Napomena: Blog post je objavljen u travnju 2021. i osvježen u studenom 2022.

Toliko puno spominjem ETF-ove da svima valjda na uši izlaze, ali kako ne volit nešto šta omogućuje malom čoviku da ima bolje prosječne prinose od profesionalnih investitora uz minimalan trud?

Cilj mi je ovog blog posta na jednostavan način objasnit što je to ETF, koje su različite vrste ETF-ova, navesti prednosti i nedostatke te spomenut neke ultra-dosadne tehnikalije na koje treba više ili manje pripazit prilikom trgovanja. Krenimo redom.

Što je uopće ETF?

ETF je skraćenica za Exchange Traded Fund. Možda zvuči kao neki bespotrebno kompliciran financijski izraz, ali je vrlo jednostavno. Fund znači da se radi o fondu, dakle sadrži više vrijednosnica (najčešće dionica ili obveznica). Exchange Traded znači da se njime trguje na burzi, dakle može ga se lako prodavat i kupovat kao da se radi o samo jednoj dionici, a ne fondu. Ovo posljednje je jako korisno malim investitorima jer se ne moramo natezat sa bankama ili sličnim financijskim institucijama. Dovoljno nam je imati online brokera ili robosavjetnika s kojima možemo sami trgovati ETF-ovima na vrlo jednostavan i jeftin način.

Brokere dijelim ugrubo u 3 kategorije, a više o svakoj kategoriji pročitajte na idućim linkovima: klasični brokeri, discount brokeri, robosavjetnici.

ETF-ovi su došli na investicijsku scenu u 90-ima (u Europi tek u 2000-ima). Kad pričamo o ETF-ovima, uglavnom se radi o pasivnim ETF-ovima. Budući da se oni najčešće koriste za praćenje nekog tržišta (indeksa), možemo ih zvati i indeksni ETF-ovi. Imajte na umu da postoje i aktivno vođeni ETF-ovi, sektorski ETF-ovi (investiraju u samo jedan sektor ekonomije), ETF-ovi koji investiraju u komoditete (nafta, zlato itd.) te još nekoliko različitih vrsta.

U ovom blog postu ću se osvrnuti isključivo na pasivne (indeksne) ETF-ove, jer oni zadovoljavaju osnovne postulate investiranja:

  • Široka diverzifikacija (različiti sektori, kompanije i države)
  • Izrazito niski troškovi (naknadu za vođenje) u pravilu od 0.05 do 0.35%
  • Pasivni su, odnosno ne pokušavaju pobijediti tržište, već nam omogućiti da dobijemo prosječni prinos tržišta

ETF-ovi vs. indeksni vs. investicijski fondovi

Bitno je i raščistit razliku između pojmova indeksni fond i ETF, najviše zbog široko dostupne američke literature. Naime, indeksni fondovi (eng. index funds) postoje od 70-ih godina i strukturirani su slično kao i klasični investicijski fondovi, ali uz tu razliku da su pasivni. To znači da nemaju menadžera koji bira dionice, već su pratili određeno tržište (indeks). Indeks je jednostavno oznaka za cjelokupno tržište (npr. dionice razvijenih developed tržišta ili tržišta u razvoju, tj. emerging) ili za veliki udio nekog tržišta (npr. S&P500 koji se sastoji od najvećih 500 američkih kompanija).

Dakle, pasivni ETF-ovi su u pravilu indeksni fondovi, samo “zapakirani” u obliku ETF-ova. Bacite oko na infografiku koju sam napravio da utvrdimo gradivo:

S druge strane, investicijski fondovi (eng. mutual funds) su oni koji nam najčešće uvaljuju banke, investicijska životna osiguranja i slično. Oni su naravno aktivno upravljani (imaju fond menadžera) te imaju vrlo visoke naknade (2-3% godišnje) uz lošu diverzifikaciju i posljedično prosječno niže prinose od pasivnih ETF-ova. Prema istraživanjima, oko 90% aktivnih fondova ne uspijeva pobijediti prosjek tržišta na rok od 10 godina. Samom činjenicom da smo investirani pasivno u cijelo tržište stoga možemo računati na prosječne prinose tržišta koji su zapravo – natprosječni! Ako usporedimo male aktivne investitore koji sami biraju vrijednosnice s pasivnima, prvi imaju prosječne prinose oko 2-3%, a drugi 8% godišnje. Pametnom dosta.

Alokacija – najbitnija odluka u investiranju

Kad smo zaključili zašto su pasivni ETF-ovi najbolji izbor za nas, krećemo na odabir njihovih omjera, tj. alokacije. Konkretno, prvi odabir pri slaganju portfelja je udio imovinskih klasa u ukupnom portfelju.

Za većinu investitora dovoljno je fokusirat se na dvije imovinske klase: dionice i obveznice. Neki od razlog su:

  • Za njih imamo iznimno duge i kvalitetne podatke (100+ godina za razvijena tržišta)
  • Vrlo dobar odnos rizika i prinosa
  • Iznimno efikasna i likvidna tržišta (uz neke iznimke)
  • Obje imovinske klase imaju “intrinzičnu vrijednost”, jer pružaju cashflow (prinosi, odnosno dividende)

Dakle, dionice i obveznice su uglavnom dovoljne da ostvarimo naše investicijske ciljeve. Slijedom toga, ako spominjem ETF-ove u ovom blog postu ili na blogu općenito, onda mislim na dioničke i/ili obvezničke pasivne ETF-ove.

Kod odabira alokacije najbitniji faktori su naše godine, investicijski vremenski horizont i osobna tolerancija na rizik. Općenito dionice imaju na dugi vremenski rok više prinose, ali i rizik od obveznica. Dakle, obveznice u prosjeku imaju niže prinose, ali i niži rizik.

U pravilu što imamo manje godina, investicijski ciljevi nam se nalaze u daljoj budućnosti te imamo veću toleranciju na rizik, što znači veći postotak dionica. Postoji i gruba procjena određivanja udjela dionica zvana Pravilo 120: 120 – broj godina = postotak dionica.

Trenutno se i ja držim tog pravila jer imam 31 godinu i oko 90% dionica u mojem portfelju. Razlozi za to su izrazito dug vremenski horizont i relativno visoka toleranciju na rizik. Uz to imam i crni fond u iznosu 3-6 mjesečnih troškova koji mi daje sigurnost u smislu svakodnevnog života (neplanirani troškovi, gubitak izvora prihoda).

Neovisno o mojim osobnim preferencijama i situaciji, za većinu ljudi je mudro imati dio portfelja u obvezničkim ETF-ovima jer obveznice često imaju negativnu korelaciju sa dionicama. Negativna korelacija je fancy naziv za činjenicu da u pravilu obveznice rastu kad dionice padaju jer investitori traže sigurnost. Naravno, tome nije uvijek slučaj, kao što je pokazala 2022. godina.

Koliko onda točno alocirati u dionice, a koliko u obveznice? 

Imajte na umu da je spomenuto pravilo 120 samo gruba procjena koja “strpava u isti koš” sve ljude s istim brojem godina. Svi znamo da to u stvarnom svijetu ne može biti tako. Određivanje alokacije zahtijeva malo duži odgovor koji se dijelom temelji na surovim brojkama, ali možda još i više na našem psihološko-emocionalnom profilu.

Sljedeća tablica je još jedna odokativna procjena u smislu osobne tolerancije na rizik. Drugim riječima, to je nit vodilja koliko nam sveukupni portfelj može biti u minusu, a da ne čupamo baš puno dlaka sa glave (za one koji ih uopće imaju):

Naravno, ovo je vrlo pojednostavljeni prikaz, a ovu temu sam detaljnije obradio u ovim blog postovima: “Kako konkretno započeti s investiranjem?” i “Izgradnja portfelja i kako ja investiram”.

Dosad napisano Vam je dovoljno da krenete investirat u ETF-ove putem robosavjetnika. To je vrlo dobar odabir za sve one koji ne žele znati nešto više o investiranju i/ili nemaju vremena za to. To je definitivno najjednostavniji način za krenuti s investiranjem, koji je pritom u potpunosti automatiziran. Robosavjetnici u svojoj strategiji koriste iste ETF-ove koje ću navesti u ovom blog postu, uz neke dodatne. Nedostatak su naravno viši troškovi, a o detaljima pročitajte na navedenom linku.

Kao optimalan izbor na ovom polju se ističe Finax, čiju sam uslugu detaljnije obradio u blog postovima: “Finax – investicijski robo-savjetnik na hrvatskom jeziku (1. dio)” i “Finax – investicijski robo-savjetnik na hrvatskom jeziku (2. dio)

Ako želite samostalno birati i investirati ETF-ove, onda čitajte dalje.

Kako samostalno birati ETF-ove?

Kad smo odabrali alokaciju, ostaje nam odabrati pojedine ETF-ove prema najbitnijim kriterijima:

  • Niski troškovi (u pravilu TER – Total Expense Ratio niži od 0.35%)
  • Široka diverzifikacija (npr. ETF koji prati globalan indeks poput MSCI ACWI ili FTSE All-World)
  • Akumulirajući ETF-ovi (imaju oznaku Acc ili accumulating u imenu ili prospektu fonda).

Ovo posljednje znači da ne isplaćuju nama direktno dividende, nego ih reinvestiraju natrag u fond. Ovo je suprotno od distribuirajućih (distributing) ETF-ova koji isplaćuju dividendu nama na račun. Akumulirajući su porezno povoljniji jer njihovim odabirom ne plaćamo našoj dragoj državi porez na dividendu. S porezne strane preostaje nam još jedino porez na kapitalnu dobit, ako prodamo udjele u ETF-u u manje od 2 godine od kupovine. Drugim riječima, za investiranje u akumulirajuće ETF-ove preko 2 godine oslobođeni smo svih poreza. Detaljnije sam o ovoj temi pisao u blog postu “Investiranje i porezi”.

Postoje još neke sitnice koje valja provjerit poput administratora fonda (kompanije koja ga izdaje). Naravno, želimo da to bude velika i stabilna kompanija (u Europi su to većinom ETF-ovi kompanija iShares, Vanguard, XTrackers itd.). Poželjan je i relativno veliki iznos imovine pod upravljanjem (AUM – assets under management ili fund size). Navedene informacije (i brojne druge) se mogu lako pronaći na stranici justetf.com, tj. na njihovom ETF screeneru.

Bitno je reć i da su svi ETF-ovi na justetf.com dostupni investitorima u EU, odnosno podliježu UCITS regulativi. Ako ste naišli na pojedine ETF-ove na internetu poput VTSAX ili VTI, znajte da oni nisu dostupni u EU, ali jesu vrlo slični (ili gotovo identični) ETF-ovi, a koje navodim nešto niže.

Ostali detalji na koje valja pripazit su:

  • Gdje je ETF registriran (domicile): idealno se (i najčešće) radi o Irskoj ili Luksemburgu koji imaju ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa SAD-om. Time ETF ima manji unutarnji porez na dividende (dividend tax leakage), jer se dividende ne oporezuju dvaput
  • Tracking error, tj. koliko dobro taj ETF zaista prati zadani indeks u stvarnom svijetu. To isto možete pronać u prospektima (Factsheet i/ili KIID) svakog ETF-a na justetf.com
  • Ima li fond ima fizičku ili sintetičku replikaciju, tj. kupuje li udjele u fondu fizički ili kupuje udjele preko financijskih izvedenica (derivata). Ukratko rečeno, bolje je držat se fizičkih, a ne sintetičkih (kao i u većini stvari u životu)

Primjeri ETF-ova koji zadovoljavaju kriterije

Dobra vijest je da (ako ne želite) ne trebate sami kopat među tisućama dostupnih ETF-ova. Navodim redom njihovu namjenu, 4-slovnu oznaku s kojom ih lako pronađete na justetf.com ili brokerskim računima i njihovo puno ime:

Vrijedi napomenit da možete pronać neke od gore navedenih ETF-ova na više različitih burzi pa im onda i imena mogu bit malo drukčija (npr. CSPX ili CSSPX, IWDA ili SWDA, EUNA ili AGGH itd.).

Ostale opcije

Postoje naravno na tisuće ostalih ETF-ova, ali u investiranju vrijedi ona dobra stara – manje je više. Možete ić maksimalno jednostavno i kupiti samo VWCE kojim pokrivate i developed i emerging tržišta. Možete ostvarit praktički istu pokrivenost globalnih tržišta sa kombinacijom 2 ETF-a (IWDA+EIMI). Njihova je prednost u neznatno nižim ukupnim naknadama (TER), ali ipak unose dodatnu kompleksnost u portfelj.

Ako želite investirati samo u tržište SAD-a, tj. indeks S&P500, onda je tu CSPX. Ovo je jedna od rijetkih debata u svijetu pasivnog investiranja. Neki investitori investiraju isključivo u S&P500, ali po mom mišljenju je bitno diverzificirat se šire od samo tržišta SAD-a zbog specifičnih geopolitičkih rizika. Uostalom, kupovinom globalnog ETF-a poput VWCE smo već ionako izloženi tržištu SAD-a u rasponu od nekih 60%.

Bitno je napomenut da navedeni ETF-ovi pokrivaju uglavnom large i mid cap dionice, odnosno dionice kompanija srednje i velike tržišne vrijednosti. Postoje benefiti investiranja i u small cap dionice, ali mislim da to u većini slučajeva nije praktično, odnosno isplativo. O takvoj vrsti investiranja i pripadajućim ETF-ovima sam pisao u blog postu “Pasivno investiranje za napredne (Five-Factor Model)“.

Obveznički ETF koji pokriva manje-više sve što nam treba od te imovinske klase skriva se pod oznakom EUNA. Možemo reći da je to obveznički pandan već navedenom dioničkom VWCE ETF-u. Globalno je diverzificiran i ima vrlo niske naknade.

Moram napomenit da od relativno nedavno imamo pristup i Vanguardovim Life Strategy ETF-ovima koji imaju već unaprijed određenu alokaciju (od 20/80% do 80/20% dionica i obveznica) koji nam tako nude rješenje sve u jednom. Ne morate se misliti oko rebalansiranja, nego jednom kad odredite željenu alokaciju, samo kupujete taj jedan jedini fond i gotovo. Ne može bit jednostavnije za investitore koji sami kupuju ETF-ove. Primjeri:

Posebno mjesto zauzimaju i tzv. REITs (Real Estate Investment Trusts) koji investiraju u nekretnine, odnosno TIPS (Treasury Inflation Protected Securities) koji investiraju u obveznice zaštićene od inflacije. Više o njima u budućem blog postu, ali recimo samo da ne investiram u njih niti smatram da su neophodni za ostvarivanje investicijskih ciljeva.

Putem ETF-ova je moguće investirati i u zlato. Budući da sam tu temu detaljnije obradio na navedenom linku, neću se tu više zadržavat.

U kojoj valuti kupovati ETF?

Primjetite ćete u prospektima da je osnovna valuta (base currency) praktički svih navedenih ETF-ova američki dolar. Osim bazne valute, moramo odlučiti u kojoj valuti želimo ETF kupovati. Najčešće su to EUR i USD i naveo sam obe inačice ETF-a u prijašnjem popisu.

Tehnički gledano ne dobivamo ili gubimo ništa ako ih kupujemo u valuti EUR na dugi rok. Fluktuacija tečaja USD-EUR će svakako imat utjecat na naše prinose, ali on ima tendenciju izjednačavanja na dugi rok. Konkretnije mislim na činjenicu da ćemo kupovati kad je USD nešto skuplji i kad je nešto jeftiniji prema EUR. Na koncu ćemo dobit nekakav prosjek tog tečaja.

Ako pak investiramo u USD, kad jednog dana budemo prodavali udjele vrlo vjerojatno ćemo te novce opet konvertirat u EUR. Time se opet nismo riješili tečajnog rizika u potpunosti, jer ćemo te novce trošit u valuti EUR. Kratki rezime:

  • Tehnički gledano je svejedno u kojoj valuti kupujemo
  • Ako kupimo u USD, prinosi će nam ovisiti samo o prinosu ETF-a
  • Ako kupimo u EUR, onda će na prinose kratkoročno utjecat i tečaj EUR-USD
  • Dugoročnim investiranjem dobivamo prosjek tečaja pa se i tečajni rizik umanjuje
  • Na kraju dana je zapravo svejedno jer ćemo i slučaju investiranja u USD ionako pri prodavanju udjela novce konvertirat u EUR

Što se obvezničkih ETF-ova tiče, bitno je da su hedgani u valuti EUR, poput već navedenog EUNA. Hedganje znači da su njihovi prinosi velikim dijelom zaštićeni od fluktuacije tečaja EUR-USD. To je kod obveznica pogotovo bitno jer je promjena u tečaju valuta odgovorna za otprilike 2/3 njihove volatilnosti (promjene cijene). Ovo naravno dolazi uz trošak koji je već uračunat u naknade (TER) fonda te je u svakom slučaju preporučljivo.

Nedostaci ETF-ova

Ako stavimo sa strane aktivno upravljanje i sektorske ETF-ove koji imaju visoke naknade i lošu diverzifikaciju, ostaju nam jedino rizici koji su prisutni praktički kod svih vrsta investicija, a to su:

  • Tržišni rizik, tj. rizik od pada vrijednosti ETF-a. Nemojte se zavaravat da su pasivni ETF-ovi “100% sigurni” jer tako nešto ne postoji. Podaci od 100+ godina su pak pokazali da za duge vremenske rokove od 10+ godina postoji jako mala šansa da budemo u minusu s pasivnim ETF-ovima. Naravno, to nije 100% garancija za budućnost.
  • Rizici likvidnosti, zatvaranja i već spomenuti tracking error – trebaju vas brinuti samo ako trgujete manjim ETF-ovima za koje nema interesa na tržištu. Ako trgujete gore navedenim i sličnim ETF-ovima, onda možete biti mirni.
  • Porezni rizik – ako kupimo distribuirajući ETF morat ćemo platiti porez na dividendu (10% + prirez). Isto tako, ako prodamo udjele u akumulirajućem ETF-u unutar 2 godine od kupovine, obvezni smo platit porez na kapitalnu dobit u istom iznosu.
  • Tečajni rizik sam već spomenuo. On se poprilično smanji dugoročnim investiranjem.
  • Rizik aktivnog trgovanja – Nemojte pokušavat tajmirat tržište. Ponovit ću. Nemojte pokušavat tajmirat tržište. Ok?

Nitko nema pojma gdje tržište ide za nekoliko mjeseci, godinu ili dvije. Ali smo poprilično sigurni gdje ono ide za 10, 20 i više godina. A to je put gore. Da ponovimo: aktivni investitori imaju višestruko niže prinose od prosjeka tržišta. To vrijedi za individualne dionice, ali slično je i za aktivno trgovanje ETF-ovima:

Poznata je izjava Warrena Buffeta: “Time in the market beats timing the market“. Dakle, puno je bitnije biti investiran na dugi rok, nego pogoditi tajming ulaska i izlaska iz investicije. Mnogi su pokušali, ali samo rijetki uspiju, a i to se statistički može pripisat sreći. Ako nemate doma potpuno funkcionalnu kristalnu kuglu, moj savjet je da ni ne pokušavate. Ja svakako ne pokušavam.

Zaključak

Ako sagledamo nedostatke i rizike ETF-ova, primjetit ćemo da pametnom kontinuiranom kupovinom pravih akumulirajućih ETF-ova drastično umanjujemo gotovo sve navedene rizike.

Nakon iznesenih podataka, uopće ne znam kako da ne poentiram ono očito – pasivni ETF-ovi su optimalan način investiranja za malog čovika. Aktivno trgovanje jednostavno treba ostaviti profesionalcima. Ako se baš želimo okušat u tome, dobra ideja je odvojiti max 5-10% portfelja za tu svrhu. Nakon 10 godina bi valjalo usporediti prinose jednog i drugog dijela portfelja pa viditi koliko je isplativo ili ne. U svakom slučaju aktivno investiranje zahtijeva znatan dio našeg najvrijednijeg resursa: vremena.

Pasivno investiranje je osnova na kojoj gradimo svoju financijsku budućnost, a ETF-ovi su samo alat koji to omogućuje. Svaka uplata u ETF-ove nije potrošnja, već “kupovina” nekih od navrijednijih stvari u životu:

  • Mentalnog i emocionalnog mira: znamo da možemo lakše podnijet sve stresore koje nam život servira
  • Sigurnosti u mirovini: osnovno preživljavanje, zdravstveni troškovi, samostalnost
  • Lakšeg uzimanje rizika u poslovnom životu: promjena zaposlenja, pokretanje vlastitog biznisa itd.
  • Omogućavanje dugogodišnjih želja: kupnja nekretnine, putovanja, pomaganje bližnjima itd.

Ukratko, ETF-ovi su moćan alat koji nam može donijet puno toga dobroga u životu koji je na ovaj ili onaj način vezan uz financije. Cijena toga je život ispod svojih mogućnosti, kontinuirana štednja i investiranje u prave stvari. Po meni je to cijena koju je vrijedno platiti.

Škrti Otočanin