Zašto je osobna tolerancija na rizik bitna?

Krenimo od osnova: jedna od najbitnijih odluka koja će uvelike odredit koliko ćete bit uspješan investitor je određivanje alokacije Vašeg investicijskog portfelja. 

Već sam pisao o alokaciji u sklopu blog posta “Kako konkretno započet s investiranjem?”.

Ukratko rečeno: alokacija je raspoređivanje ukupnog investicijskog portfelja u različite imovinske klase. Npr. 80% dionice i 20% obveznice.

Nameće se pitanje: “Kako onda određujemo alokaciju?” 

Najbitniji faktori pri određivanju alokacije su investicijski horizont (vremenski period ulaganja), financijski ciljevi i tolerancija na rizik. Prvo dvoje je relativno lagano za odredit, ali određivanje osobne tolerancije na rizik je već malo teže.

Naime, ne postoji jedan konačan odgovor niti standard koji je primjenjiv za sve. Zato volim reć da je određivanje osobne tolerancije na rizik više umjetnost, nego znanost.

Razlog tomu je činjenica da ne možemo samo uzet u obzir povijesna kretanja različitih imovinskih klasa, već i brojne osobne psihološko-emocionalne faktore.

Određivanje osobne tolerancije na rizik počiva na pitanjima poput:

  • Koje imovinske klase mi je ugodno posjedovat? 
  • Hoću li moći mirno spavati ako mi portfelj padne 10%? 30%? 50%? 
  • Kako ću se ponašati u takvom slučaju? Hoću li prodavati ili kupovati još?

Činjenica je da je rizik prisutan u svim aktivnostima u našim životima. Svaki put kad izađemo na ulicu prihvaćamo rizik. Isto kao šta ga prihvaćamo i ako ostanemo doma. 

Razlika je samo u kojoj mjeri prihvaćamo rizik i koja je potencijalna nagrada. Točnije rečeno, tražimo šta bolji odnos rizika i nagrade (ili bismo barem trebali).

Na financijskim tržištima, prinosi su nagrada za rizik koji preuzimamo. Jedno bez drugoga jednostavno ne ide.

Kako u praksi odrediti osobnu toleranciju na rizik?

Srećom, postoje alati koji nam mogu olakšati taj proces. Ako investirate putem robo-savjetnika, onda ste vrlo vjerojatno morali ispuniti upitnik pri registraciji koji je zapravo bio analiza vaše tolerancije na rizik, ciljeva i vremenskog horizonta, a sve u svrhu određivanja alokacije. U tom slučaju možete biti mirni. Iako ni ti upitnici nisu savršeni (kao ni proces kojeg izlažem dalje u tekstu), najčešće nam daju dosta dobru procjenu osobne tolerancije na rizik

Ako pak samostalno investirate, u prvom redu preporučujem poznati Vanguard Investment Questionnaire. Odgovaranjem na pitanja i unosom trenutne alokacije, kompanija Vanguard Vam preporuči alokaciju koja odgovara Vašoj situaciji. Pritom upitnik uzima u obzir faktore koje smo već opisivali, uz neke hipotetske primjere raznih investicijskih scenarija.

Naravno da ne morate radit tako bitne odluke na temelju samo jednog upitnika, ali je svakako dobra nit vodilja. Ako pak niste na “ti” s engleskim jezikom ili želite malo više lokaliziranu verziju upitnika, napravio sam vlastiti upitnik za određivanje osobne tolerancije na rizik.

Određivanje osobne tolerancije na rizik (upitnik)

Proces je vrlo jednostavan: ispunite sljedeći upitnik i zapamtite bodovni rezultat.

Analiza rezultata:

10-16 bodova: imate vrlo nisku toleranciju na rizik

17-24 bodova: imate nisku do umjerenu toleranciju na rizik

25-32 bodova: imate umjerenu toleranciju na rizik

33-40 bodova: imate visoku toleranciju na rizik

Kako iz tolerancije na rizik odrediti alokaciju?

Sad kad imamo tu informaciju, moramo odredit koja je to zapravo alokacija koja nam odgovara.

O imovinskim klasama sam detaljnije pisao ranije, ali ukratko rečeno:

Dionice i obveznice su najčešće dovoljne za ispunjenje investicijskih ciljeva

Moje mišljenje je da nema ništa loše u ostalim imovinskim klasama poput nekretnina, zlata ili čak nekim alternativnim investicijama poput kriptovaluta. Sve dok je njihov udio u ukupnom portfelju relativno nizak (do 10%).  

Dapače, različite imovinske klase mogu doprinijet daljnjoj diverzifikaciji portfelja. Ali mislim da nema potrebe za njihovim većim udjelima (zbog već spomenutih razloga). 

Najveće prednosti dionica i obveznica nad ostalim klasama su njihova likvidnost, niski troškovi trgovanja te činjenica da se njihove vrijednosti (uglavnom) kreću u suprotnim smjerovima. 

Točnije rečeno, dionice i obveznice imaju inverznu korelaciju. Kad dionice padaju, obveznice uglavnom rastu. I obrnuto. Ključna riječ je “uglavnom”.

Osim toga, dionice i obveznice obe nude povoljan omjer rizika i prinosa.

Dionice i obveznice su šta bi se reklo bread and butter investiranja. 

Batman i Robin. Jordan i Pippen. Tom i Jerry… Ok, javljaju mi iz redakcije da se zaustavim…

Već smo utvrdili više puta zašto nije dobra ideja kupovat pojedinačne dionice i obveznice, već da je to najoptimalnije investirat u njih putem ETF-ova. 

Budući da je praktički pola ovog bloga “Oda ETF-ovima”, neću ulazit u detalje ovaj put. 

Vodič o ETF-ovima za početnike pronađite ovdje.

Recimo samo da smo odlučili da nam cijelu alokaciju portfelja čine dionice i obveznice, tj. dionički i obveznički ETF-ovi. Šta dalje?

Maksimalni pad portfelja

Možda i najbitniji podatak pri određivanju alokacije je koliki maksimalni pad portfelja možemo tolerirat. Točnije, s kolikim udjelom dionica u portfelju možemo mirno spavat, jer znamo da neće padati puno više od onoga na šta smo spremni?+

Dobar orijentir za to pruža sljedeća tablica. Ona nije nikakvo Sveto Pismo, nego jednostavno navodi povijesne podatke. Dakako, to nije 100% garancija istog takvog ponašanja dionica i obveznica u budućnosti, ali je dobar orijentir.

Primjerice: ako maksimalno možemo tolerirat pad ukupnog portfelja od 10%, onda ćemo u njemu imat najviše 30% dionica. Za toleranciju pada od 20% možemo imat maksimalno 50% dionica i tako dalje. Ostatak kao što smo rekli čine obveznice.

Ako povučemo paralelu s upitnikom, vrlo niska tolerancija na rizik bi bila toleriranje pada do 5%, umjereno niska 5-15%, umjerena 15-25%, a sve preko 25% bi bila visoka tolerancija na rizik.

Zaključak

Poanta priče je da procjenjivanje osobne tolerancije na rizik nije jednostavno. Možemo pratit ove smjernice i opet pogrešno procijenit sami sebe. A to je teže nego šta se to možda čini. 

Po riječima R. Feynmana:  “You must not fool yourself, and you are the easiest person to fool.”

Vjerojatno nećemo znat zasigurno našu toleranciju na rizik prije nego se opečemo malo na tržištu. Padovi tržišta su normalna pojava koju ćemo svi iskusit, prije ili kasnije.

Ako ste investirali prije godinu dana, za vrijeme korona-krize, onda ste zasigurno dobili predjelo u vidu pada od 35% u samo nekoliko tjedana. Doduše, slijedio je i rekordno brz oporavak pa se to možda i ne računa.

Glavno jelo je vrlo izgledno u narednim godinama, s obzirom na povijesno gledano najbolji investicijski period u posljednjih 10-ak godina i vrlo visoke vrijednosti manje-više svih tržišta danas. Naravno, to ne znači da treba čekati pad.

Mnogo je stručnjaka prognoziralo padove gotovo svake godine u posljednjih 6-7 godina, koji se očito na kraju nisu dogodili. Kao i uvijek, jedini način za ostvarivanje prosječnih prinosa tržišta je biti investiran u tržište cijelo vrijeme.

Ako ste tek pri početku investicijskog puta ili se tek trebate okušat u investiranju, onda bi zapravo trebali priželjkivat što veći i brži pad tržišta. To bi bija jedini Black Friday na kojem bi uistinu profitirali.

Stvarni život ne igra uvijek po pravilima niti ga je posebno briga za nas. Isto vrijedi i za financijska tržišta. Pasivno #dugoročno investiranje uvijek na kraju odnosi pobjedu. Određivanje osobne tolerancije na rizik je jedan od prvih koraka prema tome.

Škrti Otočanin