Diverzifikacija je po mom mišljenju jedan od ključnih koncepata kako u polju osobnih financija, tako i u drugim aspektima života.

Vjerojatno ste čuli staru izreku “Ne stavljaj sva jaja u istu košaru”. Jer ako košara padne, pogodite šta se dogodi s jajima…

Slijedom toga, glavna ideja diverzifikacije je stvaranje zaštitne mreže – ako jedna od spona mreže propadne, imamo druge koje ju drže na okupu.

Najjednostavniji primjeri kojih san se već dotaknija se nalaze u svitu investiranja: istraživanja su pokazala da diverzifikacija značajno smanjuje investicijski rizik uz zadržavanje slične razine prinosa. Odnosno, potrebno je diverzificirat se u više investicijskih klasa te u podkomponente svake od tih klasa (geografski, sektorski, pojedinačno).

Diverzifikacija po imovinskim klasama

Diverzifikacija je praktički jedina stvar koja se smatra “besplatnim ručkom” u svijetu financija, odnosno njome dobivate dodanu vrijednost, a da se niste morali odreći gotovo ničega.

Ključ je u odabiru investicijskih klasa koje su nekorelirane (ne ovise jedna o drugoj) ili još bolje – negativno korelirane (kada jedna investicija raste u vrijednosti, druga pada).

Nekoreliranost možemo pronaći u recimo različitim imovinskim klasama (npr. Nekretnine i dionice) ili različitim sektorima unutar dioničke imovinske klase (npr. tehnologija, financije, turizam itd.).

Primjer negativno koreliranih investicijskih klasa su dugoročne državne obveznice koje u pravilu rastu kada tržište dionica pada (jer investitori traže sigurnost za svoje investicije u tim vremenima).

Primjetit ćete da široku diverzifikaciju te negativnu koreliranost možemo u praksi jednostavno ostvariti kombinacijom dioničkih i obvezničkih ETF-ova. U toj cijeloj priči njihovi niski troškovi su samo dodatan plus te se u tandemu nameću kao optimalan izbor za malog investitora.

Diverzifikacija unutar imovinske klase

Nadalje se možemo diverzificirat unutar svake od imovinskih klasa. Spomenuli smo već ETF-ove kao instrument koji nam omogućuje jednostavnu i jeftinu diverzifikaciju preko tisuća dionica ili obveznica kupovinom samo jednog proizvoda. Time dodatno smanjujemo rizik jer diverzificiramo svoje ulaganje:

  • Kroz različite sektore (npr. financijski, tehnološki, energetski itd.)
  • Kroz različite vrijednosnice unutar svakog sektora. Primjerice, unutar tehnološkog sektora ćemo posjedovati udjele u svim najvećim kompanijama poput Microsofta, Applea, Facebooka, Amazona itd.

Zorni prikaz umanjenja rizika (tj. standardne devijacije koja mjeri volatilnost, odnosno promjenu vrijednosti portfelja) možemo vidjeti na idućoj tablici:

izvor: ofdollarsanddata.com

Dakle, ako povećamo broj dionica u portfelju s 1 na 50, smanjili smo standardnu devijaciju (volatilnost) za više od dvije trećine! Ovo je možda još lakše predočiti ako zamislimo da nam jedna kompanija u portfelju bankrotira. Ako u portfelju imamo samo 4 kompanije, bankrotom jedne kompanije gubimo čak 25% ukupne vrijednosti portfelja, dok u slučaju portfelja od 50 kompanija, gubimo samo 2% ukupne vrijednosti.

Mislim da su ovo više nego dovoljni razlozi za diverzifikaciju unutar iste imovinske klase.

Geografska diverzifikacija

Na internetu možete pronać dosta polemika oko teme geografske diverzifikacije. Jedno je mišljenje da je dovoljno imati ETF koji prati S&P500 indeks ili ciljeo američko dioničko tržište. Pritom se smatra da ostala tržišta – razvijena (developed) i u razvoju (emerging) nisu potrebna jer američke kompanije iz indeksa S&P500 ostvaruju preko 40% svoje prodaje izvan granica SAD-a.

Ja naginjem drugom mišljenju da je bitno imati geografsku diverzifikaciju u cilju dodatne disperzije rizika. Dobar primjer je period 2000.-2010.g. Koje se naziva “izgubljeno desetljeće” za američke dionice jer ste u tom periodu mogli držati npr S&P 500 indeks i imat prinose koji se kreću oko 0%. Nakon toga slijedi najduži rast tog indeksa u povijesti koji se u sljedećih godina više nego udvostručio!

Upravo u tome i leži zamka trenutnog razdoblja: kad investicije na duži vremenski period imaju iznadprosječne prinose, imaju tendenciju ispodprosječnih prinosa u bližoj budućnosti. Jednostavnije rečeno: viši prinosi u bližoj prošlosti donose niže (očekivane) prinose u bližoj budućnosti.

U spomenutom periodu 2000-2010.g. globalna diverzifikacija bi vam ipak donijela solidne prinose, budući da su tržišta u razvoju (emerging markets) imala odlične prinose. Nitko ne zna koja će tržišta imat više prinose u budućnosti te je baš zato pametno diverzificirat se geografski koliko god je to moguće.

Kad je nešto “skupo”, a kad “jeftino”?

Budući da sam se već dotaknija teme relativne skupoće, bitno je zapitat se šta cijena uopće znači u smislu kupovanja dioničkih ETF-ova? Možda je lakši primjer za ilustrirat poantu cijena jedne dionice. Nedavno sam prisustvovao razgovoru u kojem je sugovornik izrazio da želi kupit dionicu jedne farmaceutske kompanije, ali smatra da je “dionica preskupa jer košta 200$”. Nije pritom poanta bila u tome da nema 200$ za kupit jednu dionicu, nego jednostavno je mislio da je dionica preskupa zbog njene cijene. Pogotovo ako je uspoređuje s nekom drugom kompanijom u kojoj je vrijednost jedne dionice recimo 40$.

Stvar je u tome da dionica od 200$ može bit relativno jeftina, a dionica od 40$ relativno skupa. Evo i kako: bitno je razumit da cijena jedne dionice nije mjera njene podcijenjenosti ili precijenjenosti. Postoje brojne metrike za odredit te parametre, a spomenit ću samo najjednostavniji i najčešći – P/E (price-to-earnings) ratio. Radi se jednostavno o omjeru cijene dionice neke kompanije i njenog neto profita.

U principu, ako je P/E ratio neke dionice 20, to znači da je cijena jedne dionice te kompanije 20 puta veća od onoga šta kompanija zaradi na godišnjoj bazi po dionici. To znači da kupnjom neke dionice (ili ETF-a koji sadrži veliki broj dionica) vi zapravo kupujete udjele u očekivanoj budućoj zaradi. P/E omjer vam govori koliko točno to plaćate, tj. koliko su ta dionica ili ETF skupi ili jeftini.

Spomenuta dionica od 200$ može imat P/E ratio od 10, a druga dionica od 40$ P/E ratio od 20 te zapravo bit “duplo skuplja”, iako na burzi ima 5 puta manju cijenu u apsolutnom iznosu. Pogledajte više u kratkom podcastu o P/E omjeru:

Diverzifikacija u životu

Nakon šta smo shvatili koncept diverzifikacije u investicijskom svitu, možemo isti taj koncept primjenit na neka druga područja u životu.

Možda je najbolji primjer našeg zaposlenja, odnosno našeg statusa na tržištu rada. Ako su vaše vještine usko specijalizirane, to sa sobom može donijeti veću zaradu, ali i manju fleksibilnost oko budućeg zaposlenja. Danas se moderna ekonomija radikalno mijenja svakih nekoliko godina, a kamoli nekoliko desetljeća. Određene vještine i poslovi se automatiziraju, delegirani su jeftinoj radnoj snazi ili sve češće i robotima te umjetnoj inteligenciji. 

Kontinuiranim učenjem (formalnim i neformalnim) te različitim iskustvima i poslovima, činite sami sebe vrijednijima na tržištu rada. To je bitno i ako ste zaposlenici, a još bitnije ako ste vlasnici firme/obrta. 

Od primjera najvećih kompanija na svijetu pa sve do malih ljudi, ista je osnova poanta – ako ovisite o jednom izvoru prihoda, stavljate svoju financijsku budućnost u veliki rizik. Microsoft odavno ne zarađuje samo od Windowsa i Offica, a Amazon samo od knjiga. Niti biste trebali vi o

Za ideje o pronalasku više izvora prihoda vidi moj 4. Dio Osnova Osobnih Financija.

Van svijeta financija, bitno je “diverzificirat” svoj život u smislu da ne tražimo ispunjenje samo u jednom području života. Opet i iznova se pokazuje da je umjerenost u svemu šta radimo najbolja dugoročna strategija. Rekavši to, uvik će bit dijelova života u kojima nam ide bolje ili lošije i to je normalno obilježje života. Na nama je da u svemu tome pokušamo pronać balans ili – da se drukčije izrazin – to sve nekako kvalitetno diverzificiramo.

Škrti Otočanin