Toliko puno spominjem ETF-ove da svima valjda na uši izlaze, ali kako ne volit nešto šta omogućuje malom čoviku da ima bolje prinose od profesionalnih investitora uz minimalan trud?

Cilj mi je ovog članka na jednostavan način objasnit šta je to ETF, koje su različite vrste ETF-ova, navest prednosti i nedostatke te spomenit neke ultra-dosadne tehnikalije na koje treba više ili manje pripazit prilikom kupnje. Pa krenimo.

Šta je uopće ETF?

ETF je skraćenica za Exchange Traded Fund. Možda zvuči kao neki bespotrebno kompliciran financijski izraz, ali je vrlo jednostavno. Fund znači da se radi o fondu, dakle sadrži više vrijednosnica (najčešće dionica ili obveznica). Exchange Traded znači da se njime trguje na burzi, dakle može ga se lako prodavat i kupovat kao da se radi o samo jednoj dionici, a ne fondu. Ovo posljednje je jako korisno malim investitorima jer se ne moramo natezat sa bankama ili sličnim financijskim institucijama. Dovoljno nam je imati online brokera (o čijem izboru sam već pisao ovdje) s kojim možemo sami trgovati ETF-ovima na vrlo jednostavan i jeftin način.

Bitno je i raščistit razliku između indeksnih fondova i ETF-ova. Naime, indeksni fondovi postoje od 70-ih godina i bili su strukturirani kao i klasični investicijski fondovi, uz tu razliku da su bili pasivni (nemaju menadžera koji bira dionice, već su pratili dionički indeks poput S&P500). Indeks je jednostavno ime za cjelokupno tržište (npr. dionice razvijenih developed tržišta ili tržišta u razvoju, tj. emerging) ili za veliki dio tog tržišta (npr. S&P500 koji se sastoji od najvećih 500 američkih kompanija).

ETF-ovi dolaze na scenu u 90-ima (u Europi tek u 2000-ima) i najčešće se koriste za praćenje nekog indeksa (to su pasivni ETF-ovi o kojima u pravilu pišem), ali postoje i aktivni ETF-ovi u kojima menadžeri biraju pojedine dionice, sektorski ETF-ovi koji investiraju u samo jedan sektor ekonomije (npr. obnovljivi izvori energije), oni koji investiraju u komoditete (nafta, zlato itd.) te još poneki drugi koji nam i nisu baš zanimljivi.

Dakle, pasivni ETF-ovi u pravilu sadrže u sebi indeksne fondove. Indeksni fondovi imaju niske troškove, široku diversifikaciju i sve ostalo šta puno volimo, ali ih kupujemo u obliku ETF-ova. Bacite oko na infografiku koju sam napravija da utvrdimo gradivo (moja učiteljica likovnog iz 3.c razreda je sigurno sad ponosna):

S druge strane, investicijski fondovi su oni koji nam najčešće uvaljuju banke, investicijska životna osiguranja itd. Oni su naravno aktivno upravljani (imaju fond menadžera) te imaju jako visoko naknade, a lošu diversifikaciju i prinose (više u prošlom članku ako koga zanima).

Alokacija – najbitnija odluka u investiranju

Kad smo zaključili zašto su pasivni ETF-ovi najbolji izbor za nas, krećemo na odabir njihovih omjera, tj. alokacije, o kojoj već imam nešto napisano.

Ukratko, dovoljno je fokusirat se na dvije imovinske klase kojima možemo ostvariti sve naše ciljeve, a to su naravno dionice i obveznice. Tako da kad čitate na ovom blogu o pasivnim ETF-ovima ili ETF-ovima općenito, to se u pravilu odnosi na dioničke i/ili obvezničke ETF-ove koji prate nekakav indeks. Dakle pasivni su, vrlo su diversificirani (npr. prate sva razvijena tržišta ili sva tržišta u razvoju) te imaju jako niske naknade (oznaka je TER – total expense ratio).

Kod odabira alokacije najbitniji faktori su Vaše godine, investicijski ciljevi (tj. njihovo vremensko određenje) i tolerancija prema riziku. Općenito dionice imaju na dugi vremenski rok više prinose, ali i rizik. Obveznice imaju niže prinose, ali i niži rizik.

U pravilu što imamo manje godina, investicijski ciljevi nam se nalaze u daljoj budućnosti te imamo veću toleranciju na rizik, što znači veći postotak dionica.

Ja osobno trenutno imam 100% dionica jer imam 30 godina, izrazito dug vremenski horizont za ostvarivanje svojih ciljeva i relativno visoku toleranciju na rizik. Uz to imam i rezerve gotovine koje mi daju sigurnost u smislu svakodnevnog života i čiji će dio bit iskorišten u budućnosti za kupovinu dioničkih ETF-ova i ponešto obvezničkih.

Neovisno o mojim osobnim preferencijama i situaciji, za većinu ljudi je dobar odabir imati dio portfelja u obvezničkim ETF-ovima jer obveznice često imaju negativnu korelaciju sa dionicama (to je fancy naziv za činjenicu da u pravilu obveznice rastu kad dionice padaju jer investitori traže sigurnost). 

Koliko onda točno alocirat u dionice, a koliko u obveznice? 

Ovo pitanje zahtjeva malo duži odgovor koji se temelji dijelom na surovim brojkama, ali dijelom i na našem psihološko-emocionalnom profilu. Zasigurno zaslužuje i svoj poseban tekst, ali ova tablica je dobra odokativna procjena u smislu koliko smo tolerantni na rizik, odnosno koliko nam sveukupni portfelj može biti u minusu, a da ne čupamo baš puno dlaka sa glave (za one koji ih uopće imaju):

Naravno, ovo je vrlo pojednostavljeni prikaz, a ovu temu ću više obradit u nekom od narednih članaka.

Dosad napisano Vam je dovoljno da krenete investirat u ETF-ove putem robo-savjetnika o kojima sam već pisao. Ako želite samostalno birati ETF-ove, onda čitajte dalje.

Kako samostalno birati ETF-ove?

Kad smo odabrali alokaciju, ostaje nam samo odabrat pojedine ETF-ove prema kriterijima koji su nam najbitniji: niski troškovi (u pravilu TER manji od 0.25%), široka diversifikacija (npr. cijelo developed ili cijelo emerging tržište koji nam daju maksimalnu diversifikaciju) te da su ETF-ovi akumulirajući (imaju oznaku Acc ili accumulating u imenu ili prospektu fonda) šta znači da ne isplaćuju nama direktno dividende, nego ih reinvestiraju natrag u fond. Ovo posljednje je bitno jer time ne plaćamo našoj dragoj državi porez na dividendu (više nam se isplati da se ona reinvestira pa da recimo prodamo dio ETF-a za 2 godine ili više ako nam zatreba jer u tom slučaju također izbjegavamo i porez na kapitalnu dobit).

Postoje još neke sitnice koje treba provjerit poput administratora fonda (kompanije koja ga izdaje) jer želimo da to bude velika i stabilna kompanija (u Europi su to većinom ETF-ovi kompanija iShares, Vanguard, XTrackers itd.), relativno velikog iznosa imovine pod upravljanjem (AUM- assets under management ili fund size). Navedene informacije (i brojne druge) se mogu lako pronać na stranici justetf.com, tj. na njihovom ETF screeneru.

Ostali detalji na koje valja pripazit su:

  • Gdje je ETF registriran (domicile), a idealno se (i najčešće) radi o Irskoj koja ima ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa SAD-om, slijedom čega fond ima manji unutarnji porez na dividende (dividend tax leakage)
  • Tracking error, tj koliko dobro taj ETF zaista prati zadani indeks u stvarnom svijetu. To isto možete pronać u prospektima (Factsheet i KIID) svakog ETF-a na justetf.com
  • Ima li fond ima fizičku ili sintetičku replikaciju, tj. kupuje li udjele u fondu fizički ili ima ugovor sa investicijskom bankom u kojem garantira povrat izdavaču fonda na temelju indeksa kojeg prati. Ukratko, držimo se fizičkih, a ne sintetičkih (kao i u većini stvari u životu)

Dobra vijest je da ne moramo pazit na sve ove stvari sami i “kopat” po factsheet-ovima, nego postoji tek šačica fondova koji su jako dobar izbor za nas. Navodim redom njihovu namjenu, 4-slovnu oznaku s kojom ih lako pronađete na justetf.com ili brokerskim računima i njihovo puno ime:

  • Za indeks S&P 500 – CSPX – iShares Core S&P 500 UCITS ETF (Acc) 
  • Za sva developed tržišta (uključujući SAD, Europu, Japan itd.) – IWDA – iShares Core MSCI World UCITS ETF USD (Acc)
  • Za tržišta u razvoju – EIMI – iShares Core MSCI Emerging Markets IMI UCITS ETF (Acc)
  • Za cijeli svijet – VWCE – Vanguard FTSE All-World UCITS ETF (USD) Accumulating
  • Za cjelokupno obvezničko tržište (visokokvalitetne državne i korporativne obveznice developed i emerging tržišta) – EUNA – iShares Core Global Aggregate Bond UCITS ETF EUR Hedged (Acc)

Vrijedi napomenit da možete pronać neke od gore navedenih ETF-ova na više različitih burzi pa im onda i imena mogu bit malo drukčija (npr. CSPX ili CSSPX, IWDA ili SWDA, EUNA ili AGGH itd.).

Postoje naravno na tisuće ostalih ETF-ova, ali u investiranju vridi ona dobra stara – manje je više. Možete ić maksimalno jednostavno i kupit samo VWCE kojim pokrivate i developed i emerging tržišta. Ili možete imat isto to sa kombinacijom 2 ETF-a (IWDA+EIMI) čija je prednost u malo nižim ukupnim naknadama (TER). Ako želite imat istu izloženost developed i emerging tržištima kao u VWCE, onda ćete kupovat IWDA i EIMI ugrubo u omjeru 88-12%. 

Ako baš želite dodatno investirati u US tržište, tj. indeks S&P500, onda je tu CSPX (neki investitori investiraju isključivo u S&P500, ali po mom mišljenju je bitno diversificirat se šire od samo US tržišta).

Za obveznice ste mirni sa AGGH koji pokriva manje-više sve što Vam treba (osim ako želite još zaštitu od inflacije dolara, onda postoje i obveznice za to, koje se odazivaju na skraćenicu TIPS, ali više o tome drugom prilikom).

Vrlo dobra opcija su i već navedeni robo-savjetnici, a u prvom redu po jednostavnosti upotrebe i po sučelju na hrvatskom jeziku tu iskače Finax (članak 1 i 2), koji ovih dana (do 27.04.2021.) ima promociju koja uključuje oslobađanje od naknade za obradu plaćanja, a koju možete iskoristit na ovom linku.

Moram napomenit da odnedavno imamo pristup i Vanguardovim Life Strategy fondovima koji imaju već unaprijed određenu alokaciju (od 20/80 do 80/20 dionica i obveznica) koji nam tako nude rješenje sve u jednom. Ne morate se misliti oko rebalansiranja, nego jednom kad odredite željenu alokaciju, samo kupujete taj jedan jedini fond i gotovo. Ne može bit jednostavnije.

U kojoj valuti kupovati ETF?

Primjetite da je osnovna valuta svih navedenih dioničkih ETF-ova američki dolar i da je najbolje u toj valuti i kupovati. Tehnički ne gubite ništa ako kupujete u Eurima, ali onda je malo teže pratit prinose Vaših investicija uz fluktuaciju tečaja USD-EUR.  Na dugi vremenski rok ćete ionako kupovat kad je dolar nešto skuplji i kad je nešto jeftiniji prema euru pa ćemo na koncu dobit nekakav prosjek tog tečaja.

Šta se obveznica tiče, bitno je da su hedgane u Eurima, šta znači da su zaštićene od fluktuacije tečaja EUR-USD. To je kod obveznica bitno jer je promjena u tečaju valuta odgovorna za otprilike 2/3 njihove volatilnosti (promjene cijene).

Koji su nedostaci ETF-ova

Ako stavimo sa strane aktivno upravljanje i sektorske ETF-ove koji imaju visoke naknade i lošu diversifikaciju, ostaju nam jedino rizici koji su prisutni praktički kod svih vrsta investicija, a to su:

  • Tržišni rizik, tj. rizik od pada vrijednosti ETF-a. Nemojte se zavaravat da su pasivni ETF-ovi “100% sigurni” jer tako nešto ne postoji. Ali je povijest pokazala da za duge vremenske rokove od 10+ godina postoji jako mala šansa da budete u minusu
  • Rizici likvidnosti, zatvaranja i već spomenuti tracking error – trebaju vas brinut samo ako trgujete manjim ETF-ovima za koje nema interesa na tržištu. Ako trgujete gore navedenim i sličnim ETF-ovima, onda možete bit mirni
  • Porezni rizik – ako kupite distribuirajući ETF morat ćete platit porez na dividendu (10% + prirez). Isto tako, ako prodate udjele u akumulirajućem ETF-u unutar 2 godine od kupovine, obvezni ste platit porez na kapitalnu dobit u istom iznosu
  • Tečajni rizik sam već spomenuo. Poprilično se smanji dugoročnim ulaganjem
  • Rizik aktivnog trgovanja – Nemojte pokušavat tajmirat tržište. Ponovit ću. Nemojte pokušavat tajmirat tržište. Ok? Nitko nema pojma di tržište ide za godinu, 2 ili 5. Ali smo poprilično sigurni di ono ide za 10, 20 i više godina. A to je put gore. Pogledajte samo sljedeći graf na bazi zadnjih 20 godina, a pogotovo ovaj stupac u narančastom. Tolike prinose imaju prosječni investitori jer se vole igrat i glumit profesionalce (više u ovom blog postu)

To je to od nedostataka i rizika ETF-ova. Primjetite da pametnom kontinuiranom kupovinom pravih akumulirajućih ETF-ova u dolarima drastično umanjujemo gotovo sve navedene rizike.

Nakon iznesenih podataka, uopće ne znam kako da poentiram ono očito – pasivni ETF-ovi su pravi i jedini način za male investitore. Aktivno trgovanje ostavite profesionalcima ili, ako baš želite, odvojite recimo 5% portfelja za tu svrhu i ciljajte na mjesec ako treba. 

Ovih 95% je osnova na kojoj gradite svoju financijsku budućnost. Ne zato jer ćete postat milijunaši (iako je to puno lakše nego šta možda mislite), nego zato jer ćete si time kupit neke od navrijednijih stvari u životu:

  • Mentalni i emocionalni mir jer znate da možete lakše podnijet sve stresore koje Vam život servira
  • Sigurnost u mirovini šta se tiče osnovnog preživljavanja, zdravstvenih troškova i samostalnosti
  • Lakše uzimanje rizika u poslovnom životu (promjena zaposlenja, pokretanje vlastitog biznisa itd.)
  • Ostvarivanje nekih dugogodišnjih želja (renovacija stana/kuće, putovanja, pomaganje bližnjima itd.)

Za više informacija o ETF-ovima pogledajte webinar 20.04. u 18:00h sa Tamarom iz Finaxa. Registracija na linku: https://www.finax.eu/hr/blog/webinar-sto-su-etf-ovi-i-sto-ih-cini-izvrsnim-investicijskim-alatom

Ukratko, ETF-ovi su moćan alat koji Vam može donijet puno toga dobroga u životu što je na ovaj ili onaj način vezano uz osobne financije. Cijena toga je život ispod svojih mogućnosti, kontinuirana štednja i investiranje u prave stvari. Po meni je to cijena koju je vrijedno platiti.

Škrti Otočanin