno to ne rade zbog dobrote svoje duše, već zbog šuškavih novčanica). U zamjenu za novce dobivamo oporuku koju je puno teže pobit na sudu nego privatnu.

Odlučite se koja vrsta vam najbolje odgovara, ali privatna vlastoručno napisana oporuka se nameće kao najjednostavnije, najbrže i najjeftinije rješenje za većinu. Pobrinite se samo da je čuvate na sigurnom mjestu, zaštićenom od krađe, požara i ostalih nepogoda te izvjestite barem jednu drugu osobu o njenom postojanju.

Oporuka i životno osiguranje

Prije samog pisanja oporuke, predlažem da razmislite o potrebi za osiguranjem od invalidnosti i/ili životnim osiguranjem. O potonjem sam već pisao, ali u principu se svodi na to trebate li (i koliko) bit osigurani u slučaju crnih scenarija (invalidnost, smrt). Najviše u smislu financijske sigurnosti za Vas ili Vašu obitelj. Često osigurani iznosi nisu ni približni za riješit neke probleme u tim situacijama, ali barem ih mogu olakšati.

Ako se odlučite na životno osiguranje, moja preporuka je da se svakako odlučite na tzv. riziko životno osiguranje, a ne na investicijsko životno osiguranje. Ovo prvo plaćate nekoliko desetaka kuna mjesečno u zamjenu za osigurani iznos i to je to. Investicijsko životno osiguranje na papiru zvuči super, kao ubijanje dvije muhe jednim udarcem, ali zapravo se radi o ne baš kvalitetnom investicijskom instrumentu (jako visoke naknade, loša diverzifikacija). 

Da ne duljim – dobra je ideja razdvojit investiranje od osiguranja.

Kako napisat oporuku?

Dakle, dobru staru olovku i papir u ruke i krenite…

Samo, odakle uopće početi? Dobra ideja je krenut s ciljevima oporuke. Pitanje je možda više životno-filozofsko, nego financijsko, ali je dobar početak.

Npr. “Želim se pobrinuti za svoju obitelj” ili “Želim napravit najveću moguću količinu dobroga za ovaj svijet sa svojim novcima”.

Možete biti i konkretniji i napisat nešto u stilu “Želim ravnomjerno raspodijelit imovinu na svoje nasljednike”. Ovaj dio više izražava namjeru nego obvezu, ali mislim da je dobra početna točka.

Idući korak je popis imovine i obveza. Taj proces je jako jednostavan i praktički istovjetan određivanju neto imovine, o čemu možete pročitat više ovdje.

Ovaj proces je pogotovo bitan ako imate račune na sto strana poput mene, a nitko osim Vas ili eventualno još jedne osobe u Vašem životu ne zna za sve. Ovo pogotovo uključuje zakopane škrinje s Eurima (ili još bolje – s njemačkim markama) u dvorištu za koje nitko ne zna i slično. Možda mnogima zvuči kao nebuloza, ali osobno znam za baš takve priče…

Nakon popisa imovine, prelazimo na malo manje zabavan dio – popis obveza. Imam sreće da je u toj rubrici nula pa ju preskačem…. Isprike svima koji imaju kredite i minuse. 

Osim fizičke imovine, bitno je navest i digitalnu imovinu te podatke za pristup. Svi smo čuli za izgubljene milijune kriptovaluta zbog zaboravljenih lozinki. Naravno, ovo je opcionalno, ali bilo bi dobro imat zapisane najbitnije profile i lozinke na sigurnom mjestu u fizičkom obliku.

Osim digitalne imovine poput kriptovaluta i NFT-ova, nemojte zaboravit i na profile društvenih mreža i slično. Nemojte da Vam tetka dobije srčani ako dobije poruku od vas nekoliko mjeseci nakon smrti jer Vam je račun hakiran…

Na kraju krajeva, naši osobni podaci imaju vrijednost i treba ih zaštitit čak i u smrti.

Određivanje korisnika oporuke

E sad dolazi onaj vrlo bitan dio – određivanje tko će tu našu imovinu nasljedit i na koji način. Iako je gotovo refleksna reakcija da se sve ostavi biološkim nasljednicima (najčešće djeci ili unucima), mislim da je dobro promislit ranije o nekim stvarima:

  1. Studije ukazuju da djeca koja ranije postaju samostalnija imaju puno bolje šanse za razvijanje u neovisne osobe koje se lako mogu pobrinut za sebe. Ako djeci omogućimo baš sve do te mjere da se ne moraju za ništa sami potrudit, često im radimo medvjeđu uslugu, unatoč najboljim namjerama
  2. Čak i mali iznos sredstava doniran na pravi način može doslovno promijenit (ili spasit) ljudske živote. Najefektivnije humanitarne organizacije na svijetu spašavaju ljudski život za otprilike 3-4000 USD. Mislim da se možemo složit da su to smiješno mali novci za jedan ljudski život

Nisam tu da ikome govorim kako da raspodijeli plodove svojeg cjeloživotnog rada, ali definitivno mislim da su ove stvari vrijedne spomena. Isto tako ne kažem da svojoj djeci ne treba ništa ostavit, nego da su najbolji načini za nekome pomoć oni koji tu osobu postave u najbolju situaciju da sama sebi pomogne. Tu se misli primarno na zdravlje i obrazovanje. 

Ako pak odlučite dio imovine donirat, bilo bi dobro razmislit kako to možete napravit na najefikasniji mogući način. Baš o toj temi (efektivni altruizam) sam pisao ovdje.

Je li to to?

Što se tiče čuvanja oporuke, to možete napraviti osobno ili je dati na čuvanje drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi (javni bilježnik, sud, konzularni predstavnik RH). Što se sigurnosti tiče, vjerojatno je najbolja opcija čuvanje kod pravne osobe. Tada oporuka ulazi u Hrvatski upisnik oporuka te se njen sadržaj ne smije nikome staviti na raspolaganje prije vaše smrti osim vama samima ili osobi kojoj za to date posebno ovlaštenje.

Pravno gledano je svejedno čuvate li je kod sebe, druge fizičke osobe ili pravne osobe. Oporuka je jednako valjana u svim slučajevima, ali vjerojatno je pod većim rizikom od nenamjernog (ili namjernog) uništavanja ili zagubljenja ako je kod fizičke osobe. Ovu odluku bi trebao svatko za sebe napravit.

To bi bile glavne preporuke oko pisanja i čuvanja oporuke, ali naravno da ima još jako puno opcionalnih dijelova koji se mogu dodati u oporuku. Naveo sam najčešće u sklopu checkliste na dnu ovog blog posta koju možete slobodno koristiti za kreiranje svoje oporuke. U budućnosti ću (ako bude interesa) to malo ljepše složiti u nekakav .docx ili .pdf predložak kojeg ćete moć lako uredit.

Pod pretpostavkom da prije toga ne umrem…

Škrti Otočanin

Oporuka (checklista)

1. Odabir vrste oporuke i/ili ugovora o uzdržavanju

   – Privatna oporuka (pravno je valjana vlastoručno pisana i potpisana uz navedeno mjesto i vrijeme ili tiskana te potpisana uz mjesto i vrijeme te potpise 2 svjedoka). Može se čuvat osobno, kod osobe od povjerenja ili javnog bilježnika

  – Javna oporuka (sastavljena kod javnog bilježnika)

2. Definirat ciljeve oporuke (opcionalno, npr. “Šta želim postić s ovom oporukom?”)

3. Inventar imovine: gotovina i ekvivalenti (bankovni računi, štednja, oročenja), vrijednosnice (dionice, obveznice, fondovi i slično), pokretnine, nekretnine, životno i drugo osiguranje, 2. i 3. mirovinski stup, ostala imovina (kriptovalute, umjetnine, nakit…)

4. Inventar obveza: dugovanja po kreditnim karticama, minusi po računima, krediti i sve ostale obveze

5. Inventar digitalne imovine, profila i lozinki (opcionalno)

6. Određivanje korisnika oporuke za transfer imovine prilikom smrti:

 – životnog osiguranja

 – nekretnina

 – pokretnina

 – mirovinskih fondova (2. i 3. stup)

 – bankovnih računa i štednje

 – gotovine

 – investicijskih računa 

 – ostale imovine (kriptovalute, umjetnine, nakit…)

7. Punomoć odvjetniku ili drugoj osobi za izvršenje oporuke (opcionalno)

8. Razmatranje strategije doniranja prije smrti (opcionalno)

9. Razmatranje investiranja u fondove ili zakladu (opcionalno)

10. Kreiranje plana preuzimanja vlastitog biznisa (opcionalno)

11. Plan doživotnog/dosmrtnog uzdržavanja (opcionalno)

12. Plan za smrt, tj. organiziranje pogreba (opcionalno)

13. Napisat pismo izvršitelju i korisnicima (opcionalno)

14. Skupit dokumentaciju za hitne slučajeve (opcionalno)

15. Osigurat originale dokumenata te spremit kopije (opcionalno)

16. Odredit datum za iduću reviziju i upravljanje oporukom