Napomena: Ovaj blog post je objavljen u svibnju 2020. i ažuriran u studenom 2023.

Evo nas opet natrag s jednom dosadnom, ali bitnom temom – životno osiguranje. Prvo ću u kratkim crtama objasnit koncept osiguranja.

Uglavnom, radi se o tome da vi (osiguranik) uplaćujete novce zajedno s velikim brojem drugih ljudi osiguravajućoj kući (tj. osiguratelju) i onda svi ti novci idu na jednu zajedničku hrpu. U slučaju da se dogodi događaj od kojeg ste se osigurali (npr. automobilsko osiguranje – prometna nesreća), vi dobivate iznos od osiguranja koji bi trebao pokriti nastalu štetu (ili barem dio).

U slučaju životnog osiguranja događaji od kojih ste osigurani mogu biti smrt, invaliditet, teža bolest itd. Naravno, sve ovisi o uvjetima osiguranja, tj. malim slovima koja nitko nikad ne čita prilikom sklapanja ugovora…

Je li mi životno osiguranje uopće potrebno?

Životna osiguranja mogu biti potencijalno poprilično korisna, ali i potpuno nepotrebna, ovisno o vašoj životnoj situaciji. U čemu je uopće problem, tj. negativna strana životnih osiguranja? Vrlo jednostavno – osiguravajuće kuće ne postoje da bi olakšali naše živote ili zato što ih vodi Svjetska Udruga Samaritanaca. One naravno postoje, kao i sve ostale kompanije, zbog profita.

Ako 1000 ljudi uplaćuje 1000 EUR godišnje i u zajedničkoj hrpi se nalazi milijun EUR, neće sav taj iznos ići na isplate odšteta osiguranicima. Dosta toga ode na troškove poslovanja osiguravajuće kuće, plaće zaposlenicima, poreze itd. To je naravno očekivano, jer moraju i osiguranja od nečega živjeti.

Što to konkretno znači za nas? To znači da se mi odričemo dobrog dijela uplaćenih novaca, koje bismo inače mogli iskoristiti za druge stvari, poput stvaranja fonda za hitne slučajeve, štednje i/ili .

Ne zaboravite da osiguravajuće kuće u tom odnosu imaju puno više informacija nego mi. One recimo točno znaju koliki je prosječan rizik smrti ili teške bolesti za osobe koje imaju profil sličan našem (dob, životni stil, lokacija itd.). Slijedom toga one u većini slučajeva izlaze iz te priče s profitom, a ne korisnici osiguranja. To zvuči logično, jer inače ne bi ni imali profitabilan biznis model.

Unatoč tome, ipak postoje situacije u kojima je korisno imati životno osiguranje. 

Kad mi je potrebno životno osiguranje?

Razlog 1: Kada drugi ovise financijski o meni

Ova kategorija se najčešće odnosi na djecu, ali za neke su to i roditelji, supružnici, drugi članovi obitelji itd. Nije se zgorega zapitati što bi se dogodilo s tim osobama u slučaju da odjednom prestanemo financijski doprinositi.

Ako imate djecu, nije baš jednostavan izračun iznosa pokrića koji vam je potreban. To ovisi o broju i dobi djece, ostalim prihodima u kućanstvu itd. Vjerojatno najbolji iznos pokrića je onaj najviši koji si možete priuštiti. Ako su vam djeca mlađeg uzrasta, može se raditi o 10-15 ili više godina prije nego postanu samostalna i počnu se financijski brinuti o sebi (znamo svi da u Hrvatskoj to ponekad bude i “malo duže”). Što to nas dovodi do omiljene poslovice moje matere…

Teško je uzeti u obzir sve životne troškove u idućih nekoliko desetljeća. Čak i ako imamo okvirnu računicu, često će se raditi o iznosima koji višestruko nadmašuju osiguranu svotu. Zato je (između ostalog) dobra ideja imati zaštitnu mrežu (obitelj, rodbina i prijatelji) na koju možemo računati u takvim situacijama. To je vjerojatno jedan od većih razloga zašto su obiteljske veze puno snažnije u ekonomski slabijim društvima, ali je to druga tema… Neovisno o vašoj zaštitnoj mreži, dobra ideja je ciljati na što viši iznos pokrića (osigurane svote).

Razlog 2: Kada imamo veliki kredit

Recimo da ste opterećeni kreditom i ne želite da u slučaju smrti vaša muka prijeđe na drugoga. Ovo pogotovo vrijedi za kredite viših iznosa (većinom su to stambeni krediti). U tom slučaju je ne samo preporučljivo, nego po mom mišljenju i apsolutno neophodno da imate životno osiguranje koje bi pokrilo barem veliku većinu preostalog kredita. Uostalom, često su životna osiguranja obvezna prilikom podizanja većih kredita.

Jedan od problema životnih osiguranja leži i u tome što često mislimo da se nama ne mogu dogodit neplanirane tragedije. Jer se takve stvari uvijek događaju drugima, jel’ tako?

To je statistički gledano točno, jer je u modernom društvu vrlo mala šansa da umremo ili ozbiljno nastradamo prije duboke starosti. Problem je što je u suprotnom scenariju šteta po našu obitelj ogromna (prvotno emocionalno pa onda i financijski). Slično kao što smo spominjali o investiranju: bitno je procijeniti vjerojatnost i magnitudu rizika.

Možda rana smrt nije izgledna, ali je njen utjecaj vjerojatno najveći mogući. Stoga ima smisla imati visoko pokriće za slučaj smrti. Gotovo nitko na svijetu ne planira vlastitu smrt (osim možda dežurnih ultrapesimista poput moje žene). Jednostavno rečeno, moramo biti svjesni rizika koji preuzimamo našom inercijom i lijenošću da napravimo životno osiguranje, ako nam je ono potrebno. 

Mala digresija: ako niste, svakako razmislite o pisanju oporuke. Mišljenja sam da je ona potrebna svima, neovisno o trenutnoj dobi. Više o toj temi pročitajte .

Ako smo odlučili da nam je životno osiguranje potrebno, onda se trebamo zapitati koje se sve opcije uopće nude.

Klasično životno (mješovito) osiguranje

Ova vrsta osiguranja je daleko najprisutnija godinama i vjerojatno znate nekog tko ga ima. Zove se mješovito osiguranje jer pokriva slučaj smrti i slučaj doživljenja. Jednostavnim jezikom, u slučaju smrti prije isteka ugovora (npr. 10, 20 ili više godina), vaši nasljednici (korisnici police) će dobiti nekakav veći novčani iznos.

U slučaju da doživite kraj ugovora, dobijete nazad vaš novce plus neki sitni prinos. Ovo je ziheraški pristup, ali je OK opcija za ljude koji su konzervativni oko ulaganja, a žele imati pokriće u slučaju smrti. Isto tako, možda žele skupiti neki veći iznos s godinama za daljnja ulaganja, mirovinu ili nešto treće.

Treba uzeti u obzir i inflaciju koja izjeda vrijednost naše investicije (pogotovo na duljim vremenskim rokovima). Sve u svemu, mišljenja sam da postoje druge opcije koje daju više u smilsu osiguranja i investiranja za uloženi novac.

Riziko osiguranje

Najveća razlika klasičnog i riziko osiguranja je u tome da riziko osiguranje nema štednu komponentu. To znači da koje god novce uplatimo, možemo se pozdraviti se s njima zauvijek. Ciao bella. Zašto bi onda itko kupovao ovo osiguranje, a ne klasično? Jedan od razloga je taj jer je puno jeftinije na mjesečnoj bazi. Drugim riječima, možemo dobiti isti (ili viši) iznos pokrića za višestruko manje uplaćene iznose. U praksi se već za 10-ak EUR mjesečno dobiva relativno visok iznos pokrića (ovisno o dobi i drugim faktorima).

Mišljenja sam da je ovakav način osiguranja dobar izbor za one kojima je potrebno osiguranje života relativno visokog iznosa, a ne žele (ili ne mogu) za to izdvajati relativno visoke sume. Uostalom, razlika između uplata u klasično ili riziko osiguranje se može puno efikasnije investirati. Doduše, postoje i proizvodi koji kombiniraju osiguranje i investiranje.

Investicijsko životno osiguranje

Najkraće rečeno, investicijsko životno osiguranje uz osiguranje života ima i investicijsku komponentu. Na prvu izgleda idealno, kao da ubijamo dvije muhe s jednim udarcom. Ovo je vrsta osiguranja koje mi je osobno bilo prodano od strane jedne osiguravajuće kuće u vremenima kad san bija zelen i mlad. Ne mislim da je investicijsko osiguranje nužno loš proizvod, ali svakako ima svoje pluseve i minuse.

O čemu se zapravo tu radi? Uplaćujemo osiguravajućoj kući nekakav iznos koji ispočetka uglavnom ide na hrpu za osiguranje života (o čemu smo već pričali), a kasnije sve veći postotak uplata (ili cijela uplata) ide u investicijsku komponentu, tj. ulaže se u fondove.

Ima sad tu puno detalja o kojima bi valjalo pričat, ali suma sumarum je da (barem u teoriji) dobivamo 2 u 1 proizvod: ulažemo u fondove i životno smo osigurani u isto vrijeme.

Nedostaci leže u tome da su navedeni fondovi uglavnom klasični investicijski fondovi s visokim godišnjim naknadama. Da ne spominjem i ostale (često skrivene) naknade. Problem je i oglašavanje te prodaja ovakvih proizvoda prilikom koje prosječan građanin nije dovoljno informiran o svim troškovima te alternativma. Možda najveći nedostatak su niske osigurane svote, koje najčešće ne ispunjavaju svoju osnovnu ideju (financijsko zbrinjavanje korisnika police).

Dakle, osiguravajuća kuća zarađuje na nama ne samo na komponenti životnog osiguranja, nego i na naknadama od investiranja. Već smo pričali o tome kako , odnosno .

Je li investicijsko životno osiguranje za mene?

Svejedno, ovo osiguranje bi moglo koristiti onima kojima je upravljanje novcima tlaka, jer je ipak bolje investirati u investicijske fondove, nego u ništa. Neki ljudi jednostavno nemaju ni vremena ni volje učiti o investiranju. Iako i u tim slučajevima postoje daleko povoljnije alternative poput kombiniranja riziko osiguranja i robosavjetnika.

Iinvesticijsko osiguranje je u svakom slučaju po mom mišljenju superiorno klasičnom zbog višeg očekivanog prinosa (uz pripadajući viši rizik). Pritom nas volatilnost (promjena vrijednosti) neće previše brinuti jer jednostavno – nemamo puno izbora kod kupnje/prodaje udjela te sklapamo ugovor na dulji rok. Često se prilikom potpisa ugovora obvezujemo na određen fiksan mjesečni (ili godišnji) iznos uplata, koji nas barem prisiljava na štednju i investiranje. To bi za dobar broj ljudi koji se muče s financijskom disciplinom mogla biti velika prednost.

Druge prednosti leže u činjenici da ovo ulaganje nije oporezivo te što se može početi ulagati sa svega par desetaka eura mjesečno. To čini investicijsko osiguranje jednim od najjednostavnijih načina za početak investiranja. Doduše, posljednjih godina zaista možemo investirat u gotovo sve imovinske klase na vrlo jeftin (ili besplatan) način s minimalnim ulozima.

Ako se odlučite na investicijsko osiguranje, pazite samo da budete osigurani na dovoljno veliku svotu i da imate barem solidan izbor fondova koji su što više diverzificirani.

Ostale vrste životnih osiguranja

Uz navedene vrste, imamo i neke druge poput rentnog osiguranja (više funkcionira kao štednja/ulaganje) ili osiguranja za slučaj doživljenja (isplaćuje se samo ako osoba NE umre do isteka osiguranja).

Budući da za ove dvije vrste osiguranja nije nužno primarni cilj osiguranje života te da imamo daleko bolje opcije za investiranje, odlučio sam preskočiti njihovu dublju analizu.

Koje životno osiguranje koristi vaš Škrti Otočanin

Nakon nekoliko mjeseci uplaćivanja u investicijsko životno osiguranje, raskinuo sam ugovor na moju štetu jer mi je tadašnji poslodavac (košarkaški klub) odlučio ne isplatit plaću 6+ mjeseci zaredom. Ništa čudno.

Trenutno nemam uopće životno osiguranje jer: a) nemam kredit i b) nitko ne ovisi financijski o meni.

U budućnosti bi eventualno razmislio o riziko osiguranju. Moja nit vodilja je ta da se vrlo jednostavno može razlika između iznosa uplata u riziko i drugu vrstu osiguranja uložiti puno pametnije. U svakom slučaju mi je primarni cilj samoosiguranje u vidu većeg investicijskog portfelja koji bi služio (između ostalog) i za tu svrhu. Drugim riječima, ako imamo imovinu (ili pasivne prihode) koji ispunjavaju funkciju životnog osiguranja, onda nam poseban proizvod osiguravajuće kuće ni nije potreban.

Po mom mišljenju su za većinu ljudi optimalne opcije ili samoosiguranje kroz /pasivne prihode ili putem riziko osiguranja u slučaju potrebe (kredit ili djeca).

Pitanja za odabir životnog osiguranja

Pri potrazi životnog osiguranja zapitajte se sljedeća 3 temeljna pitanja:

• Treba li mi uopće životno osiguranje? Imam li veliki kredit ili osobe koje financijski ovise o meni?
• Koja vrsta životnog osiguranja mi najviše odgovara?
• Koja je osigurana svota (pokriće) koje bi zadovoljilo moje potrebe?

Nakon toga je relativno lako usporediti ponude različitih osiguravajućih kuća na internetu. Svakako proučite točne uvjete osiguranja – koji postotak uplata ide u koje svrhe, kolike su naknade za investicijske fondove, koliko smo u mogućnosti bit fleksibilni ili ne oko uplata/isplata, koji su uvjeti raskida ugovora i slično.

Možda je zamorno, ali je svakako preporučljivo jer se životno osiguranje često ugovara na više desetljeća i nije baš lako podložno promjenama.

Imamo i dodatne opcije poput osiguranja od teške bolesti, invalidnosti itd. Također i tu vrijedi proučiti detalje da ne bi kasnije bilo problema oko isplate u slučaju osiguranog događaja.

To je to za ovu temu, a idući dio serijala “Osnove Osobnih Financija” (kojeg možeš pronaći ovdje) se odnosi na konkretan početak investiranja.

Dodatak: Webinar o osiguranjima

Da ne bismo morali samostalno uspoređivati sve proizvode na tržištu, danas postoje posrednici u osiguranju čija je usluga potpuno besplatna za krajnjeg korisnika. Ugostili smo Vjeku Peretića iz Pro Grupe baš na tu temu u još jednom webinaru.

Škrti Otočanin