Budući da nismo racionalna bića, datum 01.01. u našim umovima zvuči puno bitnije od svih ostalih. Tada je baš idealno vrijeme da napravimo inventuru financija: analiziramo trenutno stanje, postavimo ciljeve i napravimo prve korake prema njihovom postizanju #dugoročno.

KORAK 1: Analiza trenutnog stanja

Zašto je neto imovina jedini realni kriterij našeg osobnog bogatstva i kako je izračunat san već opisa u prijašnjem blog postu. Uglavnom, računica je vrlo jednostavna: zbrojite svu imovinu te oduzmite sva dugovanja koja imate. Dakle, zbrajamo nekretnine, pokretnine, gotovinu, stanja na svim računima i dr. Oduzimamo kredite, minusi na tekućem, dugovanja na kreditnim karticama ili prema obitelji, prijateljima i lokalnim lihvarima. Obavezno uključite i stanja računa u  vašem 2. i 3. mirovinskom stupu jer je to Vaša osobna imovina. Možete stanje 2. mirovinskog stupa provjerit na stranicama Regosa.

Ono šta vam ostane je vaša Neto Imovina (NI) koja predstavlja realnu sliku vašeg trenutnog financijskog stanja. Nije toliko bitno koliko trenutno imate, već je to samo screenshot trenutnog stanja. Ako budete primjenjivali principe koje iznosim na ovom blogu, neminovno je da će se vaše bogatstvo s vremenom povećavati. To nam pruža vam veću sigurnost, otpornost na životne promjene i općenito slobodu u smislu naša dva najvažnija resursa u životu: novaca i vremena.

Kako napraviti analizu svoje imovine?

Napravite mini analizu svoje neto imovine tako da si postavite 2 pitanja:

  1. U kojim područjima je moja imovina većinom koncentrirana, a koja područja kaskaju? Na tipičnom hrvatskom primjeru je često da je preko 90% NI sadržano u nekretnini u kojoj živite i/ili gotovina. Nađe se tu i realne imovine te drugih oblika potrošačkih dobara, počevši od automobila pa nadalje. S druge strane, udio financijske imovine u bogatstvu prosječnog Hrvata je mizeran. Da nemamo obvezu uplaćivanja u 2. mirovinski stup, rezultati bi bili još lošiji. Razmislite o pokretanju 3. mirovinskog stupa koji je daleko najjednostavniji način investiranja te si stvorite fond za crne dane u iznosu 3-6 mjeseci životnih troškova. To bi bili nekakvi osnovni koraci koji se moraju napravit da bismo mogli početi s investiranjem.

  1. Koliki postotak prihodau mom životu je zadržan u vidu moje trenutne Neto Imovine? Zbrojite sve prihode koje ste ikad dobili (sve plaće, darove, bonuse, rad na sivo i crno itd.) i taj iznos podijelite sa Neto Imovinom. To će vam dat nekakvu ideju o tome koliko bogatstva ste zadržali u svojem životu. Često je ovo vrlo demotivirajuća vježba na prvu, ali se njeni rezultati mogu jako dobro iskoristit za osvješćivanje prošlih životnih poteza te za pomak u pravom smjeru.

KORAK 2: Postavljanje ciljeva

Ciljevi su ono šta nas usmjerava u pravom smjeru, daje nam motivaciju u svakodnevnom životu i služi općenito kao svojevrstan svjetionik kojeg možemo pratit.

Prije samog procesa postavljanja cilja, spomenuo bih jako zgodan način razmišljanja poznatog autora i motivacijskog govornika Simona Sineka. Start with WHY, tj. važno je zapitat se zašto želimo ostvarit ciljeve kojima težimo. Tek nakon toga se možemo fokusirat na HOW, odnosno kako ih možemo ostvarit.

Da bismo uopće znali jesmo li na dobrom putu i kojim tempom idemo, možemo ciljeve odredit tzv. SMART metodom (Specific, Measurable, Attainable, Relevant, Time bound). Prevedeno na hrvatski, naši ciljevi moraju bit specifični, mjerljivi, ostvarivi, relevantni za naš život i vremenski definirani.

Primjer dobrog cilja koji sadrži ove karakteristike bi bio: “Želim isplatit stambeni kredit u cijelosti do 01.01. 2030.g.”

Jako je bitno bit specifičan u smislu konkretnih brojki te vremenskog perioda u kojem mislimo taj cilj ostvarit. Ta specifičnost za sobom automatski vuče i konkretne aktivnosti potrebne za ostvarenje tog cilja. Te aktivnosti onda dalje vremenski podijelimo na aktivnosti na godišnjoj ili mjesečnoj bazi.

Kratkoročni i #dugoročni ciljevi

Osim dugoročnih ciljeva kojima težimo kao pravi čitatelji ovog bloga, bitno je postavit i kratkoročnije ciljeve koji su brže i lakše ostvarivi. Oni nam pomažu u gradnji pozitivnog momenta, povećanju samopouzdanja i zadržavanju motivacije za dugoročnije ciljeve.

Primjeri mogu bit: otplatit dugove u roku jedne godine, uštedit za željeno putovanje, skupit inicijalnu svotu novaca za otvaranje investicijskog računa i sl.

Pritom preporučujem da ciljeve stavite na papir jer je to odličan način kako ih natjerat da ožive, tj. da u našem umu naprave tranziciju od puke želje ili maštanja do nečeg konkretnijeg i opipljivijeg. Ako je cilj posebno bitan ili se želimo dodatno motivirat, dobra ideja je stavit taj papir na vidljivo mjesto – frižider, ogledalo, zid i slično. Ova tehnika pomaže u trenucima demotivacije i preispitivanja koji će sigurno doć prije ili kasnije.

Postavljanje cilja je prvi korak na putu prema njegovom izvršenju, ali naravno da sam po sebi nije dovoljan bez detaljnog plana kako ga ostvariti, tj. dolazimo do HOW dijela.

KORAK 3: Planiranje i poduzimanje prvih koraka

Za svaki od Vaših kratkoročnih i dugoročnih ciljeva si postavite akcijski plan. Izlistajte (očekivane) prihode u idućoj godini i očekivane troškove. Budite realni u svojim procjenama. Rekao bih čak malo i konzervativni jer život ima naviku da nam servira limune više nego šta to očekujemo.

Svaki eventualni dug kojeg imamo (osim kredita na nekretninu u kojoj živimo) treba tretirat kao financijski rak – potrebno ga je odstranit šta prije. Tako da bi to po meni triba bit ne prvi cilj, nego nulti cilj.

Nakon toga ću spomenit opet 3. mirovinski fond i stvaranje fonda za crne dane. Čvrsto vjerujem da su to temelji koji će nam dat određenu dozu sigurnosti i slobode te nas pokrenuti u smislu investiranja i korištenja moći složene kamate. Pa makar to bilo za mirovinu koja neke od nas čeka za 20, 30 i više godina. Jer šta prije počnemo možemo napravit puno više i sa puno manjim iznosima, nego da počnemo kasnije. U suprotnom nas čeka scenarij sa sljedeće slike:

O problematici mirovina i zašto se sami moramo pobrinut sa nju sam već pisao ovdje.

Tek nakon toga razmislite o postavljanju akcijskog plana za ranije otplaćivanje kredita na nekretninu, štednje za neke veće troškove ili eventualno početka investiranja.

Kako tehnički to izvest? Kako se “natjerat” na štednju?

Za većinu ljudi to bi značilo izbacit samog sebe iz jednadžbe o odlučivanju. Naravno, pričam o automatizaciji. To znači da npr. napravite trajni nalog u banci na datum na koji vam sjeda plaća. Određeni iznos automatski prebacite na drugi račun (npr. žiro račun) koji će vam služit za ostvarivanje ciljeva. Ova tehnika se zove pay yourself first ili plati prvo sebi, a popularizirao ju je Robert Kiyosaki u knjizi Rich Dad Poor Dad (recenzija).

Jako dobra opcija koja postoji u mobilnom bankarstvu nekih banaka ili npr. aplikaciji Revolut je zaokruživanje svake kupnje na gornjih 10 kn i spremanje razlike na poseban račun. Tako jednostavno štedite po nekoliko kuna na svakoj transakciji te možete relativno brzo i bezbolno skupit solidnu svotu novaca. Ovo je samo moderna verzija onog dobrog starog običaja stavljanja medvjeda u kasicu.

Kontrola troškova

Kad već radite inventuru, pogledajte si malo izvode po računima da vidite koje usluge plaćate, a ne koristite ili bi ih se mogli odreć. Uobičajene su usluge u banci koje ne koristite, nepovoljne mobilne tarife/pretplate, internetski streaming servisi tipa Netflix itd. Tu je i more manjih i većih troškova koji se mogu optimizirat u svakodnevnom životu: planiranje kupnje hrane unaprijed, smanjenje potrošnje u kafićima/barovima/restoranima i ostalo o čemu san već pisao ovdje.

Par desetaka kuna možda ne izgleda puno, ali na godišnjoj razini je to par stotina kuna, a na desetogodišnjoj par tisuća kuna. Dodajte na te iznose složenu kamatu koju ćete na njima zaradit investiranjem. #UložiDaSeMnoži

Naravno da ne možemo dovijeka rezat troškove i činjenica je da mnogi Hrvati žive na granici preživljavanja, ali isto tako još veći broj troši poprilične svote novaca na stvari koje im ne poboljšavaju živote puno ili baš naprotiv, rade više štete nego koristi. Neću tu puno pametovat zbog toga šta to može bit drukčije za svaku osobu, a i da se mimoze među vama ne uvrijede.

I to bi u principu bilo to! Nije atomska fizika i naravno da se uvijek može ići više ili manje u detalje, ovisno koliko vas zanima ili ne bavit se svojim financijama. Ali je činjenica da bi ovo trebala bit osobna financijska higijena, slično kao šta morate svoj auto jedanput godišnje vodit na tehnički pregled. S tom razlikom da vas neće ni država, a ni ja natjerat na to.

Dovoljno ste veliki, morate sami biti svjesni važnosti financijske inventure. Do čitanja,

Škrti Otočanin