Povodom nedavnog uzleta kriptovaluta te poplavom financijskih prevaranata, kako na internetu, tako i u stvarnom životu, palo mi je na pamet da napišen dvi-tri riči o razlikama između investiranja i špekuliranja, odnosno kockanja.

Prvo da odma redefiniramo pojam investiranje u obliku u kojem ga najčešće čujemo u svakodnevnim razgovorima. Npr. “Investira san u novi auto tako da san miran 10 godina” ili “Investirala san u novu bundu/cipele/mobitel” i slično. Ovaj drugi primjer čak i može imat nekog smisla jer san i sam pobornik kupnje kvalitete u nekim slučajevima, npr. čizme, patike, neki odjevni predmeti i slična potrošačka dobra koji imaju svoju svrhu i upotrebu te koja se u principu i više isplate #dugoročno ako kupujemo kvalitetu (uz poprilično istraživanja unaprid te čekanja prave prilike). U isto vrime, tako i pomažemo planetu, smanjujući osobnu emisiju CO2 kupovinom manje proizvoda, ali više o tome u narednim tekstovima.

Ovaj prvi primjer (s autom) je po meni puno veći problem. O stvarnim troškovima posjedovanja auta san već pisa pa se neću puno ponavljat. Ali korištenje riči investicija za alat koji nam služi za transport i koji gubi 10-20% vrijednosti na godišnjoj bazi – uz poprilične popratne troškove uporabe i održavanja – je u najmanju ruku zabluda.

(ideja: FB stranica Apstraktni vicevi)

I ne, ono šta ćete više potrošit na popravke jeftinijeg auta nije ni blizu po iznosu kojeg sigurno gubite tokom godina. Na ovom svitu ne postoji nijedna sigurna investicija, ali zato postoje 100% sigurni i dokazani način za bacanje para u vitar. Da samo njih izbjegnete, već ste isprid 80-90% populacije po financijskom znanju i ponašanju.

Ali dosta o autima i “investiranju” u ostala potrošačka dobra. Nisan ni spomenija mobitele, nakit, satove i slično jer bi se samo još više iživcira tako da idemo dalje.

Koja je ono tema bila? E da, odnos investicija i špekulacija. Ono šta ja propagiram na ovom blogu je ulaganje u indeksne fondove (ETF-ove) koji prate veliki broj dionica, odnosno obveznica. Zašto? 

Ne zato jer san ja najpametniji ili jer san ja to izmislija, već zato jer dionice i obveznice imaju povijest koja seže desetljećima, a negdje i stoljećima unazad, na uređenim svjetskim tržištima poput američkog i europskog. Zato jer u toj povijesti piše (ne u obliku pričica ili mišljenja, već u obliku dobrih starih objektivnih podataka) da dionička tržišta uvijek rastu (gledano na duži vremenski rok) zbog konstantne inovacije, povećanja produktivnosti i stvaranja nove vrijednosti u ekonomiji. Zato jer ulaganjem kupujete udjele u stvarnim kompanijama koje inoviraju i proizvode te koje su među najzaslužnijima (uz naravno znanstvenike) za ogroman porast životnog standarda, kvalitete i dugovječnosti u nedavnoj ljudskoj povijesti. 

Svaki od njihovih radnika koji dolazi svaki dan na posao stvara dodatnu vrijednost i donosi kompaniji profit, koji se onda očituje u povećanoj potražnji za dionicom te posljedično u porastu njene cijene.

Naravno da je ovo vrlo pojednostavljena verzija, ali prikazuje samu srž razloga zašto ulagat u dionice.

Obveznice s druge strane su baš ka šta i sama rič govori – obveza, odnosno dug. Većinom tu mislin na državne obveznice koje država izdaje da financira projekte, pokrije druga dugovanja itd. Vaša investicija je i tu poprilično sigurna, osim u slučaju bankrota najvećih ekonomija svita poput SAD-a, zemalja EU-a, Kine, Japana i drugih. To je moguće gotovo jedino u apokaliptičnim scenarijima poput globalne pandemije virusa koji je puno ubitačniji od COVID-a 19, udara meteora, teških klimatskih katastrofa, invazije izvanzemaljaca, preuzimanja kontrole svita od strane superinteligentne umjetne inteligencije i slično. A u tim slučajevima bi imali puno većih životnih problema od pada vrijednosti naših investicija.

Slijedom toga, glavna obilježja investicija su ulaganje u intrinzičnu vrijednost, fokus na duži vremenski rok te kontroliranje odnosa rizika i (očekivanog) prinosa.

Na drugom dijelu spektra imamo špekulacije, čija su glavna obilježja kupovina s nadom porasta cijene (neovisno o intrizičnoj vrijednosti), fokus na kratkoročnu dobit te prihvaćanje velikog rizika, često i sa mogućnošću gubitka 100% vrijednosti investicije ili čak i više u nekim slučajevima (dugujete više nego šta ste prvotno uložili).

Koji su primjeri? Prekratak je ovo tekst za sve nabrojat, ali česti slučajevi u modernom dobu su razno-razni sustavi mrežnog marketinga, brojne kriptovalute (povijest će pokazat radi li se o 95% njih ili većem broju, manjem nikako), financijski derivati poput futuresa, options tradinga i CFD-a, općenito ulaganje s polugom, takozvane penny stocks dionice, shortanje dionica i slično.

Plemeniti metali izazivaju popriličnu kontroverzu u smislu jesu li investicija ili špekulacija, ovisno o tome koga pitate, ali po mom mišljenju oni niti nemaju intrizičnu vrijednost niti su izvor prihoda, već se baziraju isključivo u nadi da će cijena porast, a to je, ka šta smo već vidili, jedan od glavnih obilježja špekulacije. Neka svatko prosudi za sebe.

Veliki problem špekulacija je šta udaraju na primarne ljudske emocije poput pohlepe, straha od propuštanja prilike (FOMO), ljubomore/zavisti kad vidite zaradu drugih i slično. A protiv tih osjećaja se teško branit. Doza zdravog razuma, racionalnosti i objektivnosti svakako pomažu.

Problem je i dobar marketing špekulacija, najčešće u vidu razno-raznih samoproglašenih financijskih gurua kakvi trenutno iskaču iz paštete na facebooku, youtubeu ili tik-toku: https://www.youtube.com/watch?v=npTYPryZo2U&t=388s&ab_channel=Coffeezilla

Isto tako, triba bit svjestan da ne živimo u crno-bilom svitu u nijednom pogledu. Neki od ovih primjera ne moraju nužno bit špekulacija za svakoga, ali su većinom rezervirani za profesionalce koji su toliko ispred vas u smislu znanja i tehnologije koje koriste da je uopće smišno i nebulozno očekivat da se možete natjecat s njima. Brojni jeftini brokeri o kojima san pisa u prošlim tekstovima većinu zarade ostvaruju upravo na privatnim osobama koje misle da su pametnije i sposobnije nego šta jesu (opet ljudska psihologija, tj. Dunning-Kruger efekt) i koje se igraju sa navedenim instrumentima. Naravno da se svakome može posrićit, ali #dugoročno gledano te su strategije osuđene na propast, gledano statistički, logički, sa strane zdravog razuma i na koji god drugi način želite.

Moran napomenit da nije često samo stvar u instrumentu kojim trgujete. Mogu i ETF-ovi postat instrument za špekulaciju, ako npr. gledamo zaradu na kraći vremenski rok, imamo nerealna očekivanja i/ili općenito loše financijsko ponašanje, a pogotovo u vremenima kada investiciji ne ide onako kako smo se nadali i zamišljali. Isto može vridit za nekretnine (primjer “investicije koja nikad ne gubi na vrijednosti” prilikom uzimanja kredita u Švicarcima ili financijske krize 2008. koja je unazadila tržišta nekretnina 5-10 godina).

Kakav bi ja to bija bloger o osobnim financijama da ne napišen koji citat investicijskog Mesije (Warrena Buffetta) o odnosu investicije i špekulacije:

“When I buy a stock, I don’t care if they close the stock market tomorrow or for a couple of years because I’m (ultimately) looking to the business—Coca-Cola, or whatever it may be, to produce returns for me in the future.

“Speculation,  I would define, as much more focused on the price action of the stock (…) you are counting on, for whatever factors, could be quarterly earnings, could be up or it’s going to split or increase the dividend, or whatever it may be, but you are not looking to the asset itself.”

U ovim citatima se ponajviše misli na kupovinu pojedine dionice, ali se lako može prenijet i na ETF-ove indeksnih fondova, koji se naravno sastoje od velikog broja pojedinačnih dionica.

Suma sumarum, kad naletite na nekakvu “investicijsku priliku”, zapitajte se o glavnim obilježjima koje san već navodija: radi li se o kratkom ili dugom vremenskom roku, je li fokus na cijeni ili vrijednosti te koliki je odnos rizika i očekivanih prinosa. 

Ako baš oćete samo jedno pravilo: ako nešto izgleda predobro da bi bilo istinito, onda vjerojatno i je.

Istraživanja su pokazala da (nažalost) provodimo puno više vrimena u odluci koju televiziju kupit nego u odluci di uložit novce pa makar se radilo o deseterostruko većim iznosima. Imate svi na raspolaganju Google, zdrav razum te ste dovoljno stari da donesete svoje odluke. 

Svi bi mi htjeli kruva bez motike. Ali to tako ne ide i nikad nije ni išlo. S tim da motika ne znači (nužno) samo naporan rad, već konstantno učenje, razvoj i primjenu znanja.

I za kraj, ka i uvik, zapamtite, bolje je živit 100 godina ka milijunaš, nego 7 dana u bijedi.

Škrti Otočanin