Pričali smo dosta dosad o investiranju. Šta ako vam kažen da postoji “investicija” za koju ste 100% sigurni da će past za 20-ak % u 1. godini, oko 10% svaku sljedeću godinu te uz to zahtjeva svaku godinu nekoliko tisuća kuna osiguranja i minimalno nekoliko tisuća kuna za održavanje, uz ostale popratne troškove koji rastu s količinom upotrebe? Dodajte još na to i nekoliko % kamate godišnje ako ste morali posudit novce za tu investiciju i dolazimo do jedne sasvim lipe cifre novaca koju gubimo svake godine. A pogotovo gledano #dugoročno.

Naravno, pričamo o kupovini novog auta.

Ne znan baš koliko bi nas smatralo da se radi o dobroj investiciji. Tj ne radi se uopće o investiciji kao šta mnogi ljudi tvrde za svoja auta, nego o obvezi, kao šta smo već objasnili u tekstu Osnova osobnih financija 3.

Osobno mislin da je auto najveći ubojica osobnog bogastva u modernom društvu, a evo i zašto.

Žalosno je da za mnoge ne postoji nijedan bolji i objektivniji pokazatelj bogatstva nego koliko novaca smo spremni ispljunit da bi se mogli vozit od točke A do točke B u luksuznom izdanju dok sa strane obični smrtnici gledaju s ljubomorom koja ih izjeda iznutra.

Naravno da većina ljudi koja kupuje skuplja auta ne razmišlja ovako (bar se nadam da ne), ali će svakako pronać 10ak razloga za tu kupovinu, za koje će sami sebe uvjerit da su racionalni.

Npr. skuplje je imat stariji auto zbog više cijene popravaka, sigurnije je vozit se u novijem autu, dobija san odličnu cijenu za auto ili triban obavezno imat u mom autu ESP, EBD, TCR i ostale kratice od 3 slova za koje realno ni ne znan šta znače itd.

Bitno je prvo zapitat se koliko je zapravo auto potreba ili luksuz. Ako živite u gradu tipa Zagreb, javni prijevoz je dovoljno dobar, uz biciklističke staze i u slučaju potrebe jeftine taxije (Uber/Bolt) da vam osobni auto realno ne treba u 99% slučajeva. Čak su i neke od tih opcija – najčešće bicikla – često brže po gradu, a pogotovo za vrime jutarnjih i večernjih gužvi. Naravno da nisu svi gradovi u HR na istoj razini javnog prijevoza ka Zagreb i naravno da postoje brojne situacije u kojima je auto stvarno potreba, ali je onda bitno barem razlučit omjer uloženog i dobivenog. Ka i u svemu u životu uostalom.

Na početku ovog teksta san već objasnija zašto je kupovina novog auta nešto totalno financijski nebulozno, šta nijedan Hrvat pri pravoj pameti ne bi triba ni pomislit napravit. Osim ako je financijski potpuno neovisan ili se bavi profesionalno nekom vrstom prijevoza.

Također neću trošit riči na rabljene aute više klase koji služe isključivo za samoreklamu i koji koštaju više od recimo 10ak tisuća Eura, jer se na te aute primjenjuje gotovo sve isto šta i za nove aute, osim šta je pad vrijednosti auta nešto manji nakon prvih nekoliko godina i eventualno uštedimo dodatno na trošku kamate, ako smo auto kupili u kešu jel.

Zato ću se fokusirat na 2 realna primjera iz hrvatske svakodnevnice: kupovina rabljenog auta prosječnog Hrvata. Pod terminom prosječni Hrvat radi se nažalost o osobi kojoj je neto imovina oko nule ili niža, koja ne uplaćuje u 3. mirovinski stup i kojemu bi bilo koji neplanirani trošak od par tisuća kuna napravija ogromni problem jer nema ništa u fondu za crne dane. A da ne govorimo da nema ništa od imovine koja raste u vrijednosti i koja mu može omogućit veću financijsku sigurnost i neovisnost u budućnosti.

Usporedit ću rabljene aute prodajne cijene 6 000 EUR i  3 000 EUR. Nije poanta ove usporedbe nikome solit pamet u smislu koliko novaca može potrošit na auto, jer to ovisi i o našoj financijskoj situaciji, ali je bitno znat u šta se upuštamo kod kupovine.

Usporedit ćemo okvirne troškove posjedovanja jednog i drugog auta na period od 5 godina.

Pogledajmo prvo tablicu deprecijacije (gubitka vrijednosti auta) u odnosu na godine starosti:

Iz tablice vidimo – ka šta smo već spomenili u uvodu – da već nakon prve godine auto gubi cca 20% na vrijednosti te još dodatnih 10% svake od sljedećih 4-5 godina, nakon čega se taj pad ponešto usporava.

Bacimo se sad na naš primjer sa 2 rabljena auta.

Rabljeni auto 1 (cijena 6 000 EUR):

Mnogi Hrvati kod kupovine rabljenog auta traže nešto upravo u ovom rangu 5-6 tisuća Eura, naprosto iz razloga jer je to maksimum šta si mogu priuštit, uz naravno posuđeni/poklonjeni dio novaca od roditelja, tetke iz Njemačke ili, nedajbože, kredita/leasinga.

Letimičnim pregledom Njuškala, vidin da se za ove novce mogu kupit auti starosti svega 6-7 godina i sa manje od 150 000 prijeđenih km. 

Ako se vratimo na tablicu, vidimo da ovi auti u tom periodu izgube već dobrih 60-70% od početne cijene, a sasvim nas dobro voze od točke A do točke B te svi manje više imaju pregršt (ne)potrebnih luksuza od klima uređaja, preko radija s bluetoothom i grijanja guzice do raznih sigurnosnih značajki. Sasvim dobra vrijednost za uložene novce. Ali može to i bolje.

Rabljeni auto 2 (cijena 3 000 EUR):

Osim šta nam je potrebno skupit duplo manje novaca pri kupovini ovog auta te je trošak deprecijacije još manji prilikom prodaje nakon 5 godina, imamo u prosjeku gotovo identične ostale troškove – od potrošnje goriva do osiguranja i ostalih troškova (parking, cestarine i dr.). Možete eventualno reć da su viši troškovi održavanja za ovakav auto, ali su često najskuplji servisi upravo oko granice 150 000 km koju su ovi auti već prešli (zupčasti remen, kvačilo i sl.). Naravno da dosta ovisi o kvaliteti nekog modela/marke općenito, konkretnom autu kojeg ste kupili, tj. koliko je dobro bija održavan itd.

Jedan moj prijatelj kaže da je kupovina rabljenog auta “ka Kinder jaje”. Nikad ne znaš šta ćeš dobit.

Koji su onda ukupni troškovi za 5 godina?

Uzmimo prvo troškove koji su manje više jednaki za oba scenarija.

Ako radimo kalkulaciju na prijeđenih 15 000 km godišnje, uz potrošnju 6.5l/100 km i cijenu goriva 9kn/l, trošak goriva je 9 000 kn godišnje. Recimo da je tehnički/osiguranje i registracija 3 000 kn, održavanje 5 000 kn i ostali troškovi (parking, cestarine i slično) 1 000 kn. 

Ukupno 18 000 kn godišnje (1 500 kn mjesečno). S tim da sam za sve ove parametre uzima donju granicu, jer stvarni troškovi su često puno viši.

Varijable koje se razlikuju su početna cijena i deprecijacija. Auto 1 smo kupili za 6 000 EUR sa recimo 6 godina starosti, a nakon 5 godina vožnje vrijednost mu pada na cca 2 500 EUR. Auto 2 smo kupili za 3 000 EUR, a vrijednost nakon 5 godina mu je cca 1 500 EUR. Znači da smo na deprecijaciji prvog auta izgubili 3 500 EUR, a drugog 1 500 EUR na rok od 5 godina, šta daje 700 EUR, odnosno 300 EUR gubitka zbog deprecijacije godišnje.

Kad to dodamo troškovima koji su jednaki za oba auta, ispada da nas auto 1 u totalu košta preko 23 000kn godišnje (gotovo 2 000 kn misečno ili 1.5kn po kilometru), a auto 2 nešto preko 20 000kn godišnje (gotovo 1 700 kn mjesečno ili 1.35 kn po kilometru).

Da vam se ne zavrti u glavi od brojeva, napravija san tablicu koja uspoređuje ukupne troškove auta iz oba scenarija, novog auta i bicikliranja/javnog prijevoza na period od 5 godina. Sve su vrijednosti izražene u kunama zbog jednostavnosti:

VOZILONovi autoRabljeni auto 1Rabljeni auto 2Bicikla/javni prijevoz
POČETNA CIJENA127 50045 00022 5003 000
GORIVO9 0009 0009 0000
TEHNIČKI/OSIG.3 0003 0003 0000
ODRŽAVANJE5 0005 0005 000300
OSTALI TROŠKOVI1 00010001 0003 600 (javni prijevoz)
PAD VRIJEDNOSTI NAKON 5 GOD76 00026 25011 2501 500
MJESEČNI TROŠAK2 7671 9381 688250
GODIŠNJI TROŠAK33 20023 25020 2503 000
UKUPNI TROŠAK NA 5 GODINA166 000116 250101 25016 200

Primjetit ćete da je novi auto samo na deprecijaciji izgubija 76 000 kn! Razmislite jel vam “miris novog auta” i gušt vožnje istoga vride 10 000 EUR… 

Možda ćete reć da imate garanciju na novi auto prvih 2, 3 ili čak 5 godina, ali to ujedno znači i redovne servise u ovlaštenim servisima koji su često višestruko skuplji od običnih mehaničara, tako da nema tu neke velike uštede, ako i uopće. 

Nismo uzeli u obzir i kasko osiguranje, koje je u principu plaćanje osiguranja da vam netko ili nešto ne ošteti auto, koje ionako gubi na vrijednosti, i to rapidno. U svakom slučaju je kupovina novog auta jedna od najgorih stvari koje možete napravit sa svojim novcima.

Rabljene aute smo već usporedili i vidili smo da je onaj od 6 000 EUR puno manje zlo, ali i dalje je to popriličan trošak za prosječan hrvatski novčanik. Za neke osnovne potrebe odlaska na posao i kraćih izleta/putovanja, auto od 3000 EUR sasvim dobro ispunjava veliku većinu zahtjeva uz više nego dovoljan komfor i sigurnost.

Zanimljiv je 4. stupac: bicikliranje i javni prijevoz. Radija san kalkulaciju na temelju solidne bicikle vrijednosti 3000 kn uz njeno redovito održavanje te korištenje javnog prijevoza ili eventualno Ubera/Bolta u krajnjoj nuždi. (pretpostavka 300 kn misečno).

Recimo također da vrijednost bicikle padne na 1500 kn nakon 5 godina korištenja.

Ukupan trošak na 5 godina – uz poprilično često korištenje javnog prijevoza – je 16 200 kn. Šta je gotovo 7 puta manje nego 101 250 kn za auto od 3000 EUR, gotovo 8 puta manje nego 116 500 kn za auto od 6000 EUR te preko 10 puta manje nego 166 500 kn utrošenih za novi auto!

Ne zaboravite da su izračuni rađeni na pretpostavci jednog auta po kućanstvu, a znamo da mnogi imaju dva. Tako da u tom slučaju samo pomnožite ukupni trošak odabranog auta sa 2. I zapitajte se koliko je to stvarno potreba. Zbog toga ima financijskog (i svakog drugog smisla) preselit se u skuplji stan koji nam je bliže poslu, nego gubit novac, vrime i energiju na duga putovanja na posao svaki dan.

Druga bitna napomena je da su ovo troškovi na bazi 5 godina. Većina vas koji ovo čitate ćete vozit aute po 50 i više godina. Tada ukupni iznosi troškova skaču na milijunske i svaka i najmanja razlika u kupovnoj cijeni auta ima još veći efekt.

Sad možda imate barem približnu sliku stvarnog troška posjedovanja auta i koliko su drastične zapravo razlike između novog i rabljenih auta, a pogotovo ako nemate auto uopće.

Čak i ako vam je auto stvarno potreba te ste kupnji pristupili racionalno koliko ste mogli, svejedno preporučujem kupovinu bicikle.

Prednosti bicikle – osim uštede novaca – su više tjelovježbe, više svježeg zraka, manje emisije ispušnih plinova te taj gušt i osjećaji slobode i zadovoljstva koju vam vaš limeni ljubimac ne može dat. Pa makar to bilo samo par puta tjedno i na kraće relacije, kilometraža se nakupi brzo, a čoviku je gušt.

Osobno nisan biciklu vozija gotovo uopće u djetinjstvu i počeja san je praktički vozit sa 28 godina i to je imalo ogroman pozitivan utjecaj na moj život.

Poznati financijski bloger Mr. Money Mustache zove biciklu “money printing fountain of youth”. I nije daleko od istine.

Nemojte me krivo shvatit, ne kažen da bi svi tribali sad prodat aute i samo vozit bicikle, pogotovo ako vam se ne uklapa u potrebe i životni stil. Na kraju krajeva i sam iman auto jer normalno da i ono ima svoje prednosti.

Još jedna bitna stvar u koju virujen – a odnosi se i na kupovinu auta – je da ako nemate keš za nešto kupit, onda si to ne možete ni priuštit. Jedina iznimka su nekretnine i eventualno jeftiniji rabljeni auto, pod uvjetom da je jedini način odlaska na posao.

I zapamtite, bolje je živit 100 godina ka milijunaš, nego 7 dana u bijedi.

Škrti Otočanin