Jedno od jako čestih pitanja koje dobivam ide otprilike: “Imam ušteđenu određenu sumu novaca. Je li bolje uložiti sve odjednom ili u mjesečnim obrocima?”

Ovo pitanje je pogotovo aktualno s obzirom na zadnjih 10-ak godina koje su imale poprilično visoke prinose i u kojem tržište svako malo probija plafon.

U investicijskom žargonu se u tom slučaju govori o dva pojma:

  • Lump sum (jednokratno investiranje cijelog iznosa odjednom)
  • Dollar cost average (raspodjela tog iznosa na neki vremenski rok, najčešće mjesečno)

Ako nemamo neku veću ušteđevinu, nego investiramo svaki mjesec ono šta uštedimo, onda ni nemamo tu dilemu. Ovaj članak se odnosi isključivo na izbor između investiranja relativno većeg iznosa odjednom ili polagani ulazak na tržište tokom vremena.

Cost-average metoda

Na prvi pogled nam se odma čini da je investiranje u mjesečnim obrocima (cost average) manje rizično. Pogledajmo recimo sljedeći scenarij: imamo 6000 kn sa strane, spremnih za investiranje. Strah nas je ući na tržište odjednom pa to raspodijelimo na 6 mjesečnih obroka po 1000 kuna. Pogledajmo sljedeći graf:

Situacija sa grafa je sljedeća: prvi mjesec tržište padne poprilično (40%), drugi mjesec je i dalje u padu, treći mjesec stagnira, a četvrti i peti mjesec blago raste i završi u globalu 20% niže nego šta je bilo na početku. 

Možda zvuči kontraintuitivno, ali ukupno gledano smo u plusu! Kako je to uopće moguće, ako je tržište nakon 6 uplata na nižim razinama nego kad smo počeli? Ključ je u tome da nama zapravo odgovara pad tržišta prilikom početka investiranja. To je tako jer u slučaju pada kupujemo udjele u investiciji po manjoj cijeni. Moglo bi se reć da kupujemo na sniženju i time se postavljamo u puno bolju poziciju za budućnost.

Meni je isto ova računica bila u početku neshvatljiva i kontraintuitivna, ali matematika je neumoljiva:

Naših 1000 kn mjesečno na početku može kupit 10 udjela (jer je cijena 100 kn), nakon 1 mj. kupi 16.7 udjela (cijena 60 kn), nakon 2 i 3 mj. kupi 20 udjela (cijena 50 kn), nakon 4 mj. kupi 16.7 udjela (cijena 60 kn) te na kraju kupi 12.5 udjela (cijena 80 kn). To nam daje ukupno 95.9 udjela koji po cijeni na kraju investiranja ukupno vrijede 95.9*80 kn =  7 672 kn.

Dakle, investirali smo ukupno 6000 kn, a naše investicije vrijede preko 7 500 kn, iako je tržište ukupno gledano u padu.

Naravno da je ovo simuliran scenarij i da bi obrnuta situacija (prvo rast pa onda pad investicije) uzrokovala poprilično drukčije rezultate. Ali svakako pokazuje da je cost average dobra metoda za smanjivanje početnog rizika pri investiranju.

Lump sum metoda

Budući da ste čitatelji ovog bloga, znate da na dugi vremenski rok tržišta uvik idu prema gore. Ne bi li onda bilo logičnije uložiti sve novce odjedanput (lump sum), tako da im damo više vremena da rastu i efektom kamate na kamatu ostvare više prinose nego cost average metoda?

Da (po stoti put) parafraziram staru narodnu izreku: “Najbolje vrijeme za započet nešto je jučer. Drugo najbolje vrijeme je danas”

Ali budući da je ovo blog o investiranju i osobnim financijama, ne zanimaju nas narodne mudrosti, nego isključivo brojke. Da vidimo šta kažu brojke (i nezaobilazni grafovi):

Ovaj graf uspoređuje DCA (dollar cost average) metodu investiranja kroz 24 mjeseca sa jednokratnom (lump sum) metodom na raznim periodima unutar promatranih 20 godina (1997.-2018.). Iznad linije koja označava 0% se nalaze periodi u kojima je DCA strategija imala više prinose, a ispod te linije periodi u kojima je imala niže prinose.

Vidimo da u velikoj većini promatranih perioda (tj. u 78% slučajeva) DCA investiranje je imalo manje prinose od lump sum investiranja (ponekad i preko 40-50%). Čak i u periodima kad je DCA investiranje imalo više prinose, razlike nisu bile toliko naglašene.

Ako podesimo DCA metodu na kraći period (npr. 12 mjeseci) razlike će biti manje (ali i dalje znatne), a ako ga produžimo na duži rok (npr. 36 ili više mjeseci) razlike će bit još veće u korist jednokratnog investiranja.

Iz ovoga (i puno dužih povijesnih podataka koji idu preko 100 godina unazad za recimo S&P500 indeks) možemo zaključiti:

Statistički gledano, investiranje cijelog iznosa odjednom (lump sum) ima u prosjeku više prinose nego mjesečno investiranje (cost average).

I za ostale imovinske klase situacija je otprilike ista – jednokratno investiranje u prosjeku odnosi pobjedu, neovisno pričamo li o dionicama, obveznicama, zlatu, kriptovalutama itd. u rasponu od 60 do 90% slučajeva.

Naravno, ključne dvije riječi u prethodnoj rečenici su “u prosjeku”. Znate onu staru narodnu – ja jedem meso, a ti jedeš kupus i u prosjeku jedemo sarmu… 

Definitivno moran smanjit sa narodnim izrekama, ali poanta je sljedeća: nemamo ništa od prosjeka ako se on ne odnosi na nas osobno kad krenemo sa investiranjem. Pogledajmo onda koje su razlike u različitom tajmingu lump sum i cost average investiranja.

Različiti tajming investiranja

Ukratko rečeno, ako investiramo prije rasta vrijednosti tržišta (bull marketa), jednokratno ulaganje odnosi pobjedu. U slučaju pada vrijednosti tržišta (bear marketa), mjesečno investiranje se može pokazat kao bolji izbor.

Naravno da mi sami ne znamo stiže li iza ugla veliki pad dioničkog tržišta (kojeg brojni stručnjaci najavljuju već barem 5-6 godina) ili nam predstoji daljnji rast. Poanta je u tome da nitko ne zna. I da Vam je bolje čitat šta manje vijesti, analiza o globalnoj ekonomiji, dioničkim tržištima i ostalom jer ćete se samo preopteretit, a nećete bit ništa pametniji oko investicijskih odluka.

Usporedba rizika

Utvrdili smo već da (u prosjeku) jednokratno investiranje odnosi pobjedu u smislu viših prinosa. Ti prinosi naravno dolaze uz nešto veći rizik, ali samo ako gledamo na kraći vremenski rok.

Laički rečeno, gledano na kraći vremenski rok, jednokratno investiranje (u prosjeku) donosi više prinose uz viši rizik, a mjesečno investiranje donosi (u prosjeku) nešto niže prinose uz niži rizik.

Usporedba standardne devijacije (volatilnosti vrijednosti) za vremenski rok od 24 mjeseca je na sljedećem grafu:

Dugi vremenski rok

Bitno je napomenut da prijašnji graf prikazuje samo prva 24 mjeseca od početka investiranja. Ako promatramo investiciju na dugi vremenski rok (a pogotovo ako ćemo nastavit investirat kroz svo vrijeme trajanja investicije), razlika u riziku postaje zanemariva.

Investiranje “na vrhu” tržišta

Čest argument u korist cost average investiranja u posljednje vrijeme je i činjenica da gotovo sva tržišta uspostavljaju nove rekorde (all time highs). Možda zvuči kontraintuitivno, ali statistički gledano ulaganje u tržište na vrhuncu donosi više prihode nego ulaganje u drugim periodima. Razlog tome je momentum tržišta, tj. pojedinačnih dionica u tržištu. Ako cijena investicije raste, veća je šansa da će sve više investitora ulagat još veće sume u tu istu investiciju. Isto se može vidit i na ostalim tržištima (najsvježiji primjer su kriptovalute).

Metode za napredne

Postoje naravno i metode za malo naprednije koje podižu prinose u cost average metodi tako da investiraju gotovinu koja stoji sa strane u vrlo sigurne investicije poput kratkoročnih državnih obveznica, ali budući da su trenutni (i očekivani) prinosi na njih poprilično loši, ova metoda trenutno nije baš praktična.

Druga stvar koju možemo uzet u obzir je investiranje većeg dijela gotovine u slučaju iznenadnog većeg pada tržišta, ali onda se opet vraćamo na onaj famozni pokušaj tajmiranja tržišta, u čemu doslovno nitko nikad nije bio uspješan na duži vremenski rok. Ako i je, vrlo vjerojatno se radi o sreći jer su šanse za konzistentno pogađat tajming ulaska u tržište gotovo zanemarive.

Prilikom pada tržišta jednostavno ne znamo radi li se o normalnoj korekciji, koliko će tržište još padat (ili neće), kad će se oporavit (i na koju razinu) itd. Previše je nepoznanica da bismo se pravili pametnima u toj situaciji.

Koju onda metodu odabrati?

Ne postoji jasan pobjednik u ovom duelu, ali podaci pokazuju da je u većini slučajeva prednost na strani jednokratnog (lump sum) investiranja.

Kad sam počinjao s investiranjem, ovo je i meni bila jedna od najvećih dilema i naposljetku sam prevagnuo prema jednokratnoj investiciji – i nisam se nimalo pokajao. Doduše, nisam sve novce koje imam uložio odjednom, ali jesam jedan veliki dio.

Nisam zbog toga nikakav genije niti bi ispao neznalica u slučaju obrnutog rezultata. 

Osobno više zagovaram ideju jednokratnog lump sum investiranja zbog veće jednostavnosti, povijesno gledano boljih rezultata, ali i činjenice da (osim u slučajevima skorog odlaska u mirovinu) svakako imamo priliku iskoristit eventualni pad tržišta u budućnosti s daljnjim investiranjem.

Pri donošenju odluke između jednokratnog i mjesečnog investiranja sve šta možemo je (kao i inače u životu) napravit odluku koja je najracionalnija u trenutnoj situaciji, sa podacima koji su nam dostupni. Naravno da dobre odluke mogu vodit lošim rezultatima, isto kao i šta loše odluke mogu vodit dobrim rezultatima. 

Šalu na stranu, mislim da su puno bitniji problemi od ovog: povećanje svojih prihoda i stope štednje te automatiziranje investicija u pasivne diversificirane ETF-ove. 

Sve navedeno, uz određivanje alokacije investicija te držanje zacrtane strategije na dugi vremenski rok čini usporedbu iz naslova članka puno manje bitnom.

Na naš konačan ishod investiranja neće znatno utjecat ni tajming u kojem smo ušli na tržište ni na koji način smo ušli na tržište. Ali svakako bude znatno utjecao iznos i konzistentnost naših ulaganja.

Škrti Otočanin