Napomena: ovaj blog post je objavljen u lipnju 2020. i ažuriran u ožujku 2022.

Dosta smo dosad pričali o investiranju. Šta ako vam kažen da postoji “investicija” za koju ste 100% sigurni da će pasti za 20-ak % u 1. godini te oko 10% svaku sljedeću godinu? Uz to, ona zahtjeva svaku godinu više tisuća kuna za osiguranje i održavanje. Dodajte još na taj iznos od nekoliko % kamate godišnje ako ju niste kupili u gotovini i dolazimo do jedne sasvim lijepe cifre novaca.

Naravno, pričam o kupovini novog auta.

Auto – potreba ili luksuz?

Ne znam baš koliko bi nas smatralo da se tu radi o dobroj investiciji. Tj ne radi se uopće o investiciji, nego o financijskoj obvezi. Slijedom toga, najracionalniji postupak bi bio da tu obvezu, tj. trošak umanjimo koliko možemo. Upravo suprotno od onoga šta većina radi.

Osobno mislim da je auto najveći uteg osobnog bogastva u modernom društvu, a objasnit ću i zašto.

Žalosno je da za mnoge ne postoji bolji pokazatelj bogatstva od toga koliko novaca smo spremni iskrcat da bismo se mogli vozit od točke A do točke B. Po mogućnosti u najluksuznijem mogućem izdanju dok nas sa strane obični smrtnici gledaju s ljubomorom.

Naravno da većina ljudi koja kupuje novo auto ne razmišlja ovako (bar se nadam da ne), ali će pronaći 10-ak drugih razloga za tu kupovinu. I za svakog će sami sebe uvjerit da su racionalni.

Primjeri:

• “Skuplje je imat stariji auto zbog više cijene popravaka”
• “Sigurnije je vozit se u novijem autu”
• “Dobio/la sam odličnu ponudu”
• “Trebam obavezno imat u mom autu ESP, EBD, TCR i ostale kratice od 3 slova za koje realno ni ne znam šta znače”

Ne moraju nužno sve ove izjave biti krive, ali često se radi o fokusiranju na nebitne detalje u cijeloj priči. Najviše zbog pritiska okoline te marketinške mašinerije koja će nas uvjerit da nam baš trebaju sve najnovije značajke.

Bitno je prvo zapitat se koliko je zapravo auto koji kupujemo potreba ili luksuz. Ako živimo u gradu tipa Zagreb, javni prijevoz je dovoljno dobar, uz biciklističke staze i povremeni taxi(Uber/Bolt) da nam osobni auto realno ne treba u 95%+ slučajeva. Čak su i neke od tih opcija (najčešće bicikla) često brže po gradu, a pogotovo za vrijeme jutarnjih i večernjih gužvi. Naravno da nisu svi gradovi u RH na istoj razini javnog prijevoza kao Zagreb i naravno da postoje brojne situacije u kojima je auto stvarno potreba. U tom slučaju je bitno barem racionalno usporedit omjer uloženog i dobivenog. Kao uostalom u svemu u životu.

Gubitak vrijednosti (deprecijacija)

Na početku ovog teksta sam već objasnio zašto je kupovina novog auta nešto totalno financijski nebulozno, šta gotovo nitko ne bi trebao ni pomislit napravit. Osim ako je već financijski potpuno neovisan ili koristi auto kao alat za svoj posao.

Također neću trošit riječi na rabljene aute više klase koji služe isključivo za samoreklamu. Na njih se primjenjuje gotovo sve isto šta i za nove aute, osim šta je pad vrijednosti auta nešto manji nakon prvih nekoliko godina te eventualno “uštedimo” na kamati, ako smo auto kupili u kešu.

Zato ću se fokusirat na 2 realna primjera iz hrvatske svakodnevnice: kupovina rabljenog auta prosječnog Hrvata. Pod terminom prosječni Hrvat radi se nažalost o osobi kojoj je neto imovina oko nule ili niža. Isto tako, ta osoba ne štedi uopće te ne može pokrit ni nekoliko tisuća kuna neplaniranih troškova. Da ne spominjem izostanak štednje za mirovinu ili bilo kakvog drugog oblika investiranja.

Usporedit ću rabljene aute prodajne cijene 8 000 EUR i  4 000 EUR. Nije poanta ove usporedbe nikome solit pamet u smislu koliko novaca može potrošit na auto, jer to ovisi o konkretnoj financijskoj situaciji, ali je bitno znat u šta se upuštamo kod kupovine. Mogao sam usporedit iznose od recimo 10 000 EUR i 5 000 EUR i zaključci bi bili slični.

Bitno je osvijestit ukupne troškove posjedovanja auta. Točnije, usporedit ćemo okvirne troškove posjedovanja jednog i drugog auta na period od 5 godina. Za usporedbu ćemo dodat i novo auto vrijednosti 25 000 EUR te kombinaciju javnog prijevoza i bicikliranja.

Pogledajmo prvo graf deprecijacije (gubitka vrijednosti auta) u odnosu na godine starosti:

Iz tablice vidimo da već nakon prve godine auto gubi cca 20% na vrijednosti te još dodatnih 10% svake od sljedećih 4-5 godina, nakon čega se taj pad ponešto usporava. Ovo su povijesni prosjeci i ne moraju vrijedit točne brojke za trenutno doba visoke inflacije i poremećaja opskrbnih lanaca, ali razumijete glavnu poantu.

Usporedba rabljenih auta

Rabljeni auto 1 (cijena 8 000 EUR):

Mnogi Hrvati kod kupovine rabljenog auta traže nešto upravo u ovom rangu, naprosto iz razloga jer je to maksimum šta si mogu priuštit. Uz naravno posuđeni/poklonjeni dio novaca od roditelja, tetke iz Njemačke ili nedajbože kredita/leasinga.

Letimičnim pregledom Njuškala, vidim da se za ove novce mogu kupit auti starosti oko 5-6 godina i sa manje od 150 000 prijeđenih km. 

Ako se vratimo na tablicu, vidimo da ovi auti u tom periodu izgube već dobrih 60-70% od početne cijene, a sasvim nas dobro voze od točke A do točke B te svi imaju pregršt više ili manje potrebnih luksuza: klima uređaj, radio s bluetoothom, grijanja guzice i razne sigurnosne značajke. Sasvim dobra vrijednost za uložene novce. Da vidimo šta se nudi za upola manje novaca.

Rabljeni auto 2 (cijena 4 000 EUR):

Za većinu Hrvata s prosječnim primanjima mislim da je ovaj rang cijene auta financijski odgovoran. Osim šta nam je potrebno skupit upola manje novaca pri kupovini u odnosu na prethodni auto, deprecijacija je također znatno niža nakon 5 godina. Ostali troškovi su u pravilu gotovo identični za oba slučaja. Možemo eventualno reći da su nešto viši troškovi održavanja za ovaj auto, ali su isto tako često najskuplji servisi upravo oko granice 150 000 km koju su ovi auti već prešli (zupčasti remen, kvačilo i sl.). Naravno da dosta ovisi o kvaliteti pojedinog modela/marke općenito, konkretnom autu kojeg ste kupili, tj. koliko je dobro bio održavan, jeste li dobili kakvu garanciju itd.

Jedan moj prijatelj kaže da je kupovina rabljenog auta “ka Kinder jaje”. Nikad ne znaš šta ćeš dobit.

Ukupni troškovi posjedovanja auta

Koji su onda ukupni troškovi za 5 godina?

Uzmimo prvo troškove koji su manje više jednaki za oba scenarija.

Ako radimo kalkulaciju na prijeđenih 15 000 km godišnje, uz potrošnju 6.5l/100 km i cijenu goriva 10 kn/l, trošak goriva je oko 10 000 kn godišnje. Recimo da je tehnički/osiguranje i registracija 3 000 kn, održavanje/popravci 5 000 kn i ostali troškovi (parking, cestarine i slično) 1 000 kn. Ove ću iznose u tablici navesti u približnom iznosu u valuti EUR.

To sve skupa izađe zaokruženo oko 2500 EUR godišnje. S tim da sam za gotovo sve parametre uzimao donju granicu, jer stvarni troškovi su često puno viši. U startu vidimo da su godišnji troškovi auta otprilike duplo onoliko koliko plaćamo samo za gorivo. A svi znamo da većina vozača pri planiranju troškova računa samo koliko potroše na gorivo…

Još bitniji brojevi su početna cijena, tj. deprecijacija (gubitak vrijednosti). Auto 1 smo kupili za 8 000 EUR sa recimo 6 godina starosti, a nakon 5 godina vožnje vrijednost mu pada na cca 3 500 EUR. Auto 2 smo kupili za 4 000 EUR, a vrijednost nakon 5 godina mu je cca 2 000 EUR. Znači da smo na deprecijaciji prvog auta izgubili 4 500 EUR, a drugog 2 000 EUR. Sve je to na rok od 5 godina, šta nam daje u prosjeku 900, odnosno 400 EUR gubitka vrijednosti (deprecijacije) godišnje. Dakle, na jeftnijem autu gubimo 500 EUR manje godišnje.

Kad to dodamo godišnjim troškovima koji su jednaki za oba auta, ispada da nas auto 1 ukupno košta cca 3 500 EUR godišnje (300 EUR mjesečno), a auto 2 cca 3 000 EUR godišnje (250 EUR mjesečno).

Da nam se ne zavrti u glavi od brojeva, napravio sam tablicu koja uspoređuje ukupne troškove auta iz oba scenarija, novog auta te bicikliranja/javnog prijevoza na period od 5 godina. Sve su vrijednosti izražene u EUR zbog jednostavnosti:

VOZILO	Novi auto	Rabljeni auto 1	Rabljeni auto 2	Bicikla/javni prijevoz
POČETNA CIJENA	25 000	8000	4 000	400
GORIVO	1 300	1 300	1 300	0
TEHNIČKI/OSIG.	400	400	400	0
ODRŽAVANJE	700	700	700	50
OSTALI TROŠKOVI	150	150	150	500 (javni prijevoz)
PAD VRIJEDNOSTI NAKON 5 GOD	15 000	4 500	2 000	250
MJESEČNI TROŠAK	463	288	246	50
GODIŠNJI TROŠAK	5 550	3 450	2 950	600
UKUPNI TROŠAK NA 5 GODINA	27 750	17 250	14 750	3 000

Primjetit ćete da je novi auto samo na deprecijaciji izgubio 15 000 EUR, odnosno preko 100 000 kn! Odlučite sami za sebe jel vam “miris novog auta” i gušt vožnje istoga vrijede toliko. 

Deprecijacija, osiguranja, servisi…

Možda ćete reć da imate garanciju na novi auto prvih 2, 3 ili čak 5 godina, ali to ujedno znači i redovne servise u ovlaštenim servisima koji su često višestruko skuplji od ostalih automehaničara, tako da tu u prosjeku nema nekakve uštede.. 

Nismo uzeli u obzir ni kasko osiguranje. Ako malo bolje razmislite, to je osiguranje kojeg masno plaćate s ciljem da vam netko ili nešto ne ošteti imovinu koja ionako rapidno gubi na vrijednosti. Kako god okrenuli, kupovina novog (ili gotovo novog) auta je jedna od najgorih stvari koje možete napravit sa svojim novcima.

Rabljene aute smo već usporedili i vidili smo da je onaj od 8 000 EUR puno manje zlo, ali i dalje je to popriličan trošak za prosječan hrvatski novčanik. Za neke osnovne potrebe odlaska na posao i kraćih izleta/putovanja, auto od 4 000 EUR sasvim dobro ispunjava veliku većinu zahtjeva uz više nego dovoljan komfor i sigurnost. Pritom su njegovi ukupni mjesečni troškovi (na rok od 5 godina) ugrubo duplo manji od kupovine novog auta.

Ne zaboravite da su izračuni rađeni na pretpostavci jednog auta po kućanstvu, a znamo da mnogi imaju dva. Tako da u tom slučaju samo pomnožite ukupni trošak odabranog auta sa dva. I zapitajte se koliko je to stvarno potreba. Zbog toga često ima smisla preselit se u skuplju nekretninu koji nam je bliže poslu, nego gubit novac, vrijeme i energiju na duga putovanja na posao svaki dan.

Druga bitna napomena je da su ovo troškovi na bazi 5 godina. Većina nas koji ovo čitamo ćemo vozit aute po 50 i više godina. Tada ukupni iznosi troškova skaču na stotine tisuća EUR te svaka najmanja razlika u kupovnoj cijeni auta ima još veći efekt.

Oportunitetni trošak

Sve navedene brojke su također bile pod pretpostavkom da ne investiramo razliku koju smo uštedjeli kupovinom rabljenog auta. Ako te novce jednostavno ostavimo na računu, onda se tu radi o izuzetno velikom oportunitetnom trošku. Naime, mogli smo te novce investirat u jednostavne instrumente poput pasivnih ETF-ova i imat dugoročno značajne prinose.

Primjerice, razlika između novog auta i rabljenog od 8 000 EUR oslobađa potencijalnih 10 000 EUR za investiranje. S prinosom od 8% taj iznos će za 5 godina vrijedit gotovo 15 000 EUR, za 10 godina preko 22 000 EUR, a za 20 godina 49 000 EUR! Veće vremenske intervale ili novčane iznose neću ni spominjat jer nam se može lako zavrtit u glavi. Uostalom, poigrajte se sami s nekim kalkulatorom složene kamate poput ovog.

Razlike su ogromne te svakako treba uzeti oportunitetni trošak u računicu, odnosno buduću vrijednost našeg novca. Naime, svaka kuna (ili euro) kojeg uštedimo danas će vrijediti znatno više u budućnosti (ako se investira). Kombinacija pametne kupovine rabljenog automobila i investiranja razlike može biti razlika između financijske neovisnosti i gušenja u dugovima cijeli život.

Auto vs. bicikla

Zanimljiv je i četvrti stupac tablice: bicikliranje i javni prijevoz. Radio sam kalkulaciju na temelju bicikle vrijednosti 400 EUR uz njeno redovito održavanje (50 EUR godišnje) te korištenje javnog prijevoza ili eventualno Ubera/Bolta u krajnjoj nuždi. (pretpostavka 40-ak EUR, odnosno 300-njak HRK mjesečno).

Recimo također da vrijednost bicikle padne na 150 EUR nakon 5 godina korištenja.

Ukupan trošak ove opcije na 5 godina je 3 000 EUR. To je gotovo 5 puta manje nego za auto od 4 000 EUR, gotovo 6 puta manje nego za auto od 8 000 EUR te 9 puta manje nego 27 750 EUR ukupno utrošenih za novi auto! Ne zaboravimo da su ovo iznosi samo za period od 5 godina te da investirana razlika može dugoročno stvorit pravo malo bogatstvo.

Sad možda imate barem približnu sliku stvarnog troška posjedovanja auta i koliko su drastične zapravo razlike između novog i rabljenih auta, a pogotovo ako nemate auto uopće.

Prednosti bicikle i potreba za autom

Prednosti bicikle (osim uštede novaca) su više tjelovježbe, više svježeg zraka, manje emisije ispušnih plinova te osjećaj slobode koji imate pri vožnji. Pa makar biciklirali samo par puta tjedno i na kraće relacije, kilometraža se nakupi brzo, a čoviku je gušt.

Osobno nisam biciklirao gotovo uopće u djetinjstvu, nego sam počeo tek sa 28 godina. Mogu reć da je to imalo ogroman pozitivan utjecaj na moj život, od kojih je onaj financijski vjerojatno najmanji. Poznati financijski bloger Mr. Money Mustache zove biciklu “money printing fountain of youth”. I nije daleko od istine.

S druge strane, sve do prije nekoliko godina sam vozio aute stare najmanje 10-ak godina sa 250 ili više tisuća kilometara (neki su imali i gotovo duple brojke). I ništa mi nije falilo, dapače! Velika vrijednost leži u činjenici da vas nije briga hoće li vas tko ogrebat na parkingu ili hoće li vam sol na cesti oštetit karoseriju.

Nemojte me krivo shvatit, ne kažen da bi svi tribali sad prodat aute i samo vozit bicikle ili poluraspadnute polovnjake, pogotovo ako vam se to ne uklapa u potrebe i životni stil. Na kraju krajeva i sam imam auto jer normalno da i ono ima svoje prednosti.

Realnost je da je zbog raznih situacija (udaljenosti do posla, veličine obitelji itd.) auto često ipak potreba, a ne luksuz. Ali to ne znači da se njegovoj kupnji ne treba pristupiti hladne glave.

Po meni je općenito dobro imati pravilo da ako nemate keš za nešto kupit, onda si to ne možete ni priuštit. Jedine iznimke ovom pravilu bi trebale biti nekretnina i eventualno auto, ako procijenite da je ono zaista potreba za svakodnevno funkcioniranje.

I zapamtite, bolje je živit 100 godina kao milijunaš, nego 7 dana u bijedi. Pametna kupovina auta i investiranje razlike nam svakako mogu značajno pomoći na tom putu.

Škrti Otočanin