Nominalni vs. Realni prinosi

Razlika između različitih vrsta prinosa može bit ogromna. Prikazivanje prinosa na jedan ili drugi način može potpuno iskrivit sliku o stvarno stanju investicije.

U prvom redu tu mislim na to da je vrlo bitno razlikovat nominalne i realne prinose.

Nominalni prinos je jednostavno prinos koji investicija ostvari u određenom periodu, bez računanja inflacije. Kad pričamo o prinosima određene investicije, gotovo uvijek pričamo o nominalnom prinosu. 

Realan prinos je prinos koji dobijemo kad od nominalnog prinosa oduzmemo inflaciju. Iako se najčešće priča o nominalnom prinosu, realni prinos je puno bolji pokazatelj uspješnosti investicije.

Recimo da smo kupili ETF koji nam donosi 7% godišnje na period od 10 godina, ali inflacija je u tom periodu bila 5% godišnje (nije izgledan scenarij, ali ga uzimamo za vježbu). Naša investicija se u apsolutnoj vrijednosti gotovo udvostručila, ali su isto tako cijene svih proizvoda i usluga skočile poprilično. Iako na papiru naša investicija izgleda dobro, u realnim terminima smo zaradili tek 2% godišnje (nominalni prinos minus inflacija). 

Naravno, vrijedi i obrnuto: ako smo ostvarili nominalan prinos 7%, a inflacija je -2% (deflacija), naš realan prinos je vrlo lijepih 9%.

Ovako velik utjecaj inflacije na naše investicije se ne smije zanemarit. Pogotovo danas kad novinski naslovi vrište o visokoj inflaciji. Pisat ću o inflaciji detaljnije ubrzo na blogu. Zasad je dovoljno znat da je jedan od najboljih načina za borbu protiv inflacije upravo investiranje (pogotovo u dionice, tj. dioničke ETF-ove).

Linearno i eksponencijalno

Ljudski mozak je napravljen za razmišljanje u linearnim okvirima. To je jednostavno posljedica evolucije. Zamislite da bijesni pas trči prema Vama. U mozgu ćete nesvjesno napravit kalkulaciju kojom brzinom trči i za koliko će otprilike vremena stići do Vas, kako bi napravili plan sljedeće akcije. Vrlo vjerojatno ćete uzet pretpostavku da će se pas nastavit kretat otprilike jednolikom brzinom. Najviše jer je to logično za pretpostavit, a i zbog toga jer ne stignete baš napravit složeniju kalkulaciju.

Ovakve pretpostavke imamo i u primjerima u stvarnom životu: ako vam netko doda balun u nogometu u for, izračunat ćete di trebate bit da primite taj balun. U oba primjera radi se o linearnim trendovima čije ishode predviđamo s relativnom lakoćom i preciznošću.

S druge strane, za vrijednosti koje rastu eksponencijalno imamo jako loše (dugoročne) procjene. Primjera u stvarnom svijetu je bezbroj: od razmnožavanja živih bića i replikacije virusa pa do bezbroj primjera iz svima nama dragih financija.

Prvi problem je uopće dogovorit se radi li se o linearnom ili eksponencijalnom trendu. To može jako puno ovisit o količini dostupnih podataka i koliko intezivno radimo zoom-in ili zoom-out  na tim podacima.

Ako je primjerice Bitcoin narastao nekoliko desetaka tisuća % u nekoliko godina i taj trend izgleda eksponencijalno, to ne znači da će se taj trend nastavit. Čisto logički gledano, nemoguće je da za svega nekoliko godina Bitcoin vrijedi više nego ukupna svjetska ekonomija.

Viši prošli prinosi = niži budući (očekivani) prinosi

Ako uzmemo i primjere ostalih investicija, viši prinosi u recentnoj prošlosti znače (u prosjeku) niže prinose u bližoj budućnosti. Radi se o efektu zvanom reversion to the mean, odnosno povratku na srednju vrijednost. To znači da (na dugi vremenski rok) vrijednosti imaju tendenciju da se približavaju nekakvom prosjeku. 

Pr.1. Cijene nekretnina su porasle na nekom području 10% u godinu dana, a dugoročni prosjek je 3%. To ne znači da možemo pretpostavit da će rasti približno 10% i sljedeće godine. 

Pr.2. Ako šutirate na koš i znate da već godinama zabijate u prosjeku 5/10, a onda jedan dan zabijete 10/10, naravno da je razlog puka slučajnost. Niti ste postali duplo bolji šuter u 5 minuta niti će prosječni kvadrat stana u Dugom Selu bit 3000 Eura za 2-3 godine. Iako, nikad ne reci nikad…

Ukratko, kako bi se zdravoseljački reklo: Pretpostavka je majka z*jeba!

Poanta: nisu svi trendovi koje vidimo linearni niti se mogu tek tako lako predvidit. Pogotovo u stvarno svijetu gdje sve obično ovisi o jako puno varijabli. 

Jednostavni i ne-tako-jednostavni prinosi

Kakve to sve ima veze s prinosima? Poveznica je u sličnom principu na kojem se temelji složena kamata.

Stavimo na stranu šta je kretanje vrijednosnica (dionica, obveznica, kriptovaluta ili bilo čega drugog) poprilično promjenjivo (volatilno) od godine do godine. Uzmimo za pretpostavku da nam investicija raste 10% godišnje složenom kamatom. Intuitivno gledano, treba nam 10 godina da investiciju poduplamo. Jel tako? E, pa nije.

Da vidimo šta kaže matematika: 100 * (1.10)10 = 259.4 kn, odnosno 159.4 kn profita.

Dakle, nakon prve godine ćemo imat 110 kn, nakon druge 121 kn, nakon treće 133.1 kn itd. Tako da ćemo gotovo udvostručit investiciju već nakon 7 godina, a nakon 10 godina smo na spomenutih 259.4 kn. Moć složene kamate je u upravo tim malim razlikama koju stvara kamata na već dobivenu kamatu. Zato je recimo reinvestiranje dividenda dionica (koju akumulirajući ETF-ovi sami izvode) toliko moćno. Da samo dobivamo dividendu na račun i s njom ne radimo ništa, radilo bi se o jednostavnoj kamati.

Za usporedbu, jednostavna kamata bi nam u prošlom primjeru nakon 10 godina donijela tek 100 kn profita, u odnosu na 159.4 kn profita složene kamate.

Osim jednostavne i složene kamate, imamo i

Jednostavan i složen prinos

Jednostavan prinos je ukupan prinos od početka investiranja, neovisno o periodu. Dakle, neovisno jesmo li dobivali jednostavnu kamatu (poput dividende) ili složenu kamatu, jednostavan prinos nam govori koliku smo dobit (ili gubitak) imali na nekoj investiciji.

Npr. (200kn – 100kn)/100kn = 1, odnosno 100%. Prinos od 100% zvuči super, ali moglo se radit i o investiciji na 100 godina pa u tom slučaju to i nije baš sjajan godišnji povrat investicije.

Jednostavan prinos može bit dobra metrika za jednokratne i kraće investicije, ali u gotovo svim ostalim slučajevima nam ne govori puno. Većinom imamo brojne uplate tokom vremena te nas zanima koliki nam je prinos na godišnjoj bazi. U tom slučaju moramo koristit složeni prinos.

Recimo da smo samo imali podatke da nam je vrijednost investicije na početku bila 100 kn, a na kraju 259.4 kn. Znamo iz prošlog primjera da se radi o prinosu od 10%, ali kako bismo to izračunali sami?

Odgovor je – ne baš tako lako:

Srećom, ne treba znat matematiku nešto previše, nego postoje kalkulatori na internetu.

Naletjet ćete na skraćenicu CAGR, koja znači Compound Annual Growth Rate. Prevedeno na hrvatski, radi se o složenoj kamati na godišnjoj razini, dakle upravo onome o čemu smo pričali.

Dakle, CAGR (složeni prinos) je najbolje mjerilo prinosa na godišnjoj razini. Srećom, ne trebaju Vam inače čak ni ovakvi kalkulatori, već Vaš broker u pravilu automatski izračuna taj podatak za Vas. Često i za pojedine sastavnice i za ukupni portfelj.

Imajte na umu da smo primjere izračune temeljili na investicijama u koje uložite samo jednom (na startu). Ako imate redovite uplate (šta je u praksi najčešće slučaj), kalkulacija je puno kompleksnija. Tada se možete (opet) oslonit na brokere ili sami računat očekivane iznose ili ciljane iznose investiranja pomoću sličnih kalkulatora poput prošlog.

Zaključak

Da sumiramo, kada pričamo o prinosima, bitno je znat na koju vrstu prinosa mislimo. U investicijskom svijetu, podrazumijeva se da pričamo o nominalnom složenom prinosu (prije inflacije). To je standard, iako je možda realan složeni prinos bolji pokazatelj rasta ili pada vrijednosti investicije u stvarnom svijetu u kojem je inflacija veliki faktor.

Meni osobno je malo lakše, jer ne može inflacija toliko narast koliko ja mogu bit škrt i ne kupovat ništa…

Škrti Otočanin