Evo mene napokon nazad. Odlučija san tu i tamo se koju recenziju knjiga iz svita osobnih financija (i srodnih tema) iz prostog razloga šta su ljudi u velikoj većini previše lijeni da te knjige sami pročitaju (ili tvrde da nemaju vrimena, a na mobitelu su 4-5 sati dnevno). Uz same ideje i primjere iz knjiga, dodavat ću neke vlastite ideje i mišljenja, koji su se polako formirali kroz tonu konzumiranog materijala o tim temama posljednjih nekoliko godina.

Krećemo u ovaj serijal sa klasikom: “Rich Dad Poor Dad”

Mislin da je to definitivno najbolja knjiga za uć u pravilan način razmišljanja o osobnim financijama (mindset).

Na stranu osobne kontroverze autora (Robert Kiyosaki), ova knjiga se općenito u financijskim krugovima smatra da je “gateway drug”, odnosno često baš ova knjiga zainteresira čitatelja da dalje učit o temi osobnih financija, biznisa, ulaganja u nekretnine i dr.

Cila knjiga je pisana u svojevrsnoj metafori u kojoj autor “ima 2 oca” – jednog siromašnog (njegov biološki otac koji je bija učitelj cili svoj život) i jednog bogatog oca (zapravo otac njegovog prijatelja koji je bija biznismen). Kroz cilu knjigu nam Kiyosaki zapravo pokušava pokazat razlike u mindset-ima, tj. načinima razmišljanja između njegova “2 oca”. 

Po meni je promjena mindseta također prvi korak u poduzimanju bilo kakve pozitivne promjene u životu. U smislu financija, ne radi se o tome da morate sutra počet zarađivat duplu plaću ili trošit duplo manje ili pronać investiciju koja daje 30% prinosa godišnje. Korijen svega je u promjeni načina razmišljanja i onda posljedično i naših akcija, koje svojim ponavljanjem (#dugoročno) rade veliku razliku u našim životima.

Bitno je i reć da Kiyosaki nije smatra svog oca manje vrijednim, dapače – ima veliko poštovanje za njega i njegovu profesiju. Ja bi doda i da upravljanje financijama definitivno nije metrika po kojoj ćemo definirat nečiji karakter. Više se tu radi o nedostatku obrazovanja i, opet, pravog mindseta koji je preduvjet za financijski uspjeh.

Autor u startu govori kako je taj način razmišljanja potpuno suprotan od uobičajenog i kako se često zbog toga možemo osjećati čudacima u društvu. Mislin da se to isto odnosi i na mnoga druga područja života van osobnih financija. U svijetu u kojem je često nezadovoljstvo svojim životom, mentalne bolesti su u porastu te mnogi žive vrlo fizičko nezdravim životom, samo bi budala očekivala da će baš njoj bit bolje nego svima ostalima, uz iste načine razmišljanja i poduzimanje istih svakodnevnih akcija.

Fokus knjige je i na bježanju iz rat race-a, tj. ukorijenjenog sustava koji nam govori kako postoji samo jedan ispravan put, a to je: ajde u školu, završi faks, nađi (siguran) posao i radi do penzije. Bitno je napomenit da je taj sustav baziran na iskustvima generacije naših roditelja (i njihovih roditelja) di je to stvarno bija gotovo jedini način za izdignut se iz siromaštva. Ko su bili ljudi sa novcima i društvenim utjecajem u generaciji naših djedova? U pravilu ljudi s fakultetom – mahom liječnici i pravnici. 

Stvar je u tome šta je svit napredova ogromnim koracima u zadnjih 50ak godina i šta cila današnja ekonomija počiva na temeljima radnika koji je fleksibilan: spreman usvajat nova znanja i vještine  te minjat poslove da bi pružija tržištu rada šta veću vrijednost (i samim time zaslužija i veću plaću). Također, danas je lakše nego ikad pokrenit biznis (iako hrvatska birokracija tu sigurno kaska za razvijenim zemljama) te je lakše (i jeftinije) nego ikad počet investirat (tu isto malo kaskamo).

Također, vrimena “sigurnog posla” su manje više prošla (izuzetak ovom pravilu je tzv. “Hrvatski san”, tj. rad u istoj državnoj firmi 40 godina u komadu koji, zajedno sa očajnom birokracijom, vuče korijene iz razdoblja komunizma…

Ali vratimo se mi na knjigu: Osnovna ideja knjige je da je ključno razlikovat imovinu (asset) i obveze (liabilities) te ulagat svoje resurse (novce i vrime) u imovinu, a minimizirat potrošnju na obveze.

Imovina se odnosi na sve šta raste u vrijednosti (naš osobni biznis, razna ulaganja poput dionica i obveznica, nekretnine itd.), a obveze su sve ostalo šta pada u vrijednosti (automobili, elektronika, odjeća, sva ostala potrošačka dobra itd.).

Nekretnine su u toj priči najkontroverznija stavka jer mogu bit i imovina i obveza, ovisno o raznim faktorima – kupovnoj cijeni, troškovima održavanja i poreza, koristimo li je za život ili ka investiciju itd.

Ključno je s tim procesom počet šta prije. Jer kako autor kaže: “Danas si najmlađi šta ćeš ikada bit u budućnosti”, neovisno o trenutnom broju godina. Ima i ona kineska poslovica: “Najbolje vrijeme za posadit stablo je bilo prije 20 godina. Drugo najbolje vrijeme je sad”. 

Ne odgađajte stvari u životu koje vam mogu donit dugoročnu sriću i zadovoljstvo za neko imaginarno vrime u kojem ćete imat bogovsku plaću, riješeno stambeno pitanje i idealnu obiteljsku situaciju. Takvo nešto ne postoji. Život je proces pun uspona i padova, kako za bogate i slavne, tako i za vas ili mene.

Osnovna razlika bogatih i siromašnih je zapravo u tome da bogati “uposle” svoje novce da rade za njih (jer kupuju imovinu koja raste u vrijednosti), a siromašni rade za svoje novce (jer kupuju obveze za koje misle da su imovina). 

U ciloj priči nije ključno koliko novaca zaradimo, već koliko nam novaca ostane od onog šta zaradimo.

Kiyosaki spominje i 2 glavne emocije koje upravljaju našim financijama – strah i pohlepa, o čemu san već pisa u prošlom tekstu

Strah je naravno paralizirajući faktor koji nas zaustavlja u preuzimanju proračunatog rizika u svrhu ostvarivanja odgovarajuće dobiti, a pohlepa je upravo suprotno – preuzimanje prevelikog rizika vođenog tom emocijom, koji nas može dovest do velikih financijskih problema.

Radi se jednostavno o učenju upravljanja rizikom (risk management).

Isto tako autor spominje i inflaciju životnog stila koja se često događa pri porastu naših primanja. Koja je prva stvar koju većina ljudi napravi kad dobiju neke ekstra novce (povišica, povrat poreza, darovi, nasljedstvo i slično)? Naravno, počnu vrtit u glavi sve moguće kombinacije kako sve te novce potrošit. Jer su “zaslužili počastit se”. Činjenica je da živimo u svitu u kojem – pod utjecajem pritiska društva i medija – ljudi često sami sebi nabijaju osjećaj manje vrijednosti baziran na financijskoj slici koju emitiramo. To je često razlog kupovine skupih auta, mobitela, robe, satova i svega ostalog šta nas predstavlja dobrostojećima u društvu.

Problem je i šta tako dolazi do hedoničke adaptacije, o kojoj san također pisa u prošlom tekstu. Jednostavno, nikad nam nije dosta. Ako kupimo novi auto, uvik će neko drugi imat bolji, brži ili skuplji. Uvik će neko imat skuplju robu, ić na više egzotičnih putovanja ili imat najnoviji iPhone. Uspoređivanje s drugima (ne samo u financijskom smislu) je najbrži put prema osobnom nezadovoljstvu i frustraciji. Ona stara narodna da “nije sritan onaj koji puno ima, nego onaj kojem malo triba” mi sa vrimenom zvuči sve točnije.

Kontinuirana edukacija i rad na sebi (na svim poljima u životu) je jedini put prema životu kakav stvarno želimo živit. A budući da financijska edukacija praktički ne postoji u školama, odgovornost je na nama samima da se pobrinemo za taj aspekt života.

Kiyosaki također stavlja naglasak na učenje i razvoj: navodi cifru od 5% misečnih primanja koje bismo tribali uložit u naše obrazovanje u vezi financija: razvijanje vještina poput marketinga, komunikacije, čitanje knjiga, pohađanje edukacija itd. Ja bi reka da je još bitniji resurs koji ćemo posvetit našem osobnom razvoju naše vrijeme. Jer živimo u svitu u kojem informacija imamo u izobilju i to često besplatno – podcast, youtube, knjige u knjižnici, online kursevi, blogovi (uostalom, upravo čitate najbolji blog u svemiru i šire) i ostalo. 

Danas je najveći izazov odvojit korisne od beskorisnih informacija te odvojit potrebno vrijeme i energiju za rad na sebi. Živimo u najboljem dobu ljudskog roda i odgovornost je na nama da iskoristimo sve prednosti koje ono nudi i isto tako da pokušamo izbjeć razne njegove zamke.

Još jedna jako popularna ideja autora je “pay yourself first”, tj. da svaki misec kad plaća dođe, automatski odvojimo dio sa strane za ulaganja, rad na sebi itd. Znan da to zvuči ka naučna fantastika za dobar dio hrvatske populacije, ali se tu više radi o formiranju dobrih navika oko upravljanja novcima i osvješćivanju koliko je ulaganje (u sebe i u financijske instrumente) bitno za našu budućnost.

Također se stavlja naglasak koliko je bitno imat vlastit biznis, šta je u dobrom dijelu veliki dio američke kulture. Problemi u Hrvatskoj su u tome da poduzetništvo općenito ima razne negativne konotacije i šta je općenito kriva percepcija osobnog biznisa. Ne mora osobni biznis značit otvorit vlastitu firmu ili obrt. Može se radit o malom milijunu internetskih “side job-ova” poput freelancanja, virtualnih asistenata, mini poslića na stranicama poput fiverr ili upwork, pokretanju bloga, youtube kanala ili slično i ostalim idejama, o kojima san već pisa u ovom tekstu.

Ova knjiga uz razne praktičke i korisne financijske koncepte koje san spomenija, najveću vrijednost zapravo ima u tom narativu, tj. priči o 2 oca koja nam predstavlja sve te obično dosadne pojmove na zanimljiv način. Tako da mislin da se “Rich Dad Poor Dad” svakako isplati pročitat u cilju stvaranja baze za daljne načine razmišljanja o financijama.

Toliko od mene za danas i zapamtite – bolje je živit 100 godina ka milijunaš, nego 7 dana u bijedi.

Škrti Otočanin