Ovaj blog post je posljednje ažuriran u ožujku 2024.

Puno sam na ovom blogu već pisao o investiranju. Što ako ti kažem da postoji “investicija” za koju si 100 % siguran da će pasti za 20-ak % u prvoj godini te oko 10 % svaku sljedeću godinu? Uz to, ona zahtjeva svaku godinu minimalno nekoliko stotina (ponekad i tisuća) eura za osiguranje i održavanje. Dodaj još na taj iznos nekoliko postotaka godišnje kamate ako ta “investicija” nije napravljena u gotovini i dolazimo do jedne sasvim lijepe cifre novaca koju smo bacili u vjetar.

Naravno, pričam o kupovini novog automobila.

Investiranje u… automobil?

Ne znam baš koliko bi nas smatralo da se u ovom slučaju radi o dobroj investiciji. Svejedno, često možemo u društvu čuti kako je netko “uložio u automobil“. S čisto financijskog aspekta, ne radi se dakle uopće o investiciji, nego o financijskoj obvezi. Slijedom toga, najracionalniji postupak bi bio da tu obvezu, tj. trošak umanjimo onoliko koliko možemo, a da i dalje imamo istu ili sličnu korist od upotrebe tog alata. Drugim riječima, racionalno bi bilo da se ponašamo gotovo upravo suprotno od onoga što radi dobar dio populacije.

Mislim da je automobil jedan od najvećih utega osobnih financija u modernom društvu, a objasnit ću i zašto.

Zabrinjavajuća je činjenica da za dobar dio društva ne postoji bolji pokazatelj bogatstva od toga koliko novaca je netko spreman potrošiti da bi se vozio od točke A do točke B.

Naravno da većina ljudi koja kupuje novi automobil ne razmišlja ovako (bar se nadam da ne), ali će isto tako pronaći mnoštvo drugih razloga za tu “investiciju”. Pritom će za svakog od njih sami sebe uvjeriti da su racionalni (kao što to uostalom svi radimo za različite stvari).

Primjeri:

• “Skuplje je posjedovati stariji auto zbog više cijene održavanja”
• “Sigurnije je voziti se u novijem autu”
• “Dobio/la sam odličnu ponudu”
• “Leasing se više isplati od kupovine”
• “Treba mi pogon na sva 4 kotača jer se ponekad vozim po makadamu”

Možemo možda raspravljati o nekima od ovih primjera, ali činjenica je da se u svakom slučaju radi o fokusiranju na nebitne detalje u cijeloj priči. Najčešći uzroci su već navedeni društveni, ali i marketinška mašinerija koja će nas uvjeriti da nam treba puno više nego što je to zaista slučaj.

Potreba ili luksuz?

Razmislite malo o tome koji predmeti se najčešće koriste za pokazivanje bogatstva. Automobili, satovi, mobiteli, odjeća, nakit, itd. Ono što je svima zajedničko je da najjeftinije verzije tih istih predmeta obavljaju gotovo identičnu funkciju kao i najskuplje. Automobil, mobitel ili sat koji je duplo skuplji jednostavno nije duplo bolje kvalitete, nema duplo više bitnih značajki i neće trajati duplo dulje od jeftinijeg primjerka.

U svjetlu toga se možemo zapitati: je li automobil zapravo potreba ili luksuz?

Mišljenja sam da on može biti i jedno i drugo. Ako živimo u gradu poput Zagreba s razvijenim javnim prijevozom, biciklističkim stazama i jeftinim povremenim taksijem (Uber/Bolt), osobni automobil nam realno ne treba u velikoj većini slučajeva. Čak su i neke od tih opcija (najčešće bicikl) često brže po gradu, a pogotovo za vrijeme jutarnjih i popodnevnih gužvi.

Prije nego saspete drvlje i kamenje na mene: naravno da nisu svi gradovi u RH na istoj razini javnog prijevoza kao Zagreb i naravno da postoje brojne životne situacije u kojima je auto stvarna potreba. Nisam protivnik automobila kao tehnologije, već načina na koji se ta tehnologija često koristi i kakav to utjecaj ima ne samo na osobne financije, već i na okoliš te društvo.

Odzumirajmo malo

‘Ajmo se fizički udaljiti od mjesta na kojem se trenutno nalazimo. Zaboravimo sve što znamo o planetu Zemlji, ljudima, tehnologiji i društvu. Recimo da smo izvanzemaljci koji su prvi put naletjeli na Zemlju. Što možemo vidjeti?

• Određena vrsta primata je uspostavila dominaciju zbog svog superiornog intelekta te je izražava kroz nasilje i tehnologiju
• Ti isti primati se često kreću u limenim kutijama od tonu-dvije koje prevoze u prosjeku jednu jedinku od 70-ak kg
• Te limene kutije samo stoje nekorištene cca 98 % vremena, zauzimajući stambeni (i drugi) prostor
• Za izradu tih limenih kutija potrebno je poprilično resursa i energije
• Primati troše značajan dio svog vremena kako bi kupili i održavali tu limenu kutiju
• Kupili su tu limenu kutiju da stignu negdje prije, ali budući da i svi ostali koriste iste limene kutije, stvaraju se gužve tako da kumulativno često svi dođu na odredište kasnije nego da ih uopće nisu imali
• Ceste, parkirališta i ostala infrastruktura koja je podrška tim kutijama diktira izgled naselja i oduzima jako puno resursa

Ne znam kako za tebe, ali meni ovo izgleda pomalo budalasto. Najblaže rečeno.

Za one koji žele znati više: knjiga “Happy City” mi je otvorila oči što se tiče ovog problema. Za one koji ne vole čitati, tu je Instagram kanal Cars Destroyed Our Cities.

Gubitak vrijednosti (deprecijacija)

Na početku ovog teksta sam već objasnio zašto je kupovina novog automobila u pravilu financijski potpuno neopravdana. Rijetke su iznimke kad mislim da je to opravdano, a ponajprije su to korištenje automobila u poslovne svrhe.

Također neću trošiti riječi na rabljene automobile više klase koji služe isključivo za samoreklamu. Za ovaj tip automobila vrijedi gotovo sve isto kao i za nove aute, osim što je pad vrijednosti u ovom slučaju nešto niži.

Mislim da je najbolje fokusirati se na primjer iz hrvatske svakodnevice: kupovinu rabljenog automobila prosječnog Hrvata.

Usporedit ću rabljene automobile prodajne cijene 10 000 EUR i  5 000 EUR. Nije poanta ove usporedbe nikome soliti pamet u smislu koliko novaca smije potrošiti na auto. To ovisi o konkretnoj financijskoj situaciji, željama i potrebama. Cilj je doći bliže odgovoru na pitanje: koliko je optimalno potrošiti na automobil u financijskom smislu?

Dakle, bitno je osvijestiti ukupne troškove posjedovanja automobila. Točnije, usporedit ćemo okvirne troškove posjedovanja jednog i drugog auta na period od 5 godina. Za usporedbu ćemo dodati i novo auto vrijednosti 25 000 EUR te kombinaciju javnog prijevoza, bicikliranja i ostalih načina transporta.

Pogledajmo prvo graf deprecijacije (gubitka vrijednosti auta) u odnosu na godine starosti:

Iz tablice vidimo da već nakon prve godine automobil gubi cca 20 % na vrijednosti te još dodatnih 10 % svake od sljedećih 4-5 godina, nakon čega se taj pad ponešto usporava. Ovo su povijesni dugogodišnji prosjeci čija je jedina iznimka u modernoj povijesti bilo par ludih godina korona ekonomije s poremećajima opskrbnih lanaca i iznadprosječnom inflacijom. Ova krivulja naravno nije ista za sve marke i modele automobila, ali je dobra aproksimacija.

Usporedba rabljenih automobila

Rabljeni auto 1 (cijena 10 000 EUR):

Mnogi Hrvati kod kupovine rabljenog automobila traže nešto upravo u ovom rangu, često iz razloga jer je to maksimum što si mogu priuštiti. A i cifra je lijepa, okrugla. Ako fali dio iznosa, lako se posudi od roditelja, tetke iz Njemačke ili – nedajbože – uzme se kredit/leasing.

Letimičnim pregledom Njuškala, vidim da se za ove novce mogu kupit automobili starosti oko 7-8 godina s manje od 150 000 prijeđenih kilometara. 

Ako se vratimo na tablicu, vidimo da ovi automobili u tom periodu izgube već dobrih 70 % od početne cijene, a sasvim nas dobro voze od točke A do točke B te svi imaju pregršt više ili manje potrebnih luksuza: klima uređaj, radio s bluetoothom, grijanja guzice i razne sigurnosne značajke. Zvuči kao dobra vrijednost za uložene novce. Da vidimo što se pak nudi za upola manje novaca.

Rabljeni auto 2 (cijena 5 000 EUR):

Za većinu Hrvata s prosječnim primanjima mislim da je ovaj rang cijene auta financijski nešto odgovorniji. Iako mnogi troše znatno više, mišljenja sam da je suludo trošiti više od 10 % ukupnih neto primanja na transport. U trenutku ažuriranja ovog teksta (ožujak 2024.), medijalna plaća u RH je tek nešto iznad 1000 EUR. Dakle, to je 12 000 EUR godišnje, a 10 % od toga je 1200 EUR. U tu cifru bismo trebali uračunati sve troškove, od deprecijacije pa nadalje.

Osim što nam je u ovom slučaju potrebno uštedjeti upola manje novaca pri kupovini u odnosu na prethodni slučaj, deprecijacija ovog automobila je također znatno niža za idućih 5 godina.

Ostali troškovi su u pravilu gotovo identični za oba slučaja. Možemo reći da su nešto viši troškovi održavanja za ovaj auto, ali su isto tako često najskuplji servisi upravo oko granice 150 000 km koju su ovi automobili već prešli (zupčasti remen, kvačilo i sl.). Naravno da dosta ovisi o kvaliteti pojedinog modela/marke općenito, koliko je dobro taj primjerak bio održavan, jesmo li dobili kakvu garanciju itd.

Ukupni troškovi posjedovanja automobila

Idemo napokon staviti sve na papir. Uzmimo prvo troškove koji su manje više jednaki za oba scenarija.

Ako radimo kalkulaciju na prijeđenih 15 000 km godišnje, uz potrošnju 6.5l/100 km i cijenu goriva 1.5 EUR/l, samo trošak goriva je već oko 1500 EUR godišnje. Recimo da je tehnički, osiguranje i registracija ukupno 400 EUR, održavanje/popravci 600 EUR i ostali troškovi (parking, cestarine i slično) 200 EUR. Slobodno napravite vlastitu računicu s procijenjenim iznosima ovih kategorija u vlastitom slučaju.

To sve skupa izađe zaokruženo oko 2700 EUR godišnje. S tim da sam za gotovo sve parametre uzimao donju granicu, jer stvarni troškovi su često puno viši. U startu vidimo da su godišnji troškovi auta gotovo duplo onoliko koliko plaćamo samo za gorivo. Imajte to na umu kad drugi put budete razmišljali o tome koliko trošite na auto.

Tu još nismo uračunali još jednog slona u sobi → deprecijaciju (gubitak vrijednosti). Prvi auto smo kupili za 10 000 EUR s recimo 7 godina starosti, a nakon 5 godina vožnje vrijednost mu pada na cca 4000 EUR. Auto 2 smo kupili nekih 11-12 godina starog za 5000 EUR, a vrijednost nakon 5 godina mu je cca 2 000 EUR. Znači da smo na deprecijaciji prvog auta izgubili 6000 EUR (1200 EUR godišnje), a drugog 3000 EUR (600 EUR godišnje). Drugim riječima, odabirom jeftinijeg auta uštedjeli smo 3000 EUR u 5 godina, odnosno 50 EUR mjesečno samo na deprecijaciji.

Ako se vratimo i zbrojimo ranije navedene troškove i deprecijaciju, ispada da nas auto 1 ukupno košta minimalno 3900 EUR godišnje (325 EUR mjesečno), a auto 2 cca 3300 EUR godišnje (275 EUR mjesečno). Dakle, to je nešto iznad, odnosno ispod 30 % prosječne (medijalne) plaće. Dakle, tri puta više od ciljanih 10 %. Zaključak? Većina Hrvata si zapravo ne može priuštiti ni polovan automobil.

Usporedba troškova automobila i bicikliranja/javnog prijevoza

Da nam se ne zavrti u glavi od brojeva, napravio sam tablicu koja uspoređuje ukupne troškove automobila iz oba scenarija, novog automobila te kombinacije bicikliranja i javnog prijevoza na period od 5 godina. Nisam uzeo u obzir električne automobile koji po meni imaju brojne prednosti (niski troškovi održavanja i “goriva”) zbog toga što još uvijek nemaju značajan udio na domaćem tržištu.

Sve su vrijednosti izražene u EUR i navedene u godišnjim iznosima, osim ako nije navedeno drukčije:

Primijetit ćete da je novi auto samo na deprecijaciji izgubio 15 000 EUR. Isto tako bode u oči da ukupan trošak vožnje novog auta iznosi gotovo pola medijalne plaće u RH! Drugim riječima, ako bismo pratili preporuku od 10 % neto primanja koje trošimo na transport, bilo bi potrebno imati neto plaću od gotovo 5000 EUR da bismo opravdali kupovinu prosječnog novog automobila.

Isto tako, imajte na umu da sam realne troškove podcijenio, odnosno procijenio poprilično konzervativno.

Zanimljiv je i četvrti stupac tablice: bicikliranje i javni prijevoz. Radio sam kalkulaciju na temelju bicikle vrijednosti 500 EUR uz njeno redovito samostalno održavanje (~50 EUR godišnje) te korištenje javnog prijevoza ili eventualno Ubera/Bolta u krajnjoj nuždi. (pretpostavka 50 EUR mjesečno). Recimo također da vrijednost bicikle padne na cca 250 EUR nakon 5 godina korištenja.

Ukupan trošak ove opcije na 5 godina je 3500 EUR. To je samo djelić iznosa ako ga usporedimo s bilo kojim automobilom.

Sad možda imate barem približnu sliku stvarnog troška posjedovanja auta i koliko su drastične zapravo razlike između novog i rabljenih auta, a pogotovo ako nemate auto uopće.

Garancija, osiguranja, servisi…

Možda ćete reći da imate garanciju na novi auto prvih 2, 3 ili čak 5 godina pa bi troškovi održavanja trebali biti niži. Nažalost, to ujedno znači i redovne servise u ovlaštenim servisima koji su često višestruko skuplji od neovlaštenih, tako da tu u pravilu i nema posebne uštede.

Nismo uzeli u obzir ni kasko osiguranje. Ako malo bolje razmislite, to je osiguranje kojeg masno plaćate za imovinu koja ionako već rapidno gubi na vrijednosti. Kako god okrenuli, kupovina novog (ili gotovo novog) auta je jedna od najgorih stvari koje možete napravit sa svojim novcima.

Rabljene aute smo već usporedili i vidjeli smo da je onaj od 10 000 EUR puno manje zlo, ali i dalje je to popriličan trošak za prosječan hrvatski novčanik. Za neke osnovne potrebe odlaska na posao i kraćih izleta/putovanja, auto od 5 000 EUR nameće se kao puno racionalnije rješenje svima kojima je auto potrebno. Ono sasvim dobro ispunjava veliku većinu zahtjeva uz više nego dovoljan komfor i sigurnost. Pritom su njegovi ukupni mjesečni troškovi (na rok od 5 godina) ugrubo duplo niži od kupovine novog auta, odnosno 15-ak % niži od kupovine skupljeg rabljenog auta.

Ne zaboravite da su izračuni rađeni na pretpostavci jednog auta po kućanstvu, a znamo da mnoga kućanstva imaju dva. Tako da u tom slučaju samo pomnožite ukupni trošak odabranih automobila s dva te pogledajte njihov udio u ukupnim primanjima kućanstva. Brojke su takve da mnogima često ima smisla čak se preseliti se u skuplju nekretninu koja je bliže poslu, nego gubiti novac, vrijeme i energiju na duga putovanja na posao svaki dan.

Druga bitna napomena je da su ovo troškovi na bazi 5 godina. Većina nas koji ovo čitamo ćemo voziti automobile po 50 i više godina u svom životu. Tada ukupni iznosi troškova skaču na stotine tisuća eura te svaka najmanja razlika u kupovnoj cijeni automobila ima još značajniji efekt.

Prednosti bicikle i potreba za autom

Prednosti bicikle (osim uštede novaca) su više tjelovježbe, više svježeg zraka, manje emisije ispušnih plinova te osjećaj slobode koji (barem ja) imam pri vožnji. Pa makar biciklirali samo nekoliko puta tjedno na kraće relacije, kilometraža se nakupi brzo, a čoviku je gušt.

Osobno nisam biciklirao gotovo uopće u djetinjstvu, nego sam počeo tek u kasnim 20-ima. Mogu reći da je to imalo ogroman pozitivan utjecaj na moj život, od kojih je onaj financijski vjerojatno najmanji. Poznati financijski bloger Mr. Money Mustache zove biciklu “money printing fountain of youth” i mislim da nije daleko od istine.

S druge strane, sve do prije nekoliko godina sam vozio automobile stare najmanje 10-ak godina s 250 ili više tisuća kilometara (neki su imali i gotovo duple brojke). I ništa mi nije falilo, dapače! Veliku vrijednost sam imao u činjenici da me nije bilo apsolutno briga hoće li me tko ogrebati na parkingu ili mi tuča oštetiti karoseriju. Nije doduše sve ni idealno s biciklima, jer su mi ga dvaput u životu ukrali.

Nemojte me krivo shvatiti, ne kažem da bismo svi trebali prodati aute voziti samo bicikle ili poluraspadnute polovnjake. Pogotovo ako nam se to ne uklapa u životne potrebe. Niti je ovo ili-ili situacija. Benefiti bicikla se mogu dobiti i u kombinaciji s vlasništvom automobila.

Realnost je da je zbog raznih situacija (udaljenost do posla, veličina obitelji itd.) automobil mnogima ipak potreba, a ne luksuz. S druge strane, to ne znači da se njegovoj kupnji ne treba pristupiti hladne glave.

Ja se osobno vodim pravilom: ako nemam keš za nešto kupiti, onda si to ne mogu ni priuštiti. Jedine iznimke ovom pravilu su po meni nekretnina za stanovanje i eventualno polovni automobil koji prijeko potreban za svakodnevno funkcioniranje.

Oportunitetni trošak

Spomenuo sam i investiranje razlike koju smo uštedjeli kupovinom rabljenog auta. Ako te novce jednostavno ostavimo na računu, onda se tu radi o izuzetno velikom oportunitetnom trošku. Naime, mogli smo te novce investirati u jednostavne instrumente poput i imati dugoročno značajne prinose.

Mlada osoba koja ovo čita, živi u gradu s dobrom prometnom infrastrukturom i odgodi kupovinu auta od prvog zaposlenja (s recimo 23 godine) samo 5 godina, imat će u prosjeku 15-ak tisuća EUR više ušteđenih (i nadam se investiranih). Čak i ako od 28. godine kupi auto (recimo zbog zasnivanja obitelji) i nastavi trošiti kao i svi ostali, ti novci će vrijediti oko 200 000 EUR dok dođe u poznije godine (35 godina investiranja uz 7 % prinosa bez daljnjih uplata), odnosno oko 350 000 EUR ako se suzdrži od kupovine auta 10 godina i to još onda investira idućih 30 godina.

Sami se možete poigrati ovim brojkama koristeći kalkulator složene kamate.

Razlike su ogromne te svakako treba uzeti oportunitetni trošak u računicu, odnosno buduću vrijednost našeg novca. Naime, svaki euro kojeg uštedimo danas će vrijediti znatno više u budućnosti, pod pretpostavkom da se investira. Kombinacija pametne kupovine rabljenog automobila i investiranja razlike može biti razlika između financijske neovisnosti i gušenja u dugovima cijeli život.

Zašto sam imao auto i zašto ga (trenutno) nemam

Neprekidno sam imao svoj automobil od 18. godine pa sve donedavno. Budući da sam trenutno u ranim-srednjim 30-ima, mogu reći da mi se u tih 15-ak godina pogled na automobile promijenio dramatično. Od onog početnog mišljenja kako bez njega ne mogu živjeti pa preko toga da ga gledam kao nužno zlo do toga da smatram da njegovo posjedovanje nije baš svima nužnost.

Nakon 4 godine života u Švedskoj u gradu veličine Zagreba (Göteborg), supruga i ja smo prodali naš jedini automobil i zasad lijepo funkcioniramo i bez njega. Kvaliteta života nam je 99 % identična, a nakon više od pola godine rijetke su situacije u kojima uopće pomislim da bi bilo lijepo posjedovati auto. Ovo su moji glavni razlozi:

• Mislim da je općenito suludo da se toliki resursi troše na izgradnju i održavanje alata za transport
• Svima nama fali kretanja na vlastiti pogon (noge, bicikla) na svježem zraku, a neposjedovanje auta je izvrsna motivacija
• Gušt mi je kretati se vani, neovisno o vremenu. Ako to mogu Skandinavci, onda mogu definitivno i Balkanci/Mediteranci
• Utjecaj na okoliš je općenito visok, a električni automobili i dalje imaju vlastitih nedostataka
• U trenucima kad je auto zaista potreba, dostupne su alternative: dostava, taxi, ride-share aplikacije, itd.
• Kao što smo već vidjeli, financijske uštede su ogromne

Ne tvrdim ni da neću nikad više posjedovati auto, jer bih vjerojatno lagao. Isto tako, neće me koji mjesec (ili godina) bez automobila učiniti bogatim, ali definitivno neće ni odmoći na tom planu. Najveće benefite osobno vidim u više vremena provedenih vani na zraku te manjem utjecaju na okoliš.

Možda se nekome čini beznačajnim u široj slici, ali ja se vodim onom starom: ako želiš mijenjati svijet, prvo kreni od sebe.

Druga strana medalje

Naravno da nije slučajno automobil postao jedan od simbola 20. stoljeća te omogućio znatno podizanje kvalitete života. Ono što ja tvrdim je da je to tehnologija kao i svaka druga, sa svojim prednostima i nedostacima. Također, mislim da ne koristimo tu tehnologiju na najbolji mogući način kao društvo i kao pojedinci te da tu postoji značajan prostor za napredak.

Neke od najvećih potencijalnih prednosti posjedovanja automobila su moguća ušteda na vremenu te nešto više slobode u smislu transporta na relativno velikim udaljenostima. Problem je u tome da odnos tih benefita i utrošenih resursa nije za svakoga isti niti ta računica za dobar dio populacije uopće ima smisla. Nemoguće je generalizirati i baš zato svatko mora donijeti odluku za sebe hoće li posjedovati automobil.

Ne moraš se sa svim (ili bilo čim) slagati u ovom blog postu, ali ako sam samo jednoj osobi pomogao optimizirati vlastiti transport, onda sam postigao cilj s ovim blog postom.

Škrti Otočanin