Napomena: ovaj blog post je objavljen u lipnju 2020. i ažuriran u travnju 2022.

Uglavnom na blogu pišem najviše o tehničkim stranama osobnih financija, tj. zašto neke odluke imaju smisla gledajući brojeve. Donekle sam se i dotaknuo psihološko-emocionalnih aspekata financija u blog postu “Česte zablude o novcima i naše trenutno stanje” te Recenziji knjige “Psychology of Money” ali bih volio proširit tu temu još malo.

Bitno je shvatit odma na početku da brojna istraživanja ukazuju da odluke uglavnom donosimo izrazito neracionalno, odnosno pod utjecajem emocija. Koliko god za sebe mislili da smo racionalna bića, u većini slučajeva se događa potpuno suprotno. Najčešće odluke donosimo vođeni emocijama, a razum koristimo tek kako bismo te odluke naknadno opravdali sebi samima.

Činjenica je da nama upravljaju brojni primalni nagoni, razvijeni kroz stotine tisuća godina evolucije roda Homo Sapiens (i milijune godina naših evolucijskih predaka). Ti nagoni su nam nekoć bili od esencijalne važnosti za preživljavanje, a danas su često (ne i uvijek) beskorisni i/ili štetni. Preporuka za knjigu Sapiens za one koji žele naučiti više.

Jednostavno rečeno – naši nagoni i emocije su baždareni za život u savani s ograničenim resursima. Problem je u činjenici da živimo u modernom društvu koje je najčešće potpuna suprotnost okolini u kojoj su naši preci evoluirali. Danas nam je praktički dostupno gotovo sve u neograničenim količinama, udaljeno tek nekoliko klikova.

Ljudske potrebe

Znanstveno je dokazano da nas pretjerano materijalno bogatstvo ne usrećuje nakon zadovoljavanja osnovnih životnih potreba i eventualno ponekih želja. Prema slavnoj Maslowljevoj hijerarhiji potreba to su uglavnom prve dvije razine: fiziološka (hrana, sklonište, zrak, voda, reprodukcija) i sigurnosna (zdravlje, zaposlenje, osnovna materijalna dobra). Ispunjenje tih potreba je preduvjet za ispunjenje potreba koje se nalaze više na ovoj piramidi.

Stvari koje nas sve usrećuju u pravilu nisu uopće stvari. To su druženje s bitnim ljudima u životu, boravak u prirodi, samoaktualizacija (ispunjenje svojih potencijala), osjećaj slobode, samopoštovanje itd. Ukratko, praktički sve šta se nalazi na 3 više razine piramide.

Ovo su neki od razloga zašto su ponekad građani zemalja trećeg svijeta u prosjeku sretniji od nekih razvijenih zemalja, unatoč mnogo manjem materijalnom bogatstvu. Poznat je primjer države Butan koja se odlučila da joj je prioritet sreća svojih građana, a ne rast BDP-a. Slijedom toga su razvili i Gross National Happiness Index, odnosno bruto indeks nacionalne sreće.

Instant gratifikacija

Posljedica izobilja u kojem živimo danas je instant gratifikacija. Radi se o nagonu koji nas tjera da iskoristimo životne užitke čim možemo, jer je u pretpovijesnim vremenima bilo upitno hoćemo li živi dočekat idući dan. Stoga je bilo logično sa stajališta preživljavanja da pojedemo visokokaloričnu hranu ili da se pokušavamo razmnožavat (if you know what I mean) kad god možemo.

To je razlog zašto se teško možemo othrvat recimo porivima za slatkom/masnom/slanom hranom i zašto je uopće ta hrana u startu ukusna. Naime, naša tijela šalju osjećaje zadovoljstva (putem endorfina) u naš mozak da “nagradimo” sami sebe za takvo ponašanje. Drugi izvori endorfina danas su glazba, tjelovježba, društvene mreže, shopping, dobivanje poklona, seks i dr.

Dobar primjer instant gratifikacije se nalazi u nekoć vrlo popularnom “candy challenge” izazovu na društvenim mrežama. Ukratko, roditelji ostavljaju svoju djecu samu sa posudom punom slatkiša i kažu im da ih mogu pojest koliko žele. Naravno, kvaka je u tome da moraju priečekati koju minutu dok se oni ne vrate. Dobar dio djece u tim videima je pokazao razinu samokontrole koja je zavidna i za nas nešto malo veće. Dobar dio je i smazao slatkiše čim su roditelji nestali iz vida. Inače je taj eksperiment otprije poznat u psihološkim krugovima pod nazivom Marshmallow test, a postoji i istoimena knjiga o tom eksperimentu. Pokazalo se da djeca koja mogu odolit slatkišima (odgodit gratifikaciju) imaju veće šanse za uspjeh u životu.

Kako se boriti protiv instant gratifikacije?

Instant gratifikacija može značiti i borbu protiv unutarnjeg poriva da nešto kupite odmah. Dobro je rješenje da recimo uvedete pravilo 24 h: ako želite nešto kupit, dajte si minimalno 24 h da se emocije slegnu. Tek onda pokušajte racionalno razmislit jel vam stvarno ta kupnja potrebna, tj. hoće li vam taj proizvod stvarno poboljšat kvalitetu života.

Drugi prijedlozi su:

  • nosite popis za kupovinu u dućan i kupujte samo stvari s popisa
  • zapišite svoje financijske ciljeve i stavite ih na vidljivo mjesto da se podsjetite zašto štedite
  • uredite svoju okolinu na način da nema iskušenja u blizini (npr. ne kupujte slatkiše) 

Nesumnjivo ćete doživit neuspjeh više puta (meni je najveći problem kontrola količine slatkog i kave koje konzumiram). Unatoč tome, samodisciplina donosi zadovoljstvo koje je puno veće od jednokratne doze endorfina izazvane udovoljavanjima svojih nagona. Biti discipliniran nije lako i to je neprekidna borba bez kraja, ali nagrade su velike na svim životnim poljima. Vaše fizičko i mentalno zdravlje, financije, ali i međuljudski odnosi će se nesumnjivo poboljšat.

Hedonička adaptacija

Drugi veliki sputavajući psihološko-emocionalni faktor je hedonička adaptacija. Radi se o ljudskoj tendenciji da se vrlo brzo vratimo na baznu razinu osobne sreće, unatoč velikim pozitivnim ili negativnim događajima u životu. Primjer: oćemo novi mobitel/auto/playstation/torbicu/nešto deseto i mislimo da je to najbolja stvar u svemiru. Nakon nekog vremena to kupimo i super smo sretni i zadovoljni. Obično nekih tjedan, dva ili mjesec dana makismalno. Nakon toga to postaje samo još jedan predmet u nizu. 

Isto vrijedi i za negativne događaje u životu poput bolesti, lošijeg materijalnog stanja i slično. Ovo je još jedna evolucijska karakteristika koja nam je nekoć pomagala u preživljavanju.

Često se hedonička adaptacija simbolično prikazuje pomoću kotačića u kojem trči hrčak. U prijevodu, često ganjamo materijalna dobra i u procesu trošimo velike količine vremena i energije, a zapravo cijelo vrime stojimo u mistu.

Meni je osobno jako zanimljivo istraživanje iz SAD-a koje je sadržavalo samo 2 pitanja:

  • Koliki su vam trenutni prihodi?
  • S kolikim biste prihodima bili zadovoljni?

Pokazalo se da su ispitanici bili nezadovoljni svojim primanjima, neovisno o tome jesu li bili na minimalcu ili su zarađivali peterostruko višu plaću od prosječne. Još zanimljivije je da su u prosjeku navodili oko 20% veći iznos plaće od trenutne s kojim bi bili zadovoljni. 

Naravno da je dosta tih ljudi i dostiglo tih 20% više s vremenom. Mislite li stvarno da ih je to dugoročno usrećilo i riješilo većinu problema? To je jednostavno postalo novo normalno i ciklus trčanja u kotačiću se nastavio.

Borba protiv hedoničke adaptacije i stoicizam

Za borbu protiv hedoničke adaptacije bitno je razbijat rutinu relativno često. Ne sa ponašanjima koja štete našem zdravlju i novčaniku poput nezdrave hrane, besmislenog shoppinga i sl. Dobri primjeri su posjećivanjee novih mjesta, prisjećanje prošlih pozitivnih iskustava, nova vrsta treninga, pokretanje novog hobija, prakticiranje zahvalnosti itd. Čak i obična kava s prijateljima, kuhanje nekog jela po prvi put, gledanje dobrog filma i slično već mogu poprilično pomoći.

Životna filozofija koja je praktički suprotna hedonizmu i koja s razlogom dobiva na popularnosti posljednjih godina je stoicizam. Ne radi se o filozofiranju zbog filozofiranja, već o praktičnom načinu odnosa prema životu koji je jako koristan i potreban u današnjem dobu. U samoj srži stoicizma su podjela problema na one na koje možemo utjecat i one na koje ne možemo utjecat. Pritom se isključivo treba fokusirat na probleme na koje možemo utjecat, jer sve ostalo je gubitak vremena i energije. Ključno je i zadovoljstvo s onim šta već imamo te općenito pobjeda razuma nad našim emocijama.

Druge značajke stoicizma su pomirenje sa vlastitom smrtnošću (Memento mori), ali i osjećaj hitnosti oko rješavanja ovozemaljskih problema. Pisat ću više o stoicizmu u posebnom blog postu.

Utjecaj emocija na osobne financije

Osim već navedenih opasnosti koje nam se prikradaju u manje-više svim aspektima života, u svijetu investiranja posebnu ulogu imaju 2 emocije: strah i pohlepa.

Strah je emocija koja uvelike određuje našu toleranciju na rizik koji smo spremni prihvatit pri ulaganju. To je jako bitan element koji moramo razmotrit prije početka investiranja. Za kontroliranje straha je korisna jedna stara izreka iz investicijskog svijeta – “sell down to the sleeping point”. To u principu znači da smanjimo postotak rizičnijih investicija na razinu na kojoj možemo mirno spavat, tj. ne brinut konstantno o promjenama vrijednosti.

Pohlepu je po mom mišljenju puno teže držat pod kontrolom. Lako je upast u zamku pretjeranog samopouzdanja i mišljenja da smo najpametniji nakon dobrih rezultata. Svi su podložni utjecaju pohlepe, u većoj ili manjoj mjeri. U Rimskom Carstvu, nakon pobjede u velikoj bitci i pripadajućoj paradi rimskim ulicama, u kočiji s generalom bi se vozio rob čija je zadaća bila da mu cijelo vrime šapće u uho: “I ti si samo čovjek”.

Mislim da bi i nama svima dobro došao jedan takav, barem unutarnji glas, u ovakvoj i sličnim situacijama. Pogotovo u posljednjih 10-ak godina u kojima su tržišta bila velikom većinom vrlo povoljna za dugoročne investitore. Ne kaže se bezveze da “plima podiže sve brodove jednako”. Na kratkom roku svi smo ostavljeni na milost tržištu i naši rezultati ovise velikim dijelom o sreći. Produljenjem tog vremenskog roka utjecaj sreće se smanjuje, a povećava se utjecaj discipliniranosti te automatizacije štednje i ulaganja.

Dugoročno gledano, odluke vođene strahom i pohlepom, a ne planiranjem i racionalnošću su osuđene na propast. Naravno da dobra odluka u investiranju (ili životu) zbog velikog broja nepredividivih faktora može kratkoročno donijet loš rezultat. Isto kao šta može i loša odluka donijet vrlo dobar rezultat. Kaže se da su planovi beskorisni, ali da je postupak planiranja esencijalan.

Ključ investiranja (i života) je konzistentno donosit najbolje moguće odluke u tom trenutku i vjerovat u proces kojeg pratimo #dugoročno. Uspjeh neće izostat, neovisno o kojem polju života pričamo.

Predrasude i prečaci

Dosad sam naveo samo neke od psihološko-emocionalnih zapreka koje su vrlo česte u svijetu financija i svakodnevnom životu. Postoji naravno još cijelo more predrasuda (eng. biases) i  mentalnih prečaca (eng. heuristics) koje koristimo, najčešće s negativnim ishodom. Navest ću samo neke od njih. Pišem njihova imena na engleskom jer bi prevođenje na hrvatski bilo vrlo nespretno odrađeno s moje strane. Thinking Fast and Slow (“Misliti, brzo i sporo”) je fantastična knjiga koja navodi i objašnjava ove prečace.

Confirmation bias – istražujemo o nekoj temi, ali ne pokušavamo zapravo dobit objektivnu sliku, nego tražimo samo one informacije koje će potvrdit naše trenutno stajalište. Ovo možemo primjetit i kad imamo emocionalnu nabijenu raspravu s npr. našim partnerom (svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna). Možda najbolji (i najekstremniji) primjer su teoretičari zavjera koji zanemaruju brdo znanstvenih dokaza u korist šačice neprovjernih i/ili nelogičnih informacija.

Availability heuristic – sudimo o nekoj temi na temelju lako dostupnih primjera koji nam prvi padaju na pamet, a ne na temelju vjerojatnosti, statistici i slično. Moramo imat na umu da naše osobno iskustvo (i iskustvo svih naših bližnjih) ne čini ni mali djelić iskustva cjelokupnog društva. Primjer: mnogi imaju strah od letenja, a rijetki od vožnje autom, iako je potonje višestruko opasnije.

Dunning – Kruger effect – ljudi koji nisu stručni u nekom polju imaju tendenciju da precijene svoje sposobnosti, a istinski stručnjaci da podcijene svoje sposobnosti. Primjer: na upitniku u SAD-u o tome kako bi ocijenili svoje vozačke sposobnosit, čak 93% ispitanika ih je ocijenilo iznadprosječnima! Očito kao društvo imamo jako loše poimanje pojma prosječnost. Prema pričama roditelja čini se da su sva djeca koja se danas rode genijalci, pjevačke zvijezde i/ili budući profesionalni sportaši.

Predrasuda i mentalnih prečaca ima doslovno na stotine, a veliku većinu svatko od nas koristi, u manjem ili većem obujmu. Nećete požalit ako pročitate Thinking Fast and Slow. Nije najlakše štivo na svijetu, ali je dovoljno jednostavno za običnog čovika.

Zaključak

Nadan se da ste se pronašli u barem jednom od primjera u ovom članku u nekoj situaciji u životu, vezanoj za financije ili ne. Ako niste, onda vjerojatno lažete sami sebe i/ili nemate dovoljno objektivan pogled na svoje ponašanje. Nadam se da će vas ovaj blog post barem malo potaknit na razmišljanje i daljnje istraživanje ovih tema, jer smo samo zagrebali površinu.

Poanta je da je većina našeg ponašanja vođena primalnim instinktima. Trebamo konstantno radit na educiranju i disciplini kako bismo vodili svoj život šta je bliže moguće u skladu sa svojim vrijednostima i ciljevima.

Mentalni sklop koji se nalazi između naših ušiju je teško kontrolirat, a još teže ga je mijenjat. No to ne znači da ne možemo barem konstantno težiti da idemo u pravom smjeru.

Škrti Otočanin