Budući da nismo racionalna bića i da datum 01.01. u našim umovima zvuči puno bitnije od svih ostalih dana u godini, sad je idealno vrime da napravimo inventuru financija: analiziramo trenutno stanje, postavimo ciljeve i napravimo prve korake prema njihovom postizanju #dugoročno.

KORAK 1: Analiza trenutnog stanja

Zašto je neto imovina jedini realni kriterij našeg osobnog bogatstva i kako je izračunat san već opisa u prijašnjem tekstu pa svakako bacite oko, ako već niste. Uglavnom, računica je vrlo jednostavna: zbrojite svu imovinu koju imate (nekretnine, vozila, gotovinu, stanja na svim računima i dr.) te oduzmite sva dugovanja koja imate (krediti, minusi na tekućem, stanja na kreditnim karticama, dugovanja prema obitelji, prijateljima i lokalnom lihvaru). Obavezno uključite i stanja računa u  vašem 2. i 3. mirovinskom stupu jer je to Vaša osobna imovina (možete stanja provjerit na stranicama Regosa.

Ono šta vam ostane je vaša Neto Imovina (NI) koja predstavlja realnu sliku vašeg trenutnog financijskog stanja. Nije toliko bitno koliko trenutno imate, već je to samo screenshot trenutnog stanja. Ako budete primjenjivali principe koje iznosim na ovom blogu, neminovno je da se vaše bogatstvo s vremenom povećava, pružajući vam veću sigurnost, otpornost na životne promjene i općenito slobodu u smislu vaša dva najvažnija resursa u životu: novaca i vremena.

Napravite mini analizu svoje neto imovine tako da si postavite 2 pitanja:

  1. U kojim područjima je moja imovina većinom koncentrirana, a koja područja kaskaju? Na tipičnom hrvatskom primjeru je često (pod pretpostavkom da uopće imate Neto Imovinu u plusu) da je preko 90% NI sadržano u nekretnini u kojoj živite, tj. realnoj imovini te u drugim oblicima potrošačkih dobara, počevši od automobila pa nadalje. S druge strane, udio financijske imovine u bogatstvu prosječnog Hrvata je mizeran. Da nemamo obvezu uplaćivanja u 2. mirovinski stup, rezultati bi bili još lošiji. Razmislite o pokretanju 3. mirovinskog stupa koji je daleko najisplativiji i najjednostavniji način investiranja te si stvorite fond za crne dane u iznosu 3-6 mjeseci životnih troškova. To bi bili nekakvi osnovni koraci koji se moraju napravit da bismo mogli počet investirat

  1. Koliki postotak prihoda koji su prošli kroz moje ruke je zadržan u vidu moje trenutne Neto Imovine? Zbrojite sve prihode koje ste ikad dobili u životu (sve plaće, darove, bonuse, rad na sivo i crno itd.) i taj iznos podijelite sa Neto Imovinom da dobijete ideju o tome koliko bogatstva ste zadržali u svojem životu. Često je ovo vrlo demotivirajuća vježba na prvu, ali se njeni rezultati mogu jako dobro iskoristit za osvješćivanje prošlih životnih poteza te za pomak u pravom smjeru

KORAK 2: Postavljanje ciljeva

Ciljevi su ono šta nas usmjerava u pravom smjeru, daje nam motivaciju u svakodnevnom životu i služi općenito ka svojevrstan svjetionik kojeg možemo pratit.

Prije samog procesa postavljanja cilja, spomenija bi jako zgodan način razmišljanja poznatog autora i motivacijskog govornika Simona Sineka – Start with WHY, tj. važno je zapitat se zašto želimo ostvarit ciljeve kojima težimo. Tek nakon toga se možemo fokusirat na HOW, odnosno kako ih možemo ostvarit.

Da bismo uopće znali jesmo li na dobrom putu i kojim tempom idemo, bitno je ciljeve odredit tzv.  SMART metodom (Specific, Measurable, Attainable, Relevant, Time bound), odnosno naši ciljevi moraju bit specifični, mjerljivi, ostvarivi, relevantni za naš život i vremenski definirani.

Primjer dobrog cilja koji sadrži ove karakteristike bi bija: “Želim isplatit stambeni kredit u cijelosti do 01.01. 2030.g.”

Jako je bitno bit specifičan u smislu konkretnih brojki te vremenskog perioda u kojem mislimo taj cilj ostvarit jer to za sobom automatski vuče i konkretne aktivnosti potrebne za ostvarenje tog cilja te vremenski period tih aktivnosti na mjesečnoj ili godišnjoj bazi.

Osim dugoročnih ciljeva kojima težimo ka pravi čitatelji ovog bloga, bitno je postavit i kratkoročnije ciljeve koji su brže i lakše ostvarivi, za gradnju pozitivnog momenta, povećanje samopouzdanja i zadržavanje motivacije za dugoročnije ciljeve.

Primjeri mogu bit: otplatit dugove u roku 1 godine, uštedit za željeno putovanje (čim se oslobodimo ove vražje korone), skupit inicijalnu svotu novaca za otvaranje investicijskog računa i sl.

Pritom preporučujem da ciljeve stavite na papir jer je to odličan način kako ih natjerat da ožive, tj. da u našem umu naprave tranziciju od puke želje ili maštanja do nečeg malo konkretnijeg i opipljivijeg. Ako je cilj posebno bitan ili se želimo dodatno motivirat, dobra ideja je stavit taj papir na vidljivo mjesto – frižider, ogledalo, zid i slično da nam pomogne u trenucima demotivacije i preispitivanja koji će sigurno doć prije ili kasnije.

Postavljanje cilja je prvi korak na putu prema njegovom izvršenju, ali naravno da sam po sebi nije dovoljan bez detaljnog plana kako ga ostvariti, tj. dolazimo do HOW dijela.

KORAK 3: Planiranje i poduzimanje prvih koraka

Za svaki od Vaših kratkoročnih i dugoročnih ciljeva si postavite akcijski plan. Izlistajte (očekivane) prihode u idućoj godini i očekivane troškove. Budite realni u svojim procjenama, a reka bi čak malo i konzervativni jer život ima naviku da nam servira limune više nego šta to očekujemo.

Svaki eventualni dug kojeg imamo (osim kredita na nekretninu u kojoj živimo) treba tretirat ka financijski rak – potrebno ga je odstranit šta prije. Tako da bi to po meni triba bit ne prvi cilj, nego nulti cilj.

Nakon toga ću spomenit opet 3. mirovinski fond i stvaranje fonda za crne dane. Čvrsto vjerujen (ne samo ja, nego je to mišljenje svakog financijskog savjetnika na planeti koji vam želi dobro) da su to temelji koji će vam dat određenu dozu sigurnosti i slobode te vas pokrenuti u smislu investiranja i korištenja svemoguće složene kamate. Pa makar to bilo za mirovinu koja neke od vas čeka za 20, 30 i više godina. Jer šta prije počnete možete napravit puno više i sa puno manjim iznosima, nego da počnete kasnije. U suprotnom vas čeka scenarij sa sljedeće slike:

Tek nakon toga razmislite o postavljanju ciljeva poput otplaćivanja kredita na nekretninu ranije, štednje za neke veće troškove (automobili i vezani troškovi, putovanja itd.) te eventualno početka investiranja.

Kako tehnički to izvest? Kako se natjerat na štednju?

Za većinu ljudi to bi značilo izbacit samog sebe iz jednadžbe o odlučivanju. To znači da npr. napravite trajni nalog u banci na datum na koji vam sjeda plaća da se određeni iznos automatski prebaci na drugi račun (npr. žiro račun) koji će vam služit za ostvarivanje ciljeva. Jako dobra opcija koja postoji u mobilnom bankarstvu nekih banaka ili npr. aplikaciji Revolut je zaokruživanje svake kupnje na gornjih 10 kn i spremanje razlike na poseban račun, tako da štedite po nekoliko kuna na svakoj transakciji te se tako može relativno brzo i bezbolno skupit solidna svota novaca. Ovo je samo moderna verzija onog dobrog starog običaja spremanja mrkog medvjeda u kasicu.

Kad već radite inventuru, pogledajte si malo izvode po računima da vidite koje usluge plaćate, a ne koristite ili bi ih se mogli odreć. Uobičajene su usluge u banci koje ne koristite, nepovoljne mobilne tarife/pretplate, internetski streaming servisi tipa Netflix te more manjih i većih troškova koji se mogu optimizirat u svakodnevnom životu: planiranje kupnje hrane unaprid, smanjenje potrošnje u kafićima/barovima/restoranima i ostalo o čemu san već pisa ovdje. Par desetaka kuna možda ne izgleda puno, ali na godišnjoj razini je to par stotina kuna, a na desetogodišnjoj par tisuća kuna, uvećanih za kamatu koju ćete na njima zaradit. #UložiDaSeMnoži

Naravno da ne možemo dovijeka rezat troškove i činjenica je da mnogi Hrvati žive na granici preživljavanja, ali isto tako još veći broj troši poprilične svote novaca na stvari koje im ne poboljšavaju živote puno ili baš naprotiv, rade više štete nego koristi. Neću tu puno pametovat zbog toga šta to može bit drukčije za svaku osobu, a i da se mimoze među vama ne uvride.

I to bi u principu bilo to! Nije atomska fizika i naravno da se uvik može ić više ili manje u detalje, ovisno koliko vas zanima ili ne bavit se svojim financijama. Ali je činjenica da bi ovo tribala bit osobna financijska higijena, slično ka šta morate svoj auto jedanput godišnje vodit na tehnički pregled. S tom razlikom da vas neće ni država, a ni ja natirat na to. Dovoljno ste veliki, morate sami sebe natirat.

I zapamtite, bolje je živit 100 godina ka milijunaš, nego 7 dana u bijedi.

Škrti Otočanin