Napomena: Ovaj blog post je objavljen u svibnju 2020. i ažuriran u veljači 2022.

U šta se uopće isplati investirati?

Zlatno je pravilo da su najisplativije investicije zapravo nefinancijske prirode. Dakle, najbitnije je investirati u sebe (svoje zdravlje, obrazovanje i karijeru). To je uvijek najbolji način investiranja naših životnih resursa (vremena, energije i novaca). Pročitajte više o nefinancijskim ulaganjima ovdje i ovdje.

Kad smo taj dio pokrili, možemo se osvrnut na financijska ulaganja. Već smo se dotaknili dioničkih i obvezničkih ETF-ova u serijalu Osnove Osobnih Financija (6. dio). Mislim da bi te dvije investicijske klase trebale činit veliku većinu (90-100%) našeg ukupnog portfelja. Jednostavno ima smisla bazirat našu investicijsku strategiju na imovinskim klasama s najboljim omjerom rizika i prinosa. Ne zato šta ja tako kažem, nego jer su brojne studije napravljene na tu temu sa gotovo uvijek identičnim zaključcima.

Eventualno možemo odredit 5-10% portfelja za alternativne investicije ili recimo pojedinačne dionice, ali naravno samo uz odgovarajuće znanje o tim vrstama ulaganja. Pristanak na puno viši rizik se također podrazumijeva.

Šta se tiče ulaganja u nekretnine, pogledajte moju analizu ovdje.

Pokretanje vlastitog biznisa se također može smatrat investicijom koja potencijalno ima izuzetno visoke povrate, ali su zato u pravilu i rizik i uloženo vrijeme/energija višestruko viši nego u investiranju. Ne kažem da su to loše opcije, ali definitivno nisu za svakoga te zahtjevaju široko znanje, upornost i spremnost na popriličnu količinu rizika.

Optimalno investiranje za malog čovika

Slijedom navedenog, mislim da je za veliku većinu ljudi optimalna opcija investiranje u pasivne ETF-ove.

Ako želite naučiti više o ETF-ovima, preporučam da pročitate “Kompletan vodič kroz ETF-ove za početnike”. Recimo samo da se radi o pasivnim fondovima koji sadrže velik broj dionica i/ili obveznica te koji imaju vrlo niske troškove.

Bitno je reć kako ulaganje u dioničke i obvezničke pasivne ETF-ove nije toliko teško koliko se čini te da sa malo (pravog) znanja mali ulagači mogu nadat dobrim rezultatima. Koliko dobrima? Pa recimo samo da će u većini slučajeva bit bolji od aktivnih investicijskih fondova koje vode fond menadžeri. Pitate se kako?

Kao mali ulagači zapravo imamo brojne prednosti nad fond menadžerima jer:

  1. Imamo minimalne naknade pri investiranju. Odabirom pasivnih ETF-ova u startu smo u prednosti barem 1.5-2% godišnje ili više
  2. Možemo lakše rebalansirat portfelj po potrebi (više o tome malo kasnije)
  3. Ne polažemo nikome račune niti možemo dobit otkaz kao šta to mogu fond menadžeri. Sama ta činjenica zna dosta utjecat na njihove odluke

Usporedba investicijskih fondova i indeksa S&P500 u SAD-u na 5 godina
Duži vremenski periodi još više idu u prilog pasivnim indeksnim ETF-ovima
izvor: maxkeeling.com

Emocionalni aspekti investiranja

Šta se tiče emocionalnih aspekta investiranja, studije su pokazale da ljudi koji izgube recimo €1000 pokazuju otprilike 3 puta intenzivniju emocionalnu reakciju od ljudi koji zarade €1000. Radi se jednostavno o genetskoj predispoziciji (loss aversion) koja nam je pomagala u preživljavanju u pretpovijesnim vremenima. U sferi ulaganja ista ta predispozicija može bit kontraproduktivna.

Zanimljivo je i da većina ljudi (prije početka investiranja) obično smatra da može tolerirat puno veći rizik nego šta to zaista može. Tek kad su u igri pravi novci i kad to sve krene nizbrdo, onda se na muci poznaju junaci. Emocionalne odluke (one koju su vođene strahom ili pohlepom) su često pogubne za naš ulagački portfelj. Više o utjecaju emocija na financije (i život) sam pisao ovdje.

Baš zato je bitno da budete iskreni sami sa sobom i detaljno vizualizirate scenarije u kojem vaš (mukom zarađen i još većom mukom ušteđen novac) pada u vrijednosti 10, 20 ili 30% u kratkom roku. Zapitajte se kako biste reagirali u navedenim situacijama. Pritom zapamtite da se gubitak realizira isključivo ako prodate vašu investiciju, a ne samim (kratkoročnim) padom cijene. Zanimljivo je kako vlasnici nekretnina ne paničare kad padaju cijene nekretnina ili provjeravaju svaki dan stanje na tržištu. Unatoč činjenici da te iste nekretnine čine često preko 90% njihove neto imovine. S druge strane, investitori se često ponašaju dijametralno suprotno kad je riječ o dionicama.

Alokacija – najbitnija odluka u investiranju

Alokacija portfelja je jednostavno rečeno omjer (u postotcima) različitih investicijskih klasa koje posjedujemo u portfelju.

Već smo rekli da s dionicama i obveznicama možemo ispuniti većinu naših financijskih ciljeva. Primjer alokacije bi bio npr. 70% dionica i 30% obveznica. Pitate se kako odredit taj postotak za sebe? Moramo prvo odredit 2 faktora:

  • Osobnu toleranciju na rizik – koliko ste (psihološki i emocionalno) spremni na gubitak vrijednosti investicije
  • Ulagački horizont – vremenski rok u kojem očekujete da bi vam novci mogli bit potrebni

Pritom je osobnu toleranciju na rizik puno teže odrediti. Nema jednog recepta, ali sam dao neke smjernice i obradio tu temu više ovdje.

Dakle, ako su vaši trenutni financijski ciljevi recimo štednja za fond za crne dane, organizacija vjenčanja ili bilo koji drugi kratkoročni cilj, sve više alokacije (ili gotovo sve) bi tribalo ići prema sigurnijim investicijskim klasama (obvezničkim ETF-ovima), a sve manje rizičnijim investicijskim klasama (dioničkim ETF-ovima). Slično vrijedi i ako imate nisku toleranciju na rizik.

S druge strane, ako su nam ciljevi dugoročniji – štednja za mirovinu, školovanje djece, kupnja nekretnine, financijska neovisnost i ostalo – više alokacije portfelja bi trebalo ići prema dioničkim ETF-ovima. Pogotovo ako je to popraćeno i relativno visokom tolerancijom na rizik.

Određivanje alokacije

Ako smo spremni krenut s investiranjem koristeći isključivo racionalne metode (koliko je to uopće moguće), idući korak je određivanje alokacije. Dakle, moramo odlučit koliki postotak dionica i obveznica (tj. njihovih ETF-ova) želimo.

Preporuke oko alokacije i općenito kreiranja portfelja velikim dijelom uzimam iz knjige The Intelligent Asset Allocator, koja se često smatra najboljom knjigom na tu temu i preporučio bi je svakome tko kreće s investiranjem.

Da odmah kažem – ne postoji savršen omjer dionica i obveznica. Niti postoji nekakvo Sveto Pismo po kojem se taj omjer može odrediti. Ono šta imamo su povijesni podaci te dva već spomenuta faktora (tolerancija na rizik i vremenski horizon) koja nam mogu pomoći u procjeni. Povijesni podaci ne garantiraju isto ponašanje tržišta u budućnosti, ali nam daju nekakvu vodilju u određivanju alokacije.

Tu mislim najviše na maksimalni tolerirani gubitak vrijednosti portfelja u jednoj godini. Za odgovarajući postotak gubitka imamo odgovarajući postotak dionica, temeljen na povijesnim podacima. Npr. ako možemo tolerirati pad vrijednosti portfelja od 35%, onda možemo imat do 80% dionica i 20% obveznica u portfelju. Tolerirani gubitak od 20% znači da ćemo imat 50% dionica i 50% obveznica itd.

Naravno, ovo je gruba aproksimacija temeljena na povijesnim kretanjima te nema nikakve garancije da će budućnost biti identična. Ali barem možemo napraviti prvu odokativnu procjenu naše alokacije.

Još jedna nit vodilja u vezi vremenskog horizonta investiranja je ta da postotak dionica u portfelju može biti najviše 10 puta veći od broja godina nakon kojih želimo koristit ta sredstva. Na primjer, ako nam novci trebaju za 6 godina, to znači maksimalno 60% dionica.

Ako nam je postotak dionica različit između toleriranog gubitka i vremenskog horizonta, najpametnije bi bilo odlučiti se za manji od ta dva postotka. Recimo da smo prema prvom dobili postotak dionica od 70%, a prema drugom 60%. Slijedom toga se odlučujemo za 60% alokacije u dionice.

Primjera radi, najveći mirovinski fond na svijetu – norveški “naftni” fond, vrijedan preko 1 000 milijardi $, koji je relativno konzervativno orijentiran sadrži oko 70% dionica. Švedska država (u kojoj trenutno živim i radim) investira 100% iznosa kojeg uplatite u mirovinski sustav u dioničke pasivne ETF-ove. Samim time, čak ni konzervativni mali ulagači ne bi trebali zazirat od nešto višeg postotka dionica. Naravno, ako je to u skladu s njihovom tolerancijom na rizik i vremenskim horizontom).

U koje ETF-ove možemo investirati?

Spominjali smo već zašto investiranje u hrvatsko tržište većinom nije poželjna opcija. Da ponovim ukratko: naše dioničko tržište je malo i nelikvidno, a naknade za upravljanje fondovima su astronomske. Također, kroz 2. i 3. mirovinski stup ste već poprilično izloženi dionicama hrv. kompanija, a pogotovo hrv. državnim obveznicama.

Isto tako, nije dobra ideja investirati isključivo u pojedinačna tržišta, sektore ekonomije ili pojedinačne dionice/obveznice. U različitim periodima različita tržišta imaju više, odnosno niže prinose. Isto vrijedi i za sektore. Npr. za vrijeme korona krize su turističke i avio kompanije doživjele ogromne gubitke, a tehnološke kompanije ogromne dobitke. Jednostavno nemamo pouzdan način da predvidimo koje tržište, sektor ili individualna dionica će imat bolje prinose od ostalih. Iz tih razloga želimo investirat na svjetskom tržištu, tj. diverzificirat svoja ulaganja koliko god je to moguće. Tu mislim i na geografsku (različite države) i na sektorsku diverzifikaciju.

Kako kupovati ETF-ove u praksi

Kad smo napokon odredili alokaciju i zaključili da je diverzifikacija naš prijatelj, nameće se pitanje o kupovini ETF-ova u praksi.

Da bismo investirali u ETF-ove, potreban nam je brokerski račun. Investiranje preko domaćih brokera i banaka je u pravilu izrazito skupo, ali srećom danas postoje brojne povoljne alternative koje su nam dostupne na EU tržištu.

Brokere možemo ugrubo podijeliti na klasične, discount brokere te robo-savjetnike. Kod klasičnih i discount brokera samostalno investirate, a kod robo-savjetnika algoritam investira za vas. Opisat ću ukratko sve tri opcije.

Klasični brokeri nude vrlo širok izbor opcija za investiranje, ali su obično i kompliciraniji za upravljanje te imaju više naknade za trgovanje. Najbolji izbori na hrv. tržištu su Interactive Brokers (IB) i Optimtrader. Više o njima ovdje. Spomenimo samo da Interactive Brokers nudi niže naknade, a da Optimtrader nudi podršku na hrvatskom jeziku te nešto više naknade. Optimtrader također koristi sučelje Interactive Brokersa, tako da je iskustvo korištenja ove dvije platforme identično. Još jedna barijera Optimtrader-a je ta da morate imati minimalno 5000 EUR ili USD za otvaranje računa.

Discount brokeri nude puno jednostavnije platforme za investiranje te vrlo niske naknade za trgovanje (često su i besplatni). Samim time mislim da su optimalan izbor za većinu investitora koji žele samostalno investirat. Naravno, mogu imat skrivene naknade i nisu svi isti. Njihov pregled i usporedbu sam napravio ovdje.

Robo-savjetnici na temelju procjene vaše tolerancije na rizik i vremenskog horizonta automatski određuju investicijsku strategiju. Ovo je daleko najjednostavniji način investiranja koji je prikladan doslovno svima jer ne zahtjeva gotovo nikakvo znanje ni trošenje vremena. Naravno, cijena toga su naknade za upravljanje, kojih nemamo priliko samostalnog investiranja kroz klasične ili discount brokere. Više o robo-savjetnicima pročitajte ovdje.

Ova tablica vam može pomoć u uspoređivanju najbitnijih karakteristika 3 različite vrste brokera:

Šta dalje?

Kad smo odabrali željenu alokaciju i brokera, ostaje nam samo onaj lakši dio. A to je štednja i investiranje idućih nekoliko desetljeća. Sitnica.

Pritom se alokacija ne bi trebala mijenjat iz godine u godinu. Dapače, dobra ideja je jednom godišnje napravit rebalansiranje, tj. vratiti alokaciju na željene postotke. Ako nam je recimo početna alokacija bila 80% dionica i 20% obveznica, a dionice su imale puno viši prinos u posljednjih godinu dana, onda možemo prodati dio dionica i kupit dio obveznica. Ili jednostavno kupovati više obveznice idućim uplatama. Naravno, pritom valja imati na umu porezne uvjete zemlje u kojoj ste rezident. U Hrvatskoj nema poreza na kapitalnu dobit za udjele u investicijama koje držite dulje od dvije godine.

Dodatak: Predavanje “Kako konkretno započeti s investiranjem”

U suradnji s neprofitnom organizacijom Split Tech City sam održao predavanje na temu “Kako konkretno započeti s investiranjem” koje možete pogledati ovdje:

To je to za danas, a s idućom objavom zaključujemo serijal “Osnove Osobnih Financija”. Nakon toga ću pisat o ostalim temama iz sfera osobnih financija, investiranja i svega ostalog…

Škrti Otočanin