Ovaj blog post je posljednje ažuriran u veljači 2024.

Toliko puno spominjem ETF-ove da svima valjda na uši izlaze, ali kako ne volit nešto što omogućuje malom čoviku da ima bolje prosječne prinose od profesionalnih investitora uz minimalan trud?

Cilj mi je ovog blog posta na jednostavan način objasnit što je to ETF, koje su različite vrste ETF-ova, navesti prednosti i nedostatke te spomenut neke tehnikalije na koje treba više ili manje pripaziti prilikom trgovanja. Krenimo redom.

Što je uopće ETF?

ETF je skraćenica za Exchange Traded Fund. Možda zvuči kao neki bespotrebno kompliciran financijski izraz, ali je u srži vrlo jednostavan pojam. Fund znači da se radi o fondu, dakle sadrži više vrijednosnica (najčešće dionica ili obveznica). Exchange Traded znači da se njime može lako trgovati na burzi, slično kao da se radi o samo jednoj dionici. Ovo posljednje je vrlo korisno malim investitorima jer putem brokerskih platformi imaju direktan pristup ETF-ovima. Dakle, ne moraju ići preko posrednika poput banaka ili osiguravajućih kuća kad kupuju aktivne fondove.

Brokerske platforme dijelim ugrubo u 3 kategorije, a više o svakoj kategoriji pročitaj na idućim linkovima: klasični brokeri, , robosavjetnici.

ETF-ovi su došli na investicijsku scenu relativno nedavno: u 90-ima u SAD-u, odnosno u Europi u 2000-ima. Unatoč tome, već krajem 2023. godine su po prvi put u povijesti pasivni fondovi (uključujući pasivne ETF-ove) prešli aktivne fondove prema imovini pod upravljanjem. Dakle, kad pričamo o ETF-ovima, uglavnom mislimo na pasivne ETF-ove. Budući da se oni najčešće koriste za praćenje nekog tržišta (indeksa), možemo ih zvati i indeksni ETF-ovi. Imaj na umu da postoje i aktivno vođeni ETF-ovi, sektorski ETF-ovi (investiraju u samo jedan sektor ekonomije), ETF-ovi koji investiraju u komoditete (nafta, zlato itd.) te još nekoliko različitih vrsta.

Ako nisi siguran što znače aktivni, a što pasivni fondovi te kakva je usporedba tih načina investiranja, pročitaj moj blog post o aktivnom i pasivnom investiranju.

Dakle, u ovom blog postu ću se osvrnuti isključivo na pasivne (indeksne) ETF-ove, jer oni zadovoljavaju osnovne postulate investiranja:

• Široka diverzifikacija (veliki broj različitih vrijednosnica)
• Izrazito niski troškovi (naknada za vođenje – TER)
• Pasivni su, odnosno ne pokušavaju pobijediti tržište, već omogućuju da dobijemo prosječni prinos tržišta (umanjen za naknade)

ETF-ovi vs. indeksni vs. investicijski fondovi

Bitno je i raščistiti razliku između pojmova indeksni fond i ETF, ponajviše zbog široko dostupne američke literature. Naime, indeksni fondovi (eng. index funds) postoje od 70-ih godina i strukturirani su slično kao i klasični investicijski fondovi, ali uz tu razliku da su pasivni. To znači da nemaju tim ljudi koji bira vrijednosnice, već prate određeno tržište (indeks). Indeks je jednostavno oznaka za cjelokupno tržište. Primjerice imamo indekse dionica razvijenih (developed) tržišta ili tržišta u razvoju (emerging). Možda najpoznatiji svjetski indeks je S&P500 koji se sastoji od dionica 500 najvećih američkih kompanija, koje čine većinu vrijednosti tog tržišta.

Dakle, pasivni ETF-ovi su u praksi indeksni fondovi koji su samo “zapakirani” u obliku ETF-ova.

S druge strane, investicijski fondovi (eng. mutual funds) su oni fondovi koji nam najčešće uvaljuju banke, investicijska životna osiguranja i slično. Oni su aktivno upravljani (imaju tim ljudi koji bira vrijednosnice) te imaju vrlo visoke naknade (u prosjeku oko 2% godišnje) uz nižu diverzifikaciju rizika. Ako ti 2% ne zvuči puno, imaj na umu da je očekivani prinos većinski dioničkih fondova najčešće u rangu 6-8%, što bi značilo da na naknade ode od četvrtine do trećine svih prinosa!

Sve to skupa rezultira činjenicom da velika većina aktivnih fondova ima prosječno niže prinose od pasivnih ETF-ova. Ta razlika je sve veća i veća kako se vremenski rok produljava – što je i logično budući da naknade imaju sve veći utjecaj. Tako na vremenske rokove od 10 godina svega 10% aktivnih fondova uspijeva pobijediti pasivne fondove.

Moram tu spomenuti i činjenicu da kompanije koje izdaju aktivne fondove imaju taj luksuz da ugase fondove s lošijim rezultatima i ostave one s boljim rezultatima (koje potom agresivno reklamiraju). Isto tako, aktivni fondovi koji i pobijede aktivne na relativno dulje rokove, obično imaju tendenciju podbačaja u narednom periodu.

Ako želimo samostalno aktivno investirati (birati vrijednosnice), onda su statistke još više neumoljive. Mali investitori imaju višestruko niže prosječne prinose od dioničkih tržišta te čak i niže od konzervativnih imovinskih klasa poput obveznica.

Koji su razlozi? U prvom redu to su već spomenute naknade, koje su jedina 100% sigurna stvar u investiranju. U drugom redu, tu su razni psihološko-emocionalni faktori poput straha i pohlepe koji tjeraju male investitore na prekomjernu kupovinu i prodaju, tajmiranje tržišta i slično.

Dakle, samom činjenicom da smo pasivno investirani u cijelo tržište na dugi rok možemo računati na prosječne prinose tržišta koji su u usporedbi s prosječnim investitorom zapravo – natprosječni!

Alokacija – najbitnija odluka u investiranju

Kad smo zaključili zašto su pasivni ETF-ovi najbolji izbor za nas, krećemo na odabir njihovih omjera, tj. alokacije. Konkretno, prvi odabir pri slaganju portfelja je udio imovinskih klasa u ukupnom portfelju.

Za većinu investitora dovoljno je fokusirati se na dvije imovinske klase: dionice i obveznice. Neki od razlog su:

• Za njih imamo iznimno duge i kvalitetne podatke (100+ godina za razvijena tržišta)
• Vrlo dobar odnos rizika i prinosa
• U pravilu su to iznimno efikasna i likvidna tržišta
• Obje imovinske klase su produktivne jer pružaju cashflow (prinosi na obveznice, odnosno dividende dionica)

Dakle, dionice i obveznice su uglavnom dovoljne da ostvarimo naše investicijske ciljeve. Slijedom toga, ako spominjem ETF-ove u ovom blog postu ili na blogu općenito, onda uglavnom mislim na dioničke i/ili obvezničke pasivne ETF-ove.

Kod odabira alokacije najbitniji faktori su naše godine, investicijski vremenski horizont i . Općenito dionice imaju na dugi vremenski rok više prinose, ali i rizik od obveznica. Dakle, obveznice u prosjeku imaju niže prinose, ali i niži rizik.

U pravilu što imamo manje godina, investicijski ciljevi nam se nalaze u daljoj budućnosti te imamo veću toleranciju na rizik, što znači veći postotak dionica. Postoji i gruba procjena određivanja udjela dionica zvana Pravilo 120: 120 – broj godina = postotak dionica.

Trenutno se i ja manje-više držim tog pravila jer imam 33 godine i oko 90% dioničkih ETF-ova u . Razlozi za to su izrazito dug vremenski horizont te relativno visoka toleranciju na rizik. Ostatak čine obveznički ETF (oko 5%) te neke . Uz to imam i crni fond u iznosu 3-6 mjesečnih troškova koji mi daje sigurnost u smislu svakodnevnog života (neplanirani troškovi, gubitak izvora prihoda, itd.).

Mišljenja sam da je za većinu ljudi mudro imati jedan dio portfelja u obvezničkim ETF-ovima jer obveznice često imaju negativnu korelaciju sa dionicama. Negativna korelacija je fancy naziv za činjenicu da u pravilu obveznice rastu kad dionice padaju jer investitori traže sigurnost. Dakle, obveznice služe kao stabilizacijski element u ukupnom portfelju te ublažavaju padove dioničkih tržišta. Naravno, tome nije uvijek slučaj, kao što je pokazala 2022. godina. Isto tako, ovo se primarno odnosi na državne obveznice, dok korporativne obveznice u pravilu ne nude istu zaštitu.

Koliko onda točno alocirati u dionice, a koliko u obveznice? 

Imajte na umu da je spomenuto pravilo 120 samo gruba procjena koja “strpava u isti koš” sve ljude s istim brojem godina. Svi znamo da to u stvarnom svijetu ne može biti tako. Određivanje alokacije zahtijeva malo duži odgovor koji se dijelom temelji na surovim brojkama, ali možda još i više na našem psihološko-emocionalnom profilu.

Sljedeća tablica je još jedna odokativna procjena u smislu osobne tolerancije na rizik. Drugim riječima, govori nam koliko bismo otprilike trebali imati alociran dio portfelja u dionicama u skladu s maksimalnim gubitkom vrijednosti koji možemo tolerirat. Ponavljam, ovo je samo još jedna nit vodilja koja nas može pripremit da ne čupamo baš puno dlaka sa glave (za one koji ih uopće imaju) kad investicije krenu u minus.

Ovo je malo kompliciranija tema koju sam detaljnije obradio u blog postu: .

Dosad napisano je dovoljno bilo kome da krene investirati u ETF-ove putem robosavjetnika. To je definitivno najjednostavniji način za krenuti s investiranjem, a pogotovo za one koji ne žele znati nešto više o investiranju i/ili nemaju vremena i energije za to. Robosavjetnici investiraju na potpuno automatiziran način te u svojoj strategiji obično koriste ETF-ove. Najveći nedostatak su naravno viši troškovi investiranja, a o detaljima pročitajte na navedenom linku.

Kao optimalan izbor na ovom polju se ističe Finax, zbog jednostavnog procesa registracije, intuitivne platforme i korisničke podrške na hrvatskom jeziku. Njihovu sam uslugu detaljnije obradio u blog postovima: “Finax – investicijski robo-savjetnik na hrvatskom jeziku (1. dio)“, “Finax – investicijski robo-savjetnik na hrvatskom jeziku (2. dio)” te .

Ako želite samostalno investirati u ETF-ove s nižim naknadama, onda čitajte dalje.

Kako samostalno birati ETF-ove?

Kad smo odabrali alokaciju, ostaje nam odabrati pojedine ETF-ove prema najbitnijim kriterijima:

• Niski troškovi (u pravilu TER – Total Expense Ratio niži od 0.30%)
• Široka diverzifikacija (npr. ETF koji prati globalan indeks poput MSCI ACWI ili FTSE All-World)
• Akumulirajući ETF-ovi (imaju oznaku Acc ili accumulating u imenu ili prospektu fonda).

Ovo posljednje znači da ne isplaćuju nama dividende dionica koje sadrže, nego ih reinvestiraju natrag u fond. Ovo je suprotno od distribuirajućih (distributing) ETF-ova koji isplaćuju dividendu nama na račun. Akumulirajući su porezno povoljniji jer njihovim odabirom ne plaćamo našoj dragoj državi porez na dividendu. S porezne strane preostaje nam još jedino porez na kapitalnu dobit, i to jedino ako prodamo udjele u ETF-u za manje od 2 godine od kupovine. Drugim riječima, za investiranje u akumulirajuće ETF-ove preko 2 godine oslobođeni smo svih poreza. Detaljnije sam o ovoj temi pisao u blog postu .

Postoje još neke sitnice koje valja provjerit poput administratora fonda (kompanije koja ga izdaje). Naravno, želimo da to bude velika i stabilna kompanija (u Europi su to većinom ETF-ovi kompanija iShares, Vanguard, XTrackers itd.). Poželjan je i relativno visoki iznos imovine pod upravljanjem (AUM – assets under management ili fund size). Navedene informacije (i brojne druge) se mogu lako pronaći na stranici justetf.com, tj. na njihovom ETF screeneru.

Bitno je reć i da su svi ETF-ovi na justetf.com dostupni investitorima u EU, odnosno podliježu UCITS regulativi. Ako ste naišli na pojedine ETF-ove na internetu poput VTSAX ili VTI, znajte da oni nisu dostupni u EU, ali jesu vrlo slični (ili gotovo identični) ETF-ovi, a koje navodim nešto niže.

Ostali detalji na koje valja pripazit su:

• Domicilnost ETF-a (gdje je registriran): idealno se (i najčešće) radi o Irskoj ili Luksemburgu koji imaju ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa SAD-om. Time ETF ima manji “unutarnji porez” na dividende (dividend tax leakage), jer se dividende ne oporezuju dvaput
• Tracking error, tj. koliko dobro taj ETF zaista prati zadani indeks u stvarnom svijetu. To isto možete pronaći u prospektima (Factsheet i/ili KID) svakog ETF-a na justetf.com
• Ima li fond ima fizičku ili sintetičku replikaciju, tj. kupuje li udjele u fondu fizički ili kupuje udjele preko financijskih izvedenica (derivata). Ukratko rečeno, bolje je držat se fizičkih, a ne sintetičkih (kao i u većini stvari u životu)

Primjeri ETF-ova koji zadovoljavaju kriterije

Dobra vijest je da (ako ne želite) ne trebate sami kopat među tisućama dostupnih ETF-ova. Navodim redom njihovu namjenu, 4-slovnu oznaku s kojom ih lako pronađete na justetf.com ili brokerskim računima i njihovo puno ime:

• Indeks S&P 500 – SXR8 (EUR) – iShares Core S&P 500 UCITS ETF (Acc) 
• Razvijena tržišta (developed markets) – EUNL (EUR) – iShares Core MSCI World UCITS ETF USD (Acc)
• Tržišta u razvoju (emerging markets) – IS3N (EUR) – iShares Core MSCI Emerging Markets IMI UCITS ETF (Acc)
• Cijeli svijet (kombinacija developed i emerging tržišta) – VWCE (EUR) ili IUSQ (EUR) – Vanguard FTSE All-World UCITS ETF (EUR) Accumulating ili iShares MSCI ACWI UCITS ETF (Acc)
• Globalno obvezničko tržište (visokokvalitetne državne i korporativne obveznice developed i emerging tržišta) – EUNA (EUR) – iShares Core Global Aggregate Bond UCITS ETF EUR Hedged (Acc)

Vrijedi napomenuti da možete pronaći neke od gore navedenih ETF-ova na više različitih burzi te se mogu trgovati u više različitih valuta pa im slijedom toga mogu i oznake biti nešto drukčije (npr. SXR8 → CSPX ili CSSPX, EUNL → IWDA ili SWDA, IS3N → EIMI ili EMIM, EUNA → AGGH itd.).

Ostale opcije

Postoje naravno na tisuće ostalih ETF-ova, ali u investiranju vrijedi ona dobra stara – manje je više. Možete ići maksimalno jednostavno i kupiti samo VWCE kojim pokrivate i developed i emerging tržišta. Možete ostvariti praktički istu pokrivenost globalnih tržišta sa kombinacijom 2 ETF-a (IWDA+EIMI). Njihova je prednost u za nijansu nižim ukupnim naknadama (TER), ali ipak unose dodatnu kompleksnost u portfelj.

Ako želite investirati samo u tržište SAD-a, tj. indeks S&P500, onda je tu SXR8. Ovo je jedna od rijetkih debata u svijetu pasivnog investiranja. Neki investitori investiraju isključivo u S&P500, ali po mom mišljenju je bitno diverzificirat se šire od samo tržišta SAD-a zbog specifičnih geopolitičkih rizika. Uostalom, kupovinom globalnog ETF-a poput VWCE smo već ionako izloženi tržištu SAD-a s otprilike 60% imovine fonda.

Bitno je napomenuti da navedeni ETF-ovi pokrivaju uglavnom large i mid cap dionice, odnosno dionice kompanija srednje i velike tržišne vrijednosti. Postoje benefiti investiranja i u small cap dionice, ali mislim da to u većini slučajeva nije praktično, a pogotovo ako tek počinjete s investiranje,. O takvoj vrsti investiranja i pripadajućim ETF-ovima sam pisao u blog postu “”.

Obveznički ETF koji pokriva manje-više sve što nam treba od te imovinske klase skriva se pod oznakom EUNA. Možemo reći da je to obveznički pandan već navedenom dioničkom VWCE ETF-u. Globalno je diverzificiran, ima vrlo niske naknade i investira uglavnom u državne obveznice.

All-in-one ETF-ovi

Moram napomenuti da od relativno nedavno imamo pristup i Vanguardovim Life Strategy ETF-ovima koji imaju već unaprijed određenu alokaciju (od 20/80% do 80/20% dionica i obveznica). Oni nam na taj način nude rješenje sve u jednom. Ne morate se misliti oko rebalansiranja, nego jednom kad odredite željenu alokaciju, samo kupujete taj jedan jedini fond i gotovo. Ne može biti jednostavnije za investitore koji samostalno trguju ETF-ovima. Primjeri:

• Vanguard Life strategy 80% Equity UCITS ETF Accumulating (VNG80A) – sadrži 80% globalnih dionica i 20% globalnih obveznica
• Vanguard Life strategy 60% Equity UCITS ETF Accumulating (VNG60A) – sadrži 60% globalnih dionica i 40% globalnih obveznica

Posebno mjesto zauzimaju i tzv. REITs (Real Estate Investment Trusts) koji investiraju u nekretnine, odnosno TIPS (Treasury Inflation Protected Securities) koji investiraju u obveznice zaštićene od inflacije. Više o njima u budućim blog postovima, ali ću samo napomenuti da ne investiram u njih niti smatram da su neophodni za ostvarivanje investicijskih ciljeva malog čovjeka.

Putem ETF-ova je moguće investirati i u . Budući da sam tu temu detaljnije obradio na navedenom linku, neću se tu više zadržavati.

U kojoj valuti kupovati ETF-ove?

Primjetit ćete u prospektima da je osnovna valuta (base currency) praktički svih navedenih ETF-ova američki dolar. Osim bazne valute, moramo odlučiti u kojoj valuti želimo ETF kupovati. Iz praktičknih razloga su to najčešće EUR i USD.

Mišljenja sam da je jednostavnije da ETF-ovima trgujemo u valuti EUR na dugi rok. Fluktuacija tečaja USD-EUR će svakako imati utjecaj na naše prinose, ali dugoročnim investiranjem poprilično umanjujemo taj utjecaj. Tu konkretno mislim na činjenicu da ćemo dugoročno kupovati udjele i kad je USD nešto skuplji i kad je nešto jeftiniji prema EUR. Na koncu ćemo dobiti prosjek tog tečaja na dugi rok. Slično kao što ćemo dobiti i prosjek cijene samog ETF-a (cost averageing).

Ako pak investiramo u USD, kad jednog dana budemo prodavali udjele vrlo vjerojatno ćemo ta sredstva opet konvertirati u EUR. Time se opet nismo riješili tečajnog rizika u potpunosti, tj. prebacili smo sav tečajni rizik na sami kraj investicijskog perioda. Naravno, pod pretpostavkom ćemo ta sredstva trošiti u valuti EUR za kupovinu proizvoda i usluga u stvarnom svijetu. Kratki rezime:

• Ako kupimo u USD, prinosi će nam ovisiti samo o prinosu ETF-a
• Ako kupimo u EUR, onda će na prinose utjecati i tečaj EUR-USD
• Dugoročnim investiranjem dobivamo prosjek tečaja pa se i tečajni rizik značajno umanjuje
• Na kraju dana i u slučaju investiranja u USD ionako pri prodavanju udjela ćemo novce vjerojatno konvertirati u EUR, što može i ne mora biti povoljno za nas u tom trenutku
• Nisam još ni spomenuo eventualne troškove konverzije, koji mogu nadalje pojesti dio prinosa

Sve navedeno se odnosi na dioničke ETF-ove. Što se obvezničkih ETF-ova tiče, bitno je da su hedgani u valuti EUR, poput već navedenog EUNA. Hedganje znači da su njihovi prinosi velikim dijelom zaštićeni od fluktuacije tečaja EUR-USD pomoću financijskih instrumenata. To je kod obveznica pogotovo bitno jer je promjena u tečaju valuta odgovorna za otprilike 2/3 njihove volatilnosti (promjene cijene). Ovo naravno dolazi uz trošak koji je već uračunat u naknade (TER) fonda te je u svakom slučaju preporučljivo.

Nedostaci ETF-ova

Ako ne gledamo aktivno upravljanje i sektorske ETF-ove (koji imaju visoke naknade i usku diverzifikaciju), kod pasivnih ETF-ova nam ostaju jedino rizici koji su prisutni praktički kod svih vrsta investicija, a to su:

• Tržišni rizik, tj. rizik od pada vrijednosti ETF-a. Nemojte se zavaravati da su pasivni ETF-ovi “100% sigurni” jer tako nešto u svijetu investiranja ne postoji. Podaci od 100+ godina su pak pokazali da za duge vremenske rokove od 10+ godina postoji vrlo mala šansa da budemo u minusu s pasivnim ETF-ovima. Naravno, to nikako nije 100% garancija za budućnost.
• Rizici likvidnosti, zatvaranja i već spomenuti tracking error – trebaju vas brinuti samo ako trgujete manjim ETF-ovima za koje nema interesa na tržištu. Ako trgujete gore navedenim i sličnim ETF-ovima, onda možete u pravilu biti mirni.
• Porezni rizik – ako kupimo distribuirajući ETF morat ćemo platiti porez na dividendu (12% od 1.1.2024.). Isto tako, ako prodamo udjele u akumulirajućem ETF-u unutar 2 godine od kupovine, obvezni smo platiti porez na kapitalnu dobit u istom iznosu.
• Tečajni rizik sam već spomenuo. On se poprilično smanji dugoročnim investiranjem.
• Rizik aktivnog trgovanja. Nemojte pokušavati tajmirati tržište. Ponovit ću. Nemojte pokušavat tajmirati tržište. Ok?

Nitko nema pojma gdje tržište ide za nekoliko mjeseci, godinu ili dvije. Ali smo poprilično sigurni gdje ono ide za 10, 20 i više godina. A to je put gore. Da ponovimo: aktivni investitori imaju višestruko niže prinose od prosjeka tržišta. To vrijedi za individualne dionice, ali slično je i za aktivno trgovanje ETF-ovima.

Poznata je izjava Warrena Buffeta: “Time in the market beats timing the market“. Dakle, puno je bitnije biti investiran na dugi rok, nego pogoditi dobar tajming ulaska i/ili izlaska iz investicije. Mnogi su pokušali, ali samo rijetki uspiju povremeno, a praktički nitko konzistentno. Ako nemate doma potpuno funkcionalnu kristalnu kuglu, moja dobronamjerna preporuka je da ni ne pokušavate. Ja svakako ne pokušavam.

Zaključak

Ako sagledamo nedostatke i rizike ETF-ova, primjetit ćemo da pametnom kontinuiranom kupovinom odgovarajućih akumulirajućih ETF-ova drastično umanjujemo gotovo sve navedene rizike.

Nakon iznesenih podataka, uopće ne znam kako da ne poentiram ono očito – pasivni ETF-ovi su optimalan način investiranja za malog čovika. Aktivno trgovanje jednostavno treba ostaviti profesionalcima. Ako se baš želimo okušati u tome, dobra ideja je odvojiti maksimalno 5-10% portfelja za tu svrhu. Nakon recimo 10 godina bi valjalo usporediti prinose jednog i drugog dijela portfelja pa viditi koliko je isplativo ili ne. U svakom slučaju aktivno investiranje zahtjeva znatan dio našeg najvrijednijeg resursa: vremena.

Pasivno investiranje je osnova na kojoj gradimo svoju financijsku budućnost, a ETF-ovi su samo alat koji to omogućuje. Svaka uplata u ETF-ove nije potrošnja, već “kupovina” nekih od navrijednijih stvari u životu:

• Mentalnog i emocionalnog mira: znamo da možemo lakše podnijeti sve stresore koje nam život servira
• Sigurnosti u mirovini: osnovno preživljavanje, zdravstveni troškovi, samostalnost
• Lakšeg uzimanje rizika u poslovnom životu: promjena zaposlenja, pokretanje vlastitog biznisa itd.
• Omogućavanje dugogodišnjih želja: kupnja nekretnine, putovanja, pomaganje bližnjima itd.

Ukratko, ETF-ovi su moćan alat koji nam može donijet puno toga dobroga u životu koji je na ovaj ili onaj način vezan uz financije. Cijena toga je život ispod svojih mogućnosti, kontinuirana štednja i investiranje pomoću navedenih alata. Po meni je to cijena koju je vrijedno platiti.

Škrti Otočanin