Ovaj blog post je posljednje ažuriran u travnju 2024.

Odlučio sam napisati nekoliko recenzija najbitnijih knjiga iz područja osobnih financija i investiranja. Uz same ideje i primjere iz knjiga, dodavat ću neke vlastite ideje i mišljenja, koji su se polako formirali kroz tonu konzumiranog materijala o ovim temama posljednjih nekoliko godina.

Krećemo u ovaj serijal s klasikom: “Rich Dad Poor Dad” (“Bogat otac, siromašan otac”).

Dobar prvi korak

Mislim da je ova knjiga vjerojatno najbolja za početak pravilnog načina razmišljanja o osobnim financijama, odnosno prvi korak pri mijenjanju mentalnog sklopa (mindset).

Na stranu osobne kontroverze autora (Robert Kiyosaki), ova knjiga se općenito u financijskim krugovima smatra kao “gateway drug”, odnosno često baš ova knjiga zainteresira čitatelja da dalje uči o temi osobnih financija, biznisa, ulaganja u nekretnine i dr.

Cila knjiga je pisana u svojevrsnoj metafori u kojoj autor “ima 2 oca” – jednog siromašnog (njegov biološki otac koji je bio učitelj cijeli svoj život) i jednog bogatog oca (zapravo otac njegovog prijatelja koji je biznismen). Kroz cijelu knjigu nam Kiyosaki zapravo pokušava pokazati razlike u mindset-ima, tj. načinima razmišljanja između njegova “2 oca”. 

Po meni je promjena mindseta također prvi korak u poduzimanju bilo kakve pozitivne promjene u životu. U smislu financija, ne radi se o tome da moramo sutra početi zarađivati duplu plaću ili trošiti duplo manje ili pronaći investiciju koja daje 20% prinosa godišnje. Korijen svega je u promjeni načina razmišljanja i onda posljedično i naših akcija, koje svojim ponavljanjem dugoročno rade veliku razliku u našim životima.

Bitno je i reći da Kiyosaki nije smatrao svog oca manje vrijednim, dapače – ima veliko poštovanje za njega i njegovu profesiju. Ja bih dodao i da upravljanje financijama definitivno nije metrika po kojoj ćemo definirati nečiji karakter. Više se tu radi o nedostatku obrazovanja i, opet, pravog mindseta koji je preduvjet za financijski uspjeh.

Društveni pritisci i norme

Autor u startu govori kako je taj način razmišljanja potpuno suprotan od uobičajenog i kako se često zbog toga možemo osjećati čudacima u društvu. Mislim da se to također odnosi i na mnoga druga područja života van osobnih financija. U svijetu u kojem su mentalne bolesti su u porastu te u kojem mnogi žive vrlo fizički nezdravim životom, samo bi budala očekivala da će baš njoj bit bolje nego svima ostalima, uz iste načine razmišljanja i poduzimanje istih svakodnevnih akcija.

Fokus knjige je i na bježanju iz rat race-a, tj. ukorijenjenog sustava koji nam govori kako postoji samo jedan ispravan put, a to je: ‘ajde u školu, završi faks, nađi (siguran) posao i radi do penzije. Bitno je napomenuti da je taj sustav baziran na iskustvima generacije naših roditelja (i njihovih roditelja) kada je to stvarno bio gotovo jedini način za izdignuti se iz siromaštva. Tko su bili ljudi s novcima i društvenim utjecajem u generaciji naših djedova? U pravilu ljudi s fakultetom (mahom liječnici i pravnici). 

Stvar je u tome što je svijet napredovao ogromnim koracima u posljednjih nekoliko desetljeća te što cijela današnja ekonomija počiva na temeljima radnika koji je fleksibilan. Odnosno, danas je potrebno biti spreman usvajati nova znanja i vještine  te mijenjati poslove da bismo pružili tržištu rada što veću vrijednost (i samim time zaslužili i veću kompenzaciju). Također, danas je lakše nego ikad pokrenuti biznis (čak i s hrvatskom birokracijom) te je lakše (i jeftinije) nego ikad početi investirati.

Također, vremena “sigurnog posla” su manje više prošla (izuzetak ovom pravilu je tzv. “Hrvatski san”, tj. rad u istoj državnoj firmi 40 godina u komadu).

Imovina vs. obveze

Ali vratimo se mi na knjigu: Osnovna ideja knjige je da je ključno razlikovati imovinu (asset) i obveze (liabilities) te ulagati svoje resurse (novce i vrijeme) u imovinu, a minimizirati potrošnju na obveze.

Imovina se odnosi na sve što ima očekivan rast vrijednosti (naš osobni biznis, razna ulaganja poput dionica i obveznica, nekretnine itd.), a obveze su sve ostalo što pada u vrijednosti (automobili, elektronika, odjeća, sva ostala potrošačka dobra itd.).

Nekretnine su u toj priči najkontroverznija stavka jer mogu biti i imovina i obveza, ovisno o raznim faktorima – kupovnoj cijeni, troškovima održavanja i poreza, koristimo li je za život ili kao investiciju itd.

Ključno je s tim procesom početi što je ranije moguće. Kako sam autor kaže: “Danas si najmlađi što ćeš ikada biti”, neovisno o trenutnom broju godina. Ima i ona kineska poslovica: “Najbolje vrijeme za posaditi stablo je bilo prije 20 godina. Drugo najbolje vrijeme je danas”. 

Ne odgađaj stvari u životu koje ti mogu donijeti dugoročnu sreću i zadovoljstvo za neko imaginarno vrijeme u kojem ćeš imati bogovsku plaću, riješeno stambeno pitanje i idealnu obiteljsku situaciju. Takvo nešto ne postoji. Život je proces pun uspona i padova, kako za bogate i slavne, tako i za tebe ili mene.

Osnovna razlika bogatih i siromašnih je zapravo u tome da bogati “uposle” svoje novce da rade za njih (jer kupuju imovinu koja raste u vrijednosti), a siromašni rade za svoje novce (jer kupuju obveze za koje misle da su imovina). 

U cijeloj priči nije ključno koliko novaca zaradimo, već koliko nam novaca ostane od onog što zaradimo.

Psihologija i emocije

Kiyosaki spominje i 2 glavne emocije koje upravljaju našim financijama – strah i pohlepa, o čemu sam već pisao u blog postu o psihološko-emocionalnim aspektima osobnih financija

Strah je naravno paralizirajući faktor koji nas zaustavlja u preuzimanju proračunatog rizika u svrhu ostvarivanja odgovarajuće dobiti. Pohlepa je upravo suprotno – preuzimanje prevelikog rizika vođenog tom emocijom, koji nas može dovesti do velikih financijskih problema.

Radi se jednostavno o učenju upravljanja rizikom (risk management).

Isto tako autor spominje i inflaciju životnog stila koja se često događa pri porastu naših primanja. Koja je prva stvar koju većina ljudi napravi kad dobiju neke ekstra novce (povišica, povrat poreza, darovi, nasljedstvo i slično)? Naravno, počnu vrtjeti u glavi sve moguće kombinacije kako sve te novce potrošiti. Jer su “zaslužili počastit se”. Činjenica je da živimo u svijetu u kojem – pod utjecajem pritiska društva i medija – ljudi često sami sebi nabijaju osjećaj manje vrijednosti baziran na financijskoj slici koju emitiramo. To je često razlog kupovine skupih auta, mobitela, robe, satova i svega ostalog što nas predstavlja dobrostojećima u društvu.

Problem je i što tako dolazi do hedoničke adaptacije, o kojoj san također pisao u linkanom blog postu. Jednostavno, nikad nam nije dosta. Ako kupimo novi auto, uvijek će netko drugi imat bolji, brži ili skuplji. Uvijek će netko imat skuplju robu, ići na više egzotičnih putovanja ili imat najnoviji iPhone. Uspoređivanje s drugima (ne samo u financijskom smislu) je najbrži put prema osobnom nezadovoljstvu i frustraciji. Ona stara narodna da “nije sritan onaj koji puno ima, nego onaj kojem malo triba” mi s vremenom zvuči sve točnije.

Važnost edukacije i odabira pravih informacija

Kontinuirana edukacija i rad na sebi (na svim poljima u životu) je jedini put prema životu kakav stvarno želimo živjeti. Budući da edukacija iz osobnih financija praktički ne postoji u obrazovnom sustavu, odgovornost je na nama samima da se pobrinemo za taj aspekt života.

Kiyosaki također stavlja naglasak na učenje i razvoj: navodi cifru od 5% mjesečnih primanja koje bismo trebali uložiti u naše obrazovanje u vezi financija. To su razvijanje vještina poput marketinga ili komunikacijskih vještina, čitanje knjiga, pohađanje edukacija i konferencija itd. Ja bih rekao da je još bitniji resurs koji ćemo posvetiti našem osobnom razvoju naše vrijeme. Živimo u svijetu u kojem informacija imamo u izobilju i to često besplatno – podcast, youtube, knjige u knjižnici, blogovi i ostalo. 

Danas je najveći izazov odvojiti korisne od beskorisnih informacija te odvojiti potrebno vrijeme i energiju za rad na sebi. Živimo u najboljem razdoblju ljudskog roda i odgovornost je na nama da iskoristimo sve prednosti koje ono nudi te isto tako da pokušamo izbjeći razne njegove zamke.

Prvo plati sebi

Još jedna jako popularna ideja autora je “pay yourself first”, tj. da svaki mjesec kad plaća dođe, automatski odvojimo dio sa strane za ulaganja, rad na sebi itd. Znam da to zvuči kao znanstvena fantastika za dobar dio hrvatske populacije, ali se tu više radi o formiranju dobrih navika. Nije toliko bitan iznos koliko početak dobrog upravljanja novcima i osvješćivanje koliko je ulaganje (u sebe i u financijske instrumente) bitno za našu budućnost.

Također se u knjizi stavlja naglasak na to koliko je bitno imati vlastiti biznis, što je u dobrom dijelu veliki dio američke kulture. Problemi u Hrvatskoj su u tome da poduzetništvo općenito ima razne negativne konotacije i što imamo općenito krivu percepciju osobnog biznisa. Ne mora osobni biznis značiti otvaranje vlastite kompanije ili obrta. Može se raditi o malom milijunu internetskih “side job-ova” poput freelancanja, virtualnih asistenata, mini poslića na stranicama poput Fiverr ili Upwork, pokretanju bloga, youtube kanala, izradi fizičkih predmeta, umjetnosti itd.

Ova knjiga uz razne praktičke i korisne financijske koncepte koje sam spomenuo, najveću vrijednost zapravo ima u tom narativu, tj. priči o 2 oca koja nam predstavlja sve te obično dosadne pojmove na zanimljiv način. Tako da mislim da se “Rich Dad Poor Dad” svakako isplati pročitati u cilju stvaranja baze za daljnje učenje i razmišljanje o osobnim financijama.

Škrti Otočanin