Napomena: ovaj blog post je napisan u siječnju 2021. i ažuriran u ožujku 2022.

Česte zablude vezane uz investiranje

Povodom uzleta kriptovaluta posljednjih godina te poplavom financijskih prevaranata, kako na internetu, tako i u stvarnom životu, palo mi je na pamet da napišen dvi-tri riči o razlikama između investiranja i špekuliranja.

Prvo moramo redefinirat pojam investiranje u odnosu na oblik u kojem ga najčešće čujemo u svakodnevnim razgovorima. Npr. “Investira san u novi auto tako da san miran 10 godina” ili “Investirala san u novu bundu/cipele/mobitel”.

Ovaj drugi primjer čak i može imat donekle smisla jer sam i sam pobornik kupovine kvalitetnih predmeta. Naravno, ovisno o kategoriji. Primjerice obuća, odjevni predmeti poput jakni, alati, oprema za vježbanje i slično. Na ove kategorije se u pravilu više dugoročno isplati potrošiti nešto više na kvalitetne proizvode (uz istraživanje unaprijed i čekanje prave prilike). U isto vrijeme, kupovinom manjeg broja kvalitetnijih predmeta pomažemo i okolišu, smanjujući osobnu emisiju CO2.

Primjer “investiranja” u auto je po meni puno veći problem. O stvarnim troškovima posjedovanja auta sam već pisao pa se neću puno ponavljat. Jednostavno se radi o alatu koji nam služi za transport od točke A do točke B. Tako ga i treba tretirat. Mislim da se možemo složit da korištenje riječi investicija za nešto šta gubi 10-20% vrijednosti na godišnjoj bazi – uz poprilične popratne troškove uporabe i održavanja – je u najmanju ruku zabluda.

(ideja: FB stranica Apstraktni vicevi)

Naravno, na ovom svijetu ne postoji nijedna sigurna investicija, ali zato postoje 100% sigurni i dokazani način za bacanje para u vjetar. Ako samo njih izbjegnete, već ste ispred 80-90% populacije po financijskom ponašanju.

Ali dosta o autima i “investiranju” u ostala potrošačka dobra. Neću ni spominjat mobitele, nakit, satove i slično jer mislim da su te kategorije u smislu osobnih financija svima jasne. Ili bi barem trebale biti. Ajmo pričat o konkretnim investicijama.

Šta je uopće investiranje?

Investiranje u srži znači ulaganje određenih resursa (vrijeme, novac) u cilju ostvarivanja prinosa na dugom vremenskom roku. Dakle, odričemo se sadašnje potrošnje da bismo (potencijalno) imali više resursa u budućnosti. Pritom mislim da su nefinancijska ulaganja znatno bitnija i “isplativija” od financijskih (pogledaj njihov pregled ovdje i ovdje). Ali vratimo se za potrebe ovog blog posta na financijska ulaganja

Ono šta ja propagiram na ovom blogu je ulaganje u indeksne fondove u obliku ETF-ova koji prate veliki broj dionica, odnosno obveznica.

Zašto investirati u dionice i obveznice?

Ne zato jer sam ja najpametniji (pitajte samo moju ženu), već zato jer dionice i obveznice imaju povijest koja seže desetljećima, a ponekad i stoljećima unatrag. Zato jer u toj povijesti piše da dionička tržišta uvijek rastu (gledano na duži vremenski rok) zbog konstantne inovacije, povećanja produktivnosti i stvaranja nove vrijednosti u ekonomiji. To nije ničije mišljenje, nego su to objektivni podaci. Investiranjem u ETF-ove kupujemo udjele u stvarnim kompanijama koje inoviraju, proizvode te generiraju profit.

Svaki od njihovih radnika/strojeva/algoritama stvara dodatnu vrijednost i donosi kompaniji profit, koji se onda očituje u povećanoj potražnji za dionicom te posljedično u porastu njene cijene.

Naravno da je ovo vrlo pojednostavljena verzija, ali prikazuje samu srž razloga investiranja u dionice. Također, ne zaboravite da je kratkoročno gotovo sve moguće. Postoje brojni utjecaji na cijenu dionica na kratkom roku (geopolitički događaji, ljudske emocije i psihologija itd.), ali gledano na dugi rok oni postaju gotovo zanemarivi.

Obveznice s druge strane su baš kao šta i sama riječ govori – obveza, odnosno dug. Većinom tu mislim na državne obveznice koje država izdaje da financira projekte, pokrije ostala dugovanja itd.

Ne postoji 100% sigurna investicija, ali su dionički i obveznički ETF-ovi nešto najbliže šta imamo dobrom omjeru rizika i prinosa. Scenariji u kojem ovi oblici ulaganja mogu otići na nulu su slučajevi potpunog bankrota najvećih svjetskih ekonomija poput SAD-a, zemalja EU-a, Kine, Japana i drugih. To je moguće gotovo jedino u apokaliptičnim scenarijima poput globalne virusne pandemije (puno opasnije od COVID-a 19), udara meteora, teških klimatskih katastrofa, invazije izvanzemaljaca, preuzimanja svjetske kontrole od strane superinteligentne umjetne inteligencije i slično.

U tim slučajevima bismo imali puno većih životnih problema od pada vrijednosti naših investicija. Vjerojatno bismo investirali sve šta imamo u dobro sklonište, konzerve, vodu i oružje.

Razlika investiranja i špekuliranja

Bitno je napomenut da se svaka investicijska klasa može koristit i za investiranje i za špekuliranje. Nije isto ako potrošimo životnu ušteđevinu na jednu dionicu ili investiramo u ETF koji prati tisuće dionica, nakon šta smo prije toga osigurali i fond za crne dane.

Čak i ETF-ovi mogu postat instrument za špekulaciju, ako npr. gledamo zaradu na kraći vremenski rok, imamo nerealna očekivanja i/ili općenito loše financijsko ponašanje. Pogotovo tu mislim na periode kada investiciji ne ide onako kako smo se nadali ili zamišljali. Isto može vrijedit i za nekretnine. Zanimljivo je kako se ponašala “investicija koja nikad ne gubi na vrijednosti” usred recimo globalne recesije 2008. ili masovnog iseljavanja stanovništva iz dijelova RH kojima smo svjedoci posljednjih godina.

Slijedom navedenog, glavna obilježja investicija su fokus na intrinzičnu vrijednost, duži vremenski period te kontroliranje odnosa rizika i (očekivanog) prinosa. Često je tu i relativno niska volatilnost (promjena vrijednosti) te pristup dugoročnim podacima.

Na drugom dijelu spektra imamo špekulacije, čija su glavna obilježja kupovina s nadom porasta cijene (neovisno o intrizičnoj vrijednosti), fokus na kratkoročnu dobit te prihvaćanje vrlo visokog rizika, često i sa mogućnošću gubitka 100% vrijednosti investicije. Ponekad čak i više od 100% u specifičnim slučajevima (dugujete više nego šta ste prvotno uložili). Ostale karakteristike su i vrlo visoka volatilnost (promjena vrijednosti) te podaci o prinosima u vidu anegdotalnih dokaza i/ili vrlo kratkih vremenskih perioda.

Primjeri špekulacija

Prekratak je ovo tekst za nabrojat sve primjere špekulacija i/ili investicijskih prevara, ali česti slučajevi u modernom dobu su razno-razni sustavi mrežnog marketinga, brojne kriptovalute (povijest će pokazat o kolikom se udjelu radi), financijski derivati poput futuresa, opcija ili CFD-a, općenito ulaganje s polugom, takozvane penny stocks dionice, shortanje dionica i slično.

Plemeniti metali (zlato, srebro) izazivaju popriličnu kontroverzu u smislu jesu li investicija ili špekulacija, ovisno o tome koga pitate. Po mom mišljenju oni niti imaju intrizičnu vrijednost niti su izvor prihoda, već se baziraju isključivo u nadi da će cijena porast. A to je, kao šta smo već rekli, jedan od glavnih obilježja špekulacije. S druge strane, imaju vrlo dugu povijest u ulozi spremišta vrijednosti. Neka svatko prosudi za sebe.

Veliki problem špekulacija je i taj šta udaraju na primalne ljudske emocije poput pohlepe, straha od propuštanja prilike (FOMO), ljubomore/zavisti kad vidite zaradu drugih i slično. A protiv tih osjećaja se teško branit. Doze zdravog razuma, racionalnosti i objektivnosti svakako pomažu. Još bolji su dobri stari dugoročni podaci.

Problem je i šta često špekulacije imaju dobar marketing, najčešće u vidu razno-raznih samoproglašenih financijskih gurua kakvi trenutno iskaču iz paštete najčešće na Instagramu, YouTubeu ili Tik-Toku:

Mama mi je rekla da sam najpametniji

Treba također bit svjestan da ne živimo u crno-bijelom svijetu u nijednom pogledu. Neki od ovih primjera ne moraju nužno bit špekulacija za svakoga, ali su većinom rezervirani za profesionalce koji su toliko ispred nas u smislu znanja, vještina i tehnologije koje koriste da je uopće smiješno i nebulozno očekivat da se možemo natjecat s njima. Brojni discount brokeri o kojima san pisao u prošlim tekstovima većinu zarade ostvaruju upravo na klijentima koji misle da su pametniji i sposobniji nego šta jesu. Poznati Dunning-Kruger efekt nam govori da je to većina ljudi.

Špekulativno trgovanje povlači i visoke naknade te u pravilu pruža gore izglede za pozitivne rezultate od kockanja u casinu. Naravno da se svakome može posrećit, ali dugoročno gledano su te strategije osuđene na propast. Gledano statistički, logički ili na koji god drugi način želite.

Dobar način razmišljanja je i da se zapitamo koju to točno prednost imamo na tržištu:

  • Imamo li neku informaciju koju drugi sudionici na tržištu nemaju?
  • Imamo li puno više znanja i vještina od profesionalaca?
  • Imamo li bolju tehnologiju/algoritme?

Ako je odgovor na bilo koje od ovih pitanja “ne”, nema se smisla natjecat na tržištu aktivnim trgovanjem, odnosno špekuliranjem. Investiranje je jedna od rijetkih profesija u kojoj obično imamo bolje rezultate ako uložimo manje vremena. Možda zvuči na prvu kontraintuitivno, ali ima smisla. Ako znamo osnove o investiranju, složimo odgovarajući portfelj te automatiziramo štednju i investiranje, imat ćemo znatno bolje rezultate od prosječnog investitora (na dugi rok).

Riječi mađioničara iz Omahe

Kakav bi ja to bloger o osobnim financijama bija da ne napišen koji citat investicijskog Mesije (Warrena Buffetta) o odnosu investicije i špekulacije:

“When I buy a stock, I don’t care if they close the stock market tomorrow or for a couple of years because I’m (ultimately) looking to the business—Coca-Cola, or whatever it may be, to produce returns for me in the future.

“Speculation,  I would define, as much more focused on the price action of the stock (…) you are counting on, for whatever factors, could be quarterly earnings, could be up or it’s going to split or increase the dividend, or whatever it may be, but you are not looking to the asset itself.”

U ovim citatima se ponajviše misli na kupovinu pojedine dionice, ali se lako može prenijet i na ETF-ove, koji se naravno sastoje od velikog broja pojedinačnih dionica.

Ako nešto izgleda predobro da bi bilo istinito, onda to vjerojatno i je

Suma sumarum, kad naletite na nekakvu “jedinstvenu investicijsku priliku”, zapitajte se o glavnim obilježjima koje san već navodija: radi li se o kratkom ili dugom vremenskom roku, je li fokus na cijeni ili vrijednosti te koliki je odnos rizika i očekivanih prinosa. 

Ako baš hoćete samo jedno pravilo: ako nešto izgleda predobro da bi bilo istinito, onda vjerojatno i je.

Istraživanja su pokazala da (nažalost) provodimo puno više vremena u odlukama tipa koji mobitel ili TV kupit nego u odluci gdje uložit novce. Pa makar se radilo o deseterostruko višim iznosima i odlukama koje nam u velikoj mjeri određuju budućnost. Imamo svi na raspolaganju Google, zdrav razum te imamo mogućnost donošenja svojih odluka. 

Svi bi mi htjeli kruva bez motike. Ali to tako ne ide i nikad nije ni išlo. S tim da motika ne znači (nužno) samo naporan rad, već konstantni razvoj vještina i znanja te njihovu primjenu. Dugoročno investiranje je dosadno, ali efikasno. Ako se želite zabavljat, odite u casino ili odvojite maksimalno 5% portfelja za špekulacije. Ostatak investirajte u ETF-ove i dajte vremena složenoj kamati da odradi svoje. Zahvalit ćete sami sebi za nekoliko desetljeća.

Škrti Otočanin