Ovaj blog post je posljednje ažuriran u siječnju 2025.

Toliko puno spominjem ETF-ove da svima valjda na uši izlaze, ali kako ne voljeti nešto što omogućuje malom čoviku da ima bolje prosječne prinose od profesionalnih investitora uz minimalan trud?

Cilj mi je ovog blog posta na jednostavan način objasnit što su to ETF-ovi, koje su različite vrste, navesti prednosti i nedostatke te spomenuti neke tehnikalije na koje treba više ili manje pripaziti prilikom trgovanja. Krenimo redom.

Što je to ETF?

ETF je skraćenica za Exchange Traded Fund. Možda zvuči kao neki bespotrebno kompliciran financijski izraz, ali je u srži vrlo jednostavan pojam. Fund znači da se radi o fondu, dakle sadrži više vrijednosnica (najčešće dionica ili obveznica). Exchange Traded znači da se njime može lako trgovati na burzi, slično kao da se radi o samo jednoj dionici. Ovo posljednje je vrlo korisno malim investitorima jer putem brokerskih platformi imaju direktan pristup ETF-ovima. Dakle, ne moramo ići preko posrednika poput banaka ili osiguravajućih kuća, već za trgovanje koristimo brokerske platforme.

ETF-ovi su došli na investicijsku scenu relativno nedavno: u 90-ima u SAD-u, odnosno u Europi u 2000-ima. Unatoč tome, već krajem 2023. godine su po prvi put u povijesti pasivni fondovi (uključujući pasivne ETF-ove) prešli aktivne fondove prema imovini pod upravljanjem. Dakle, kad pričamo o ETF-ovima, uglavnom mislimo na pasivne ETF-ove. Budući da se oni najčešće koriste za praćenje nekog tržišta (indeksa), možemo ih zvati i indeksni ETF-ovi. Imaj na umu da postoje i aktivno vođeni ETF-ovi, sektorski ETF-ovi (investiraju u samo jedan sektor ekonomije), ETF-ovi koji investiraju u komoditete (nafta, zlato itd.), itd.

Ako nisi siguran što znače aktivni, a što pasivni fondovi te kakva je usporedba tih načina investiranja, pročitaj moj blog post o aktivnom i pasivnom investiranju.

Dakle, u ovom blog postu ću se osvrnuti isključivo na pasivne (indeksne) ETF-ove, jer oni zadovoljavaju osnovne postulate investiranja:

• Široka diverzifikacija (veliki broj različitih vrijednosnica)
• Izrazito niski troškovi (naknada za vođenje – TER)
• Investiraju pasivno: ne pokušavaju pobijediti tržište, već jednostavno kupuju presjek nekog tržišta

ETF-ovi vs. indeksni fondovi vs. investicijski fondovi

Bitno je i raščistiti razliku između pojmova indeksni fond i ETF, ponajviše zbog široko dostupne američke literature. Naime, indeksni fondovi (eng. index funds) postoje od 70-ih godina i strukturirani su slično kao i klasični investicijski fondovi, ali uz tu razliku da su pasivni. To znači da nemaju tim ljudi koji bira vrijednosnice, već prate određeno tržište (indeks). Indeks je jednostavno oznaka za cjelokupno tržište. Primjerice imamo indekse dionica razvijenih (developed) tržišta ili tržišta u razvoju (emerging). Vjerojatno najpoznatiji svjetski indeks je S&P500 koji se sastoji od dionica 500 najvećih američkih kompanija.

Dakle, pasivni ETF-ovi su u praksi indeksni fondovi koji su samo “zapakirani” u obliku ETF-ova.

S druge strane, investicijski fondovi (eng. mutual funds) su oni fondovi koji nam najčešće uvaljuju banke, investicijska životna osiguranja i slično. Oni su aktivno upravljani (imaju tim ljudi koji bira vrijednosnice) te imaju vrlo visoke naknade (u prosjeku oko 2% godišnje) uz nižu diverzifikaciju rizika od pasivnih ETF-ova. Ako ti 2% ne zvuči puno, imaj na umu da je očekivani prinos većinski dioničkih fondova najčešće u rangu 6-8%, što bi značilo da na naknade ode od četvrtine do trećine ukupnih prinosa!

Aktivno ili pasivno?

Sve to skupa rezultira činjenicom da velika većina aktivnih fondova ima prosječno niže prinose od pasivnih ETF-ova. Ta razlika je sve veća i veća kako se vremenski rok produljava – što je i logično budući da naknade imaju sve veći utjecaj. Tako na vremenske rokove od 10 godina svega otprilike 10% aktivnih fondova uspijeva pobijediti pasivne fondove.

Moram tu spomenuti i činjenicu da kompanije koje izdaju aktivne fondove imaju taj luksuz da ugase fondove s lošijim rezultatima i ostave one s boljim rezultatima (koje potom agresivno reklamiraju). Isto tako, aktivni fondovi koji i pobijede pasivne fondove na relativno dulje rokove, obično imaju niže prinose u narednom periodu.

Ako želimo samostalno aktivno investirati (birati vrijednosnice), onda su statistike još više neumoljive. Mali investitori imaju višestruko niže prosječne prinose od prosječnih prinosa dioničkih tržišta te čak niže i od prinosa konzervativnih imovinskih klasa poput obveznica.

Koji su razlozi nižih prinosa malih investitora? U prvom redu to su već spomenute naknade, koje su jedina 100% sigurna stvar u investiranju. U drugom redu, tu su razni psihološko-emocionalni faktori poput straha i pohlepe koji tjeraju male investitore na prekomjernu kupovinu i prodaju, tajmiranje tržišta i slično.

Dakle, samom činjenicom da smo pasivno investirani u cijelo tržište na dugi rok možemo računati na prosječne prinose tržišta koji su u usporedbi s prosječnim investitorom zapravo – izrazito natprosječni! Ovisno o kojim tržištima i kojem periodu govorimo, dionice dugoročno vraćaju oko 7-10%, a obveznice oko 3-5% prinosa godišnje. Što to znači na duge vremenske rokove nam mogu izračunati kalkulatori složene kamate.

Alokacija – najbitnija odluka u investiranju

Ako smo odlučili ulagati putem pasivnih ETF-ova, prvi i najbitniji korak jest odabir omjera imovinskih klasa, odnosno alokacije.

Za većinu investitora dovoljno je fokusirati se na dvije imovinske klase: dionice i obveznice. Neki od razlog su:

• Za njih imamo iznimno duge i kvalitetne podatke (100+ godina za razvijena tržišta)
• Vrlo dobar odnos rizika i prinosa
• U pravilu su to iznimno efikasna i likvidna tržišta (možemo trgovati jednostavno, brzo i jeftino)
• Obje imovinske klase su produktivne jer pružaju cashflow (prinosi na obveznice, odnosno dividende dionica)
• Prosječan čovjek ima većinu svoje imovine u nekretninama i gotovini, a vrlo malo u financijskoj imovini poput dionica i obveznica

Dakle, dionički i obveznički ETF-ovi su uglavnom sasvim dovoljni da ostvarimo naše investicijske ciljeve te ćemo se slijedom toga u nastavku teksta fokusirati gotovo isključivo na njih.

Kod odabira alokacije najbitniji faktori su naše godine, investicijski vremenski horizont i osobna tolerancija na rizik. Općenito dionice imaju na dugi vremenski rok više prinose, ali i viši rizik od obveznica. S druge strane, obveznice u prosjeku imaju niže prinose, ali i niži rizik.

Kako da odredim alokaciju?

U pravilu što imamo manje godina, investicijski ciljevi nam se nalaze u daljoj budućnosti te imamo višu toleranciju na rizik, možemo preuzeti više rizika u investiranju. To konkretno znači viši postotak dionica. Gruba procjena određivanja udjela dionica jest Pravilo 120 koje kaže: 120 – broj godina = postotak dionica. Primjer: ako imam 40 godina, onda 120-40=80% dionica te su ostatak (20%) obveznice.

Imaj na umu da je spomenuto pravilo 120 samo gruba procjena koja “strpava u isti koš” sve ljude s istim brojem godina. Svi znamo da to u stvarnom svijetu ne može biti tako. Određivanje alokacije zahtijeva malo duži odgovor koji se dijelom temelji na surovim brojkama, ali možda još i više na našem psihološko-emocionalnom profilu.

Ovo je malo kompliciranija tema koju sam detaljnije obradio u blog postu: Utjecaj emocija i psihologije na osobne financije, investiranje i život.

Trenutačno se i ja manje-više držim tog pravila jer imam 34 godine i oko 90% dioničkih ETF-ova u svom osobnom portfelju. Razlozi za to su izrazito dug vremenski horizont te relativno visoka toleranciju na rizik. Ostatak čine obveznički ETF (oko 5%) te neke alternativne investicije. Uz to imam i crni fond u iznosu 3-6 mjesečnih troškova koji mi daje sigurnost u smislu svakodnevnog života (neplanirani troškovi, gubitak izvora prihoda, itd.).

Osim pravila 120, mislim da je ovaj besplatan upitnik kompanije Vanguard odličan alat kojim možemo procijeniti svoju ciljanu alokaciju. Bitno je imati na umu da je određivanje alokacije više umjetnost nego znanost.

Mišljenja sam da je za većinu ljudi mudro imati jedan dio portfelja u obvezničkim ETF-ovima jer obveznice često imaju negativnu korelaciju sa dionicama. Negativna korelacija je fancy naziv za činjenicu da u većini slučajeva obveznice rastu kad dionice padaju jer investitori traže sigurnost. Dakle, obveznice služe kao stabilizacijski element u ukupnom portfelju te ublažavaju padove dioničkih tržišta. Naravno, tome nije uvijek slučaj, kao što je pokazala 2022. godina. Isto tako, ovo se primarno odnosi na državne obveznice, dok korporativne obveznice u pravilu ne nude istu zaštitu.

Kako odabrati platformu za investiranje u ETF-ove?

Dosad napisano je više nego dovoljno bilo kome da krene investirati u ETF-ove putem robosavjetnika koje su u potpunosti automatizirane platforme.. To je definitivno najjednostavniji način za krenuti s pasivnim investiranjem, a pogotovo za one koji ne žele znati nešto više o investiranju i/ili nemaju vremena i energije za to. Robosavjetnici pri registraciji rade procjenu profila rizika te u svojoj investicijskoj strategiji obično koriste ETF-ove kao alat. Njihov najveći nedostatak su naravno viši troškovi investiranja, a o detaljima pročitaj na navedenom linku. Tamo sam napravio i usporedbu najboljih robosavjetnika dostupnih na hrvatskom tržištu.

Ako pak želiš samostalno investirati u ETF-ove te pritom znatno uštedjeti na naknadama, čitaj dalje jer ćemo to obraditi u nastavku teksta. To podrazumijeva korištenje brokerskih platformi o kojima možeš više pročitati ovdje:

• Klasični brokeri
• Discount brokeri

Ako ti se ne da čitati sve te blog postove, u idućoj tablici sam sažeo najbitnije karakteristike sve 3 kategorije ovih platformi:

Koju god opciju odabrali, bitno je napomenuti da su regulativa i sigurnost platformi praktički identični. To znači da u slučaju bankrota bilo koje od ovih platformi:

• Naši investicijski udjeli se čuvaju na odvojenom računu treće strane (depozitarne banke)
• Udjeli su na naše ime i platforma ih ne može koristiti u svoje svrhe
• Nakon eventualnog bankrota će se udjeli prebaciti na upravljanje drugoj brokerskoj platformi

Dakle, neovisno investirali mi 1€, 1000€ ili milijun, u slučaju bankrota ćemo zadržati našu investiciju. Iznimka je neinvestirana gotovina na računu koja je obično u slučaju bankrota osigurana do iznosa 20 000 EUR (ovisi od brokera do brokera).

Kako samostalno birati ETF-ove?

Kad smo odabrali alokaciju i odlučili da želimo investirati preko klasičnih ili discount brokera, idući korak je odabir ETF-ova. Ova tema je nešto složenija, ali najbitniji faktori su:

• Niski troškovi (oznaka TER – Total Expense Ratio gledamo da je niži od recimo 0.30% – što niže tim bolje)
• Široka diverzifikacija (npr. ETF prati globalni indeks poput MSCI ACWI/FTSE All-World ili američki indeks poput S&P500)
• Akumuliranje dividende (ETF ima oznaku Acc ili accumulating u imenu ili prospektu fonda).

Ovo posljednje znači da fond ne isplaćuje nama dividende dionica/prinose obveznica koje sadrži, već ih reinvestira natrag u fond. Ovo je suprotno od distribuirajućih (distributing) ETF-ova koji isplaćuju dividendu nama na račun. Akumulirajući ETF-ovi su porezno optimalni jer njihovim odabirom ne plaćamo našoj dragoj državi porez na dividendu. S porezne strane preostaje nam još jedino porez na kapitalnu dobit i to jedino ako prodamo udjele u ETF-u u manje od 2 godine od kupovine. Drugim riječima, za investiranje u akumulirajuće ETF-ove preko 2 godine oslobođeni smo svih poreza. Detaljnije sam o ovoj temi pisao u blog postu investiranje i porezi.

Postoje još neke sitnice koje valja provjerit poput administratora fonda (kompanije koja ga izdaje). Naravno, želimo da to bude velika i stabilna kompanija (u Europi su to većinom ETF-ovi kompanija iShares, Vanguard, XTrackers itd.). Poželjan je i relativno visoki iznos imovine pod upravljanjem (AUM)– assets under management ili fund size. Navedene informacije o ETF-ovima (i brojne druge) se mogu lako pronaći na stranici justetf.com, tj. na njihovom ETF screeneru.

Bitno je reći i da su svi ETF-ovi na justetf.com dostupni investitorima u EU, odnosno podliježu UCITS regulativi. Ako ste naišli na pojedine ETF-ove na internetu poput popularnih VTSAX ili VTI, znajte da oni nisu dostupni u EU. Doduše, postoje vrlo slični (ili gotovo identični) ETF-ovi koji su dostupni investitorima u EU, od kojih neke navodim nešto niže.

Ostali detalji na koje valja pripazit su:

• Domicilnost ETF-a (gdje je registriran): idealno se (i najčešće) radi o Irskoj ili Luksemburgu koji imaju ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa SAD-om. Time ETF ima manji “unutarnji porez” na dividende (dividend tax leakage), jer se dividende ne oporezuju dvaput.
• Tracking error, tj. koliko dobro taj ETF zaista prati zadani indeks u stvarnom svijetu. To isto možete pronaći na grafovima u prospektima (Factsheet i/ili KID) svakog ETF-a na justetf.com
• Ima li fond ima fizičku ili sintetičku replikaciju, tj. kupuje li udjele u fondu fizički ili kupuje udjele preko financijskih izvedenica (derivata). Ukratko rečeno, bolje je držat se fizičkih, a ne sintetičkih (kao i u većini stvari u životu)

Primjeri ETF-ova koji zadovoljavaju kriterije

Dobra vijest je da (ako ne želite) ne trebate sami “kopati” među tisućama dostupnih ETF-ova. Imaj samo na umu da nisu svi ETF-ovi dostupni na svim platformama. Navodim redom njihovu namjenu, 4-slovnu oznaku (ticker) s kojom ih lako pronađete na justetf.com ili brokerskim računima i njihovo puno ime:

• Indeks S&P 500 – SXR8 (EUR) – iShares Core S&P 500 UCITS ETF (Acc) ili SPDR S&P 500 UCITS ETF (Acc)
• Razvijena tržišta (developed markets) – EUNL (EUR) – iShares Core MSCI World UCITS ETF USD (Acc)
• Tržišta u razvoju (emerging markets) – IS3N (EUR) – iShares Core MSCI Emerging Markets IMI UCITS ETF (Acc)
• Cijeli svijet (kombinacija developed i emerging tržišta) – VWCE (EUR) ili IUSQ (EUR) – Vanguard FTSE All-World UCITS ETF (EUR) Accumulating ili iShares MSCI ACWI UCITS ETF (Acc)
• Globalno obvezničko tržište (visokokvalitetne državne i korporativne obveznice developed i emerging tržišta) – EUNA (EUR) – iShares Core Global Aggregate Bond UCITS ETF EUR Hedged (Acc)

Vrijedi napomenuti da je moguće pronaći neke od gore navedenih ETF-ova na više različitih burzi te se isto tako oni mogu trgovati u više različitih valuta. U tom slučaju isti ETF može imati više različitih oznaka (tickera). Primjera radi: SXR8 → CSPX ili CSSPX, EUNL → IWDA ili SWDA, IS3N → EIMI ili EMIM, EUNA → AGGH itd.

Ostale opcije

Postoje naravno na tisuće ostalih ETF-ova, ali u investiranju vrijedi ona dobra stara – manje je više. Možete ići maksimalno jednostavno i kupiti samo VWCE kojim pokrivate i developed i emerging tržišta. Možete ostvariti praktički istu pokrivenost globalnih tržišta sa kombinacijom 2 ETF-a (IWDA+EIMI). Njihova je prednost u za nijansu nižim ukupnim naknadama (TER), ali ipak unose dodatnu kompleksnost u portfelj.

Ako želite investirati samo u tržište SAD-a, tj. indeks S&P500, onda su tu SXR8 ili slični ETF-ovi. Inače, odabir između globalnog investiranja ili samo u SAD je jedna od rijetkih debata u svijetu pasivnog investiranja. Neki investitori investiraju isključivo u S&P500, ali po mom mišljenju je bitno diverzificirati se šire od samo tržišta SAD-a, najviše zbog specifičnih geopolitičkih rizika. Uostalom, kupovinom globalnog ETF-a poput VWCE smo već ionako izloženi tržištu SAD-a s otprilike 60% imovine fonda.

Bitno je napomenuti da navedeni ETF-ovi pokrivaju uglavnom large i mid cap dionice, odnosno dionice kompanija srednje i velike tržišne vrijednosti. Postoje benefiti investiranja i u small cap dionice, ali mislim da to u većini slučajeva nije praktično, a pogotovo ako tek počinjete s investiranje,. O takvoj vrsti investiranja i pripadajućim ETF-ovima sam pisao u blog postu o pasivnom investiranju za napredne.

Obveznički ETF koji pokriva manje-više sve što nam treba od te imovinske klase skriva se pod oznakom EUNA. Možemo reći da je to obveznički pandan već navedenom dioničkom VWCE ETF-u. Globalno je diverzificiran, ima vrlo niske naknade i investira uglavnom u državne obveznice. Po meni sasvim dovoljno za obveznički dio portfelja.

All-in-one ETF-ovi

Moram napomenuti da postoje i tzv. all-in-one ETF-ovi koji imaju već unaprijed određenu alokaciju. Dobar primjer su Vanguard Life Strategy ETF-ovi koji imaju omjere od 20/80% do 80/20% globalnih dionica/obveznica. Oni nam na taj način nude rješenje sve u jednom. Ne morate se misliti oko rebalansiranja, nego jednom kad odredite željenu alokaciju, samo kupujete taj jedan jedini fond i gotovo. Ne može biti jednostavnije za investitore koji samostalno trguju ETF-ovima. Primjeri:

• Vanguard Life strategy 80% Equity UCITS ETF Accumulating (V80A) – sadrži 80% globalnih dionica i 20% globalnih obveznica
• Vanguard Life strategy 60% Equity UCITS ETF Accumulating (V60A) – sadrži 60% globalnih dionica i 40% globalnih obveznica

Posebno mjesto zauzimaju i tzv. REIT fondovi (Real Estate Investment Trust) koji investiraju u nekretnine, odnosno TIPS (Treasury Inflation Protected Securities) koji investiraju u obveznice zaštićene od inflacije. Više o njima ću možda pisati u nekim budućim postovima, ali zasad ću samo napomenuti da mislim da nisu neophodni u investicijskom portfelju malog čovika.

Putem ETF-ova je moguće investirati i u zlato. Budući da sam tu temu detaljnije obradio na navedenom linku, neću se tu više zadržavati. Koga zanima neka čita.

U kojoj valuti kupovati ETF-ove?

Primijetit ćete u prospektima da je osnovna valuta (base currency) praktički svih navedenih ETF-ova američki dolar. Osim bazne valute, moramo odlučiti u kojoj valuti želimo taj ETF kupovati. Iz praktičnih razloga su to najčešće EUR i USD.

Mišljenja sam da je jednostavnije da ETF-ovima trgujemo u valuti EUR na dugi rok. Fluktuacija tečaja USD-EUR će svakako imati utjecaj na naše prinose, ali dugoročnim investiranjem poprilično umanjujemo taj utjecaj. Tu konkretno mislim na činjenicu da ćemo dugoročno kupovati udjele i kad je USD nešto skuplji i kad je nešto jeftiniji prema EUR. Na koncu ćemo dobiti prosjek tog tečaja na dugi rok. Slično kao što ćemo dobiti i prosjek cijene samog ETF-a (cost average effect).

Ako pak investiramo u USD, kad jednog dana budemo prodavali udjele vrlo vjerojatno ćemo ta sredstva opet konvertirati u EUR. Time se opet nismo riješili tečajnog rizika u potpunosti, tj. prebacili smo sav tečajni rizik na sami kraj investicijskog perioda. Naravno, pod pretpostavkom ćemo ta sredstva trošiti u valuti EUR za kupovinu proizvoda i usluga u stvarnom svijetu. Kratki rezime:

• Ako kupimo u USD, prinosi će nam ovisiti samo o prinosu ETF-a
• Ako kupimo u EUR, onda će na prinose utjecati i tečaj EUR-USD
• Dugoročnim investiranjem dobivamo prosjek tečaja pa se i tečajni rizik značajno umanjuje
• Na kraju dana i u slučaju investiranja u USD ionako pri prodavanju udjela ćemo novce (vjerojatno) konvertirati u EUR, što može i ne mora biti povoljno za nas u tom trenutku
• Nisam još ni spomenuo eventualne troškove konverzije, koji mogu nadalje pojesti dobar dio prinosa

Sve navedeno se odnosi na dioničke ETF-ove. Što se obvezničkih ETF-ova tiče, bitno je da su hedgani u valuti EUR, poput već navedenog EUNA. Hedganje znači da su njihovi prinosi velikim dijelom zaštićeni od fluktuacije tečaja EUR-USD pomoću financijskih instrumenata. To je kod obveznica pogotovo bitno jer je promjena u tečaju valuta odgovorna za otprilike 2/3 njihove volatilnosti (promjene cijene). Ovo naravno dolazi uz trošak koji je već uračunat u naknade (TER) fonda te je u pravilu preporučljivo za obvezničke ETF-ove.

Nedostaci ETF-ova

Nijedna investicija na svijetu nije bez rizika pa tako ni pasivni ETF-ovi. Najznačajniji rizici su:

• Tržišni rizik, tj. rizik od pada vrijednosti ETF-a. Nemojte se zavaravati da su pasivni ETF-ovi “100% sigurni” jer tako nešto u svijetu investiranja ne postoji. Podaci od 100+ godina pokazuju da za duge vremenske rokove (10+ godina) postoji vrlo mala šansa da budemo u minusu s pasivnim ETF-ovima. U velikoj većini dugoročnih perioda bismo imali vrlo dobre prinose. Naravno, to nikako nije 100% garancija za budućnost, ali ulijeva poprilično sigurnosti.
• Rizici likvidnosti, zatvaranja i već spomenuti tracking error – trebaju nas brinuti samo ako trgujemo manjim ETF-ovima za koje nema interesa na tržištu. Ako trgujemo gore navedenim i sličnim ETF-ovima, onda možemo u pravilu biti mirni.
• Porezni rizik – ako kupimo distribuirajući ETF morat ćemo platiti porez na dividendu od 12%. Isto tako, ako prodamo udjele u akumulirajućem ETF-u unutar 2 godine od kupovine, obvezni smo platiti porez na kapitalnu dobit u istom iznosu.
• Tečajni rizik sam već spomenuo. On se poprilično smanji dugoročnim investiranjem.
• Rizik aktivnog trgovanja. Nemojte pokušavati tajmirati tržište. Ponovit ću. Nemojte pokušavat tajmirati tržište. Ok?

Nitko nema pojma gdje tržište ide za nekoliko mjeseci, godinu ili dvije. Ali smo poprilično sigurni gdje ono ide za 10, 20 i više godina. A to je put gore. Da ponovimo: aktivni investitori imaju višestruko niže prinose od prosjeka tržišta. To vrijedi za individualne dionice, ali slično je i za aktivno trgovanje ETF-ovima.

Poznata je izjava Warrena Buffeta: “Time in the market beats timing the market“. Dakle, puno je bitnije biti investiran na dugi rok, nego pogoditi dobar tajming ulaska i/ili izlaska iz investicije. Mnogi su pokušali, ali samo rijetki uspiju povremeno, a gotovo nitko konzistentno. Ako nemate doma potpuno funkcionalnu kristalnu kuglu, moja dobronamjerna preporuka je da ni ne pokušavate. Ja svakako ne pokušavam.

Zaključak

Ako sagledamo nedostatke i rizike ETF-ova, primijetit ćemo da pametnom kontinuiranom kupovinom odgovarajućih akumulirajućih ETF-ova drastično umanjujemo gotovo sve navedene rizike.

Nakon iznesenih podataka, uopće ne znam kako da ne poentiram ono očito – pasivni ETF-ovi su optimalan način investiranja za malog čovika. Aktivno trgovanje jednostavno treba ostaviti profesionalcima. Ako se baš želimo okušati u tome, dobra ideja je odvojiti maksimalno 5-10% portfelja za tu svrhu. Nakon recimo 10 godina bi valjalo usporediti prinose jednog i drugog dijela portfelja pa vidjeti koliko je isplativo ili ne. U svakom slučaju aktivno investiranje zahtijeva znatan dio našeg najvrjednijeg resursa: vremena.

Pasivno investiranje je osnova na kojoj gradimo svoju financijsku budućnost, a ETF-ovi su samo alat koji to omogućuje. Svaka uplata u ETF-ove nije potrošnja, već “kupovina” nekih od navrijednijih stvari u životu:

• Mentalnog i emocionalnog mira: znamo da možemo lakše podnijeti sve stresore koje nam život servira
• Sigurnosti u mirovini: osnovno preživljavanje, zdravstveni troškovi, samostalnost
• Lakšeg uzimanje rizika u poslovnom životu: promjena zaposlenja, pokretanje vlastitog biznisa itd.
• Omogućavanja dugogodišnjih želja: kupnja nekretnine, putovanja, pomaganje bližnjima itd.
• Bilo koji osobni cilj za kojeg su ti više ili manje potrebne dobre financije

Ukratko, ETF-ovi su moćan alat koji nam može donijet puno toga dobroga. Cijena koju moramo platiti je život ispod svojih mogućnosti (kontinuirana štednja) i investiranje s pomoću navedenih alata. Po meni je to cijena koju je više nego vrijedno platiti.

Škrti Otočanin