Napomena: ovaj blog post je objavljen u lipnju 2020. i ažuriran u studenom 2022.

Uglavnom na blogu pišem najviše o tehničkim stranama osobnih financija, tj. zašto neke odluke imaju smisla gledajući brojeve. Nasreću (ili nažalost) nismo svi roboti. Organ između naših ušiju utječe na naše osobne financije često značajno više nego same brojke.

Donekle sam se i dotaknuo psihološko-emocionalnih aspekata financija u blog postu “Česte zablude o novcima i naše trenutno stanje” te Recenziji knjige “Psychology of Money” ali bih volio proširiti tu temu još malo.

Bitno je shvatit odma na početku da brojna istraživanja ukazuju da odluke uglavnom donosimo izrazito neracionalno, odnosno pod utjecajem emocija. Preciznije rečeno, najčešće odluke donosimo vođeni emocijama, a razum koristimo tek kako bismo te odluke naknadno opravdali sebi samima.

Činjenica je da nama upravljaju brojni primalni nagoni, razvijeni kroz milijune godina evolucije roda Homo. Ti nagoni su nam nekoć bili od esencijalne važnosti za preživljavanje, a danas su često (ne i uvijek) beskorisni i/ili štetni. Mišljenja sam da je većina našeg ponašanja objašnjiva upravo sa stajališta evolucijske psihologije. Topla preporuka za knjigu Sapiens za one koji žele dobar uvod u ovu temu.

Jednostavno rečeno – naši nagoni i emocije su baždareni za život u savani s ograničenim resursima. Problem je u činjenici da živimo u modernom društvu koje je najčešće potpuna suprotnost okolini u kojoj su naši preci evoluirali. Danas nam je praktički dostupno gotovo sve u neograničenim količinama, udaljeno tek nekoliko klikova. Beskonačne novosti, primamljivi video sadržaji, nezdrava hrana i još milijun drugih stvari nas svakodnevno bombardiraju i udaraju direktno na naše evolucijske nagone.

Ljudske potrebe

Znanstveno je dokazano da nas pretjerano materijalno bogatstvo ne usrećuje nakon zadovoljavanja osnovnih životnih potreba i eventualno ponekih želja. Prema slavnoj Maslowljevoj hijerarhiji potreba osnovne potrebe su prve dvije razine njegove slavne piramide. To su fiziološke potrebe (hrana, sklonište, zrak, voda, razmnožavanje) i sigurnosne potrebe (zdravlje, zaposlenje, osnovna materijalna dobra). Ispunjenje tih potreba je preduvjet za ispunjenje potreba koje se nalaze na višim razinama ove piramide. Da citiram strip Alan Ford: “bolje biti bogat i zdrav, jer ako si siromašan, džabe ti što si bolestan“.

Kažu da su Maslowljevi preci bili Egipćani

Stvari koje nas sve usrećuju u pravilu uopće nisu stvari. To su druženje s bitnim ljudima u životu, boravak u prirodi, samoaktualizacija (ispunjenje svojih potencijala), osjećaj slobode, samopoštovanje itd. Ukratko, praktički sve šta se nalazi na tri najviše razine ove piramide. Sreća je u modernom društvu najčešće samo izbor. Najveća razlika među sretnim i nesretnim ljudima (kojima su osnovne potrebe zadovoljene) je u različitom pogledu na stvari koje im se događaju u životu.

Ovo su neki od razloga zašto su ponekad građani zemalja trećeg svijeta u prosjeku sretniji od nekih razvijenih zemalja, unatoč mnogo manjem materijalnom bogatstvu. Poznat je primjer države Butan koja se odlučila da joj je prioritet sreća svojih građana. Slijedom toga su razvili i Gross National Happiness Index, odnosno bruto indeks nacionalne sreće kojeg smatraju bitnijom metrikom od rasta BDP-a.

Instant gratifikacija

Posljedica izobilja u kojem živimo danas je instant gratifikacija. Radi se o nagonu koji nas tjera da iskoristimo životne užitke čim možemo. To je u pretpovijesnim vremenima bilo logično jer je bilo upitno hoćemo li živi dočekat idući dan. U takvom scenariju ima smisla da jedemo visokokaloričnu hranu ili da se pokušavamo razmnožavat (if you know what I mean) kad god možemo.

To je razlog zašto se teško možemo othrvat tim porivima i zašto nas uopće te stvari čine u tom trenutku sretnima. Naime, naša tijela proizvode ogromnu količinu hormona dopamina koji je “nagrada” za takvo ponašanje. U srži nismo toliko različiti od Pavlovljevog psa, niti imamo značajno bolju kontrolu nad svojim postupcima. Drugi uzročnici povišenog lučenja dopamina su glazba, tjelovježba, društvene mreže, alkohol, shopping, dobivanje poklona, seks itd. Primjetit ćete da neka od ovih ponašanja imaju isključivo kratkoročne benefite, a neka i kratkoročne i dugoročne. Cilj je usmjerit svoje ponašanje prema drugoj kategoriji.

Dobar primjer instant gratifikacije se nalazi u nekoć vrlo popularnom “candy challenge” izazovu na društvenim mrežama. Ukratko, roditelji ostavljaju svoju djecu samu sa posudom punom slatkiša i kažu im da ih mogu pojest koliko žele. Naravno, kvaka je u tome da moraju pričekati koju minutu dok se oni ne vrate. Dobar dio djece u tim videima je pokazao razinu samokontrole koja je zavidna i za nas nešto malo veće. Ostali su naravno smazali slatkiše čim su roditelji nestali iz vida. Inače je taj eksperiment otprije poznat u psihološkim krugovima pod nazivom Marshmallow test, a postoji i istoimena knjiga o tom eksperimentu. Pokazalo se da djeca koja mogu odolit slatkišima (odgodit gratifikaciju) imaju nešto veće šanse za uspjeh kasnije u životu. Postoji debata oko tumačenja ishoda ovog eksperimenta, ali mislim da je u najmanju ruku zabavan, ako ne i koristan.

Kako se boriti protiv instant gratifikacije?

Instant gratifikacija u smislu financija može značiti borbu protiv unutarnjeg poriva da nešto kupite odmah. Dobro je rješenje da recimo uvedete pravilo 24 h: ako želite nešto kupit, dajte si minimalno 24 h da se emocije slegnu. Tek onda pokušajte racionalno razmislit jel vam stvarno ta kupnja potrebna, tj. hoće li vam taj proizvod ili usluga zaista poboljšat kvalitetu života.

Drugi prijedlozi su:

  • nosite popis za kupovinu u dućan i kupujte samo stvari s popisa
  • zapišite svoje financijske ciljeve i stavite ih na vidljivo mjesto da se podsjetite zašto štedite i investirate
  • uredite svoju okolinu na način da nema iskušenja u blizini (npr. ne kupujte uopće slatkiše) 

Nesumnjivo ćete doživit neuspjeh više puta (meni je najveći problem kontrola količine slatkog i kave koje konzumiram). Unatoč tome, samodisciplina donosi zadovoljstvo koje je puno veće od jednokratne doze dopamina izazvane udovoljavanjima svojih nagona. Biti discipliniran nije lako i baš zato je bitno olakšati sebi ponašanja koja su nam korisna kratkoročno i dugoročno.

U toj priči su ključne navike (preporuka za knjigu Atomske Navike). Jednostavno rečeno, nije toliko bitno što radimo tu i tamo, nego je puno bitnije ono što radimo konzistentno, odnosno većinu puta. Navike su te koje usmjeravaju naš život, na bolje ili na lošije.

Jedno pivo, kolač ili impulzivna kupnja ne znače ništa. Ali bilo koje od tih ponašanja na dnevnoj bazi ima dugoročno loše posljedice. Isto vrijedi i za pozitivna ponađanja. Jedna salata ili trening vas neće učiniti zdravijima, ali takav životni stil hoće. Vaše fizičko i mentalno zdravlje, financije, ali i međuljudski odnosi će se s uvođenjem zdravih i kontrolom nezdravih navika nesumnjivo poboljšat.

Hedonička adaptacija

Drugi veliki sputavajući psihološko-emocionalni faktor je hedonička adaptacija. Radi se o ljudskoj tendenciji da se vrlo brzo vratimo na baznu razinu osobne sreće, unatoč velikim pozitivnim ili negativnim događajima u životu. Primjer: oćemo novi mobitel/auto/torbicu/nešto peto i mislimo da je to najbolja stvar u svemiru. Nakon nekog vremena to kupimo te smo super sretni i zadovoljni. Obično koji tjedan ili mjesec dana makismalno. Nakon toga to postaje samo još jedan predmet. 

Isto vrijedi i za negativne događaje u životu poput bolesti, lošijeg materijalnog stanja i slično. Kaže se da se čovik navikne lako i na dobro i na loše. Ovo je još jedna evolucijska karakteristika koja nam je nekoć pomagala u preživljavanju.

Često se hedonička adaptacija simbolično prikazuje pomoću kotačića u kojem trči hrčak. U prijevodu, često ganjamo materijalna dobra i u procesu trošimo velike količine vremena i energije, a zapravo cijelo vrijeme stojimo u mistu.

Meni je osobno vrlo zanimljivo istraživanje iz SAD-a koje je sadržavalo samo 2 pitanja:

  1. Koliki su vam trenutni prihodi?
  2. S kolikim biste prihodima bili zadovoljni?

Pokazalo se da su ispitanici bili nezadovoljni svojim primanjima, neovisno o tome jesu li bili na minimalcu ili su zarađivali natprosječno. Još zanimljivije je da su u prosjeku navodili oko 20% veći iznos plaće od trenutne s kojim bi bili zadovoljni. 

Naravno da je dosta tih ljudi i dostiglo tih 20% više s vremenom. Mislite li stvarno da ih je to dugoročno usrećilo i riješilo većinu problema? To je jednostavno postalo novo normalno i ciklus trčanja u kotačiću se nastavio.

Borba protiv hedoničke adaptacije i stoicizam

Za borbu protiv hedoničke adaptacije bitno je razbijat rutinu relativno često. Naravno, to bi trebala biti ponašanja koja nam donose i kratkoročne i dugoročne benefite. Dobri primjeri su posjećivanje novih mjesta, prisjećanje prošlih pozitivnih iskustava, nova vrsta treninga, pokretanje novog hobija, prakticiranje zahvalnosti itd.

Također, manji užici raspoređeni tokom vremena nas usrećuju više nego jednokratni veći užici. Čak i obična kava s prijateljima, kuhanje nekog jela po prvi put, gledanje dobrog filma i slično već mogu poprilično pomoći. Fenomenalan blog post iz pera Mr. Money Mustache-a na ovu temu pročitajte ovdje.

Jedna od stvari koje pomažu je navika da se isključivo uspoređujemo samo sa sobom u prošlosti, a ne s drugim ljudima. Nemamo svi iste želje, afinitete, stil života ni talente. I to je sasvim u redu. Jedina metrika koja je bitna je što radimo sa resursima (vrijeme, energija, novac) koje imamo na raspolaganju.

Životna filozofija koja je praktički suprotna hedonizmu i koja s razlogom dobiva na popularnosti posljednjih godina je stoicizam. Ne radi se o filozofiranju zbog filozofiranja, već o praktičnom načinu odnosa prema životu koji je vrlo koristan i potreban u današnjem dobu. U samoj srži stoicizma je podjela problema na one na koje možemo utjecat i one na koje ne možemo utjecat. Pritom se naravno isključivo treba fokusirat na probleme na koje možemo utjecat, jer sve ostalo je gubitak vremena i energije. Lakše za reći nego učiniti.

Ključno je i zadovoljstvo s onim što već imamo te općenito pobjeda razuma nad našim emocijama (koliko je to uopće moguće).

Druge značajke stoicizma su tzv. mentalne vježbe pomirenja sa vlastitom smrtnošću (Memento mori) i prihvaćanja stvari onakve kakve jesu (Amor fati). Na prvu oboje zvuče pasivno i depresivno, ali je cilj obje vježbe upravo suprotan. Osvješćivanje vlastite smrtnosti i prihvaćanje dobrog i lošeg što nam život donosi nam daje slobodu da živimo život po svojim uvjetima i hitnost da to zaista sprovedemo u djelo.

Pisat ću više o stoicizmu u posebnom blog postu.

Utjecaj emocija na investiranje

Osim već navedenih opasnosti koje nam se prikradaju u manje-više svim aspektima života, u svijetu investiranja posebnu ulogu imaju 2 emocije: strah i pohlepa.

Strah je emocija koja uvelike određuje našu toleranciju na rizik koji smo spremni prihvatiti pri investiranju. To je jedan od najbitnijih faktora koji moramo razmotrit prije početka investiranja. Za kontroliranje straha je korisna jedna stara izreka iz investicijskog svijeta – “sell down to the sleeping point”. To u principu znači da smanjimo postotak rizičnijih investicija na razinu na kojoj možemo mirno spavat. Ako razmišljamo često o trenutnom stanju svojih investicija, onda to znači da su prerizične za nas.

Istraživanja su pokazala da gubitak doživljavamo 2 do 3 puta intezivnije nego dobitak. Poznata je i izjava možda i najvećeg pobjednika u povijesti sporta Micheala Jordana: “Ne volim toliko pobjeđivat koliko mrzim gubit”.

Pohlepu je po mom mišljenju puno teže držat pod kontrolom. Lako je upast u zamku pretjeranog samopouzdanja i mišljenja da smo najpametniji nakon dobrih rezultata. Svi su podložni utjecaju pohlepe, u većoj ili manjoj mjeri. U Rimskom Carstvu nakon pobjede u velikoj bitci bi organizirali raskošne parade u glavnom gradu. U kočiji s generalom bi se vozio rob čija je zadaća bila da mu cijelo vrime šapće u uho: “I ti si samo čovjek”.

Mislim da bi i nama svima dobro došao jedan takav, barem unutarnji glas, u ovakvoj i sličnim situacijama. Period od 2009. do 2019. je bio jedan od najboljih perioda za investiranje ikad. Ne kaže se bezveze da “plima podiže sve brodove jednako”. U trenucima kada tržište pada poznata je izjava “sad ćemo vidjeti tko je plivao bez gaća” (Warren Buffet/Charlie Munger).

To znači da smo na kratkom roku ostavljeni na milost tržištu te da naši rezultati ovise velikim dijelom o sreći. Produljenjem tog vremenskog roka utjecaj sreće se smanjuje, a povećava se utjecaj discipliniranosti te automatizacije štednje i investiranja.

Dugoročno gledano, odluke vođene strahom i pohlepom, a ne planiranjem i racionalnošću su osuđene na propast. Naravno da dobra odluka u investiranju (ili životu) zbog velikog broja nepredividivih faktora može kratkoročno donijeti loš rezultat. Isto kao što može i loša odluka donijet vrlo dobar rezultat. Kaže se da su planovi beskorisni, ali da je postupak planiranja esencijalan.

Osim planiranja, alati koje možemo koristiti da zaobiđemo ove emocije su već spomenuto određivanje osobne tolerancije na rizik te automatizacija naših financija. U svijetu invesiranja vrijedi: što pasivnije i što manje odluka tim bolje.

Ključ investiranja (i života) je konzistentno donosit najbolje moguće odluke (i/ili ih automatizirat) i vjerovat u proces. Uspjeh neće izostat, neovisno o kojem polju života pričamo.

O ovoj i srodnim temama smo pričali Tamara iz Finaxa i moja malenkost na besplatnom webinaru:

U sklopu webinara je i promocija (oslobađanje od naknade za obradu plaćanja), a koju možete iskoristiti ovdje do 18.11.2022.

Predrasude i prečaci

Dosad sam naveo samo neke od psihološko-emocionalnih zapreka koje su vrlo česte u svijetu financija i svakodnevnom životu. Postoji naravno još cijelo more predrasuda (eng. biases) i  mentalnih prečaca (eng. heuristics) koje koristimo, najčešće s negativnim ishodom. Navest ću samo neke od njih. Pišem njihova imena na engleskom jer bi prevođenje na hrvatski bilo vrlo nespretno odrađeno s moje strane. Thinking Fast and Slow (“Misliti, brzo i sporo”) je fantastična knjiga koja navodi i objašnjava ove prečace.

Confirmation bias – istražujemo o nekoj temi, ali ne pokušavamo zapravo dobit objektivnu sliku, nego tražimo samo one informacije koje će potvrdit naše postojeće stajalište. Ovo možemo primjetit kad imamo emocionalnu nabijenu raspravu s npr. našim partnerom (svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna). Možda najbolji (i najekstremniji) primjer su teoretičari zavjera koji zanemaruju brdo znanstvenih dokaza u korist šačice neprovjernih i/ili nelogičnih informacija.

Availability heuristic – sudimo o nekoj temi na temelju lako dostupnih primjera koji nam prvi padaju na pamet, a ne na temelju vjerojatnosti, statistike, znanstvenih istraživanja i slično. Moramo imat na umu da naše osobno iskustvo (i iskustvo svih naših bližnjih) ne čini ni mali djelić iskustva cjelokupnog društva. Primjer: mnogi imaju strah od letenja, a rijetki od vožnje autom, iako je potonje višestruko opasnije.

Dunning – Kruger effect – ljudi koji nisu stručni u nekom polju imaju tendenciju da precijene svoje sposobnosti, a istinski stručnjaci da podcijene svoje sposobnosti. Primjer: na upitniku u SAD-u o tome kako bi ocijenili svoje vozačke sposobnosit, čak 93% ispitanika ih je ocijenilo iznadprosječnima! Očito kao društvo imamo vrlo loše poimanje pojma prosječnost. Prema pričama roditelja čini se da su sva djeca koja se danas rode genijalci, pjevačke zvijezde i/ili budući profesionalni sportaši.

Predrasuda i mentalnih prečaca ima doslovno na stotine, a veliku većinu svatko od nas primjenjuje, u manjem ili većem obujmu. Nećete požalit ako pročitate Thinking Fast and Slow. Nije najlakše štivo na svijetu, ali je dovoljno jednostavno za običnog čovika.

Zaključak

Nadam se da ste se pronašli u barem jednom od primjera u ovom blog postu u nekoj situaciji u životu, vezanoj za financije ili ne. Ako niste, onda vjerojatno lažete sami sebe i/ili nemate dovoljno objektivan pogled na svoje ponašanje. Nadam se da će vas ovaj blog post barem malo potaknit na razmišljanje i daljnje istraživanje ovih tema, jer smo samo zagrebali površinu.

Poanta je da je većina našeg ponašanja vođena primalnim instinktima. Trebamo konstantno radit na educiranju oko ovih tema i svjesnim odabirima kako bismo vodili svoj život što je bliže moguće u skladu sa svojim vrijednostima i ciljevima.

Mentalni sklop koji se nalazi između naših ušiju je teško kontrolirat, a još teže ga je mijenjat. No to ne znači da ne možemo barem konstantno težiti da idemo u pravom smjeru.

Škrti Otočanin