Slaganje portfelja može bit jako komplicirano ili prilično jednostavno, ovisno kako si to postavite. Ponekad je bolje imat i manje (najbitnijih i ključnih) informacija, nego previše informacija u kojima se izgubimo i koji rezultiraju paralizom u smislu neodlučnosti ili, još gore, krivim odlukama koje nas mogu dugoročno koštat.

U principu, ideja je kupovat indeksne fondove (dionica ili obveznica) koji dolaze u formi koja se zove ETF (exchange traded fund), šta u principu znači da je to indeksni fond koji se jednostavno kupuje i prodaje, kao da se radi o dionici. Ako vam nije posve jasno, nije ni toliko zasad bitno, to su samo tehnikalije.

Pregled ETF-ova koji možete kupovat preko obe platforme iz prošlog teksta (Optim Trader ili Interactive Brokers) se lako nađe na justetf.com pod ETF screener. Imate informacija koliko vam srce želi. Ista stranica vridi i ako živite drugdi u Europi, a u tom slučaju preporučam Degiro platformu za kupnju ETF-ova.

Idemo prvo navest neke osnovne postulate slaganja portfelja:

  1. Alokacija (o čemu san već pisa) je daleko najvažniji aspekt ulaganja i ujedno jedini na kojeg možemo utjecat 100%. Puno toga šta pišem o alokaciji dolazi iz knjige Intelligent Asset Allocator, koja se smatra najboljom na tu temu, unatoč činjenici da je napisana prije cca 20 godina. Svakako preporučujem svima koje interesira ova tema.
  2. Jedino šta je važno koliko i određivanje alokacije je zadržavanje alokacije na dugi vremenski period. Važno je ostat discipliniran i držat se početnog plana. Svako potencijalno skretanje nas može jako puno koštat.
  3. Bitno je znat kako su se određene investicije i portfelji ponašali u prošlosti, ali nitko nema kristalnu kuglu, tj. ne može predvidit budućnost. Kažu da postoje 2 vrste investitora: oni koji ne znaju di tržište ide i oni koji ne znaju da to ne znaju. Naš cilj je pronaći miks dionica i obveznica koji će pokušat maksimizirat prinos u odnosu na rizik koji smo spremni prihvatit #dugoročno
  4. Želimo maksimalnu diversifikaciju ulaganja (raspršivanje rizika) tako šta ćemo ulagat u dionice i obveznice iz cilog svita, uz naglasak na najveća svjetska tržišta: SAD, Europa i ostale razvijene zemlje te Emerging markets, tj. zemlje u razvoju (od kojih su neke već razvijene zemlje, ali su i dalje u toj skupini indeksnih fondova). Rapršavanjem rizika na različita područja svijeta i na različite investicijske klase, tj. dionice i obveznice, smanjujemo ukupni rizik uz zadržavanje većine prinosa.
  5. Bitno je napomenit da se portfelj u cjelini ponaša bitno drukčije od njegovih sastavnica i tribamo gledat samo ukupne rezultate (ne zanima nas posebno koliko pojedini dijelovi portfelja rastu ili padaju, a pogotovo ne kratkoročno).
  6. Pitate se kako je to moguće dugoročno zadržat planiranu alokaciju ako npr. dionice narastu 15% u jednoj godini, a obveznice 3%? Odgovor je rebalansiranje: jednom godišnje prodate dijelove portfelja koji su imali najveći prinos, a kupujete one koji su imali najmanji (ili su imali gubitak). Time se držite one stare buy low – sell high, koje je upravo suprotna našoj ljudskoj intuiciji i onome šta radi većina malih ulagača (i zbog toga ima loše rezultate). Još bolja opcija je da ne prodajete ništa, nego svojim daljnjim uplatama kupujete ETF-ove koji su imali lošije rezultate da postignete opet željenu alokaciju
  7. Držimo se šta više možemo najboljih modernih instrumenata za male ulagače. Pogodili ste, to su #IndeksniFondovi u vidu ETF-ova. Jednostavno su toliko nadmoćni nad aktivnim investicijskim fondovima da su, šta bi se reklo, no-brainer. O tome smo već pisali i pisat ćemo opet (pod “mi” mislin ja i moj tim… da, samo san ja u tom timu).

Kod biranja konkretnog ETF-a važno je obratit pozornost na sljedeće: 

  1. Birajte ETF-ove etabliranih tvrtki (npr. iShares, Vanguard, Lyxor, XTrackers…) koji su relativno veliki (jer ne želimo da kompanija ugasi fond u budućnosti zbog neisplativosti) te da imaju šta više godina postojanja iza sebe.
  2. Možda i najbitnije: gledajte da su troškovi fonda šta je moguće niži (tj. TER – total expense ratio) te da su fondovi akumulirani (Acc), a ne distribuirani (Dist) – to je obično navedeno u imenu fonda, ali ponekad tribate to sami iskopat. Radi se jednostavno o tome je li taj fond reinvestira dividende koje dobiva od dionica nazad u fond (Acc) ili ne (Dist). Ne želimo distribuirani fond jer bi to značilo da nam dividende dionica sjedaju na račun i da onda moramo na njih platit našoj dragoj državi porez na kapitalnu dobit u iznosu 12% + prirez. U slučaju Acc fonda, automatski se dividende reinvestiraju, tj. kupuju još više udjela tog fonda (samog sebe), čime imamo više udjela za budućnost te također izbjegavamo porez na kapitalnu dobit (jer nećemo investiciju prodavat barem 2 godine, na koji period se taj porez odnosi).

Dobra praksa je i ulagat direktno u valuti u kojoj je fond (najčešće USD), da izbjegnemo valutni rizik (omjer vrijednosti USD i EUR koji može dovest do velikih promjena u vrijednostima naših fondova). Postoje i tzv. hedge opcije (da npr. ulažemo u EUR-ima u fond kojem je primarna valuta USD), ali nakon informiranja iz više izvora, mišljenja sam kako je to nepotrebna komplikacija koja u praksi ne znači ništa za naš portfelj, a može bit i kontraproduktivna.

Moramo spomenit i pojam korelacije. U kontekstu ulaganja, korelacija znači koliko se kretanje nekog financijskog instrumenta (u ovom slučaju indeksnog ili obvezničkog fonda) poklapa sa kretanjem drugog financijskog instrumenta. Broj 0 bi značio da je korelacija između 2 instrumenta nepostojeća, broj 1 da su u savršenoj korelaciji (ako jedan naraste 10%, drugi isto naraste 10% i obratno), a broj -1 da su u savršenoj negativnoj korelaciji (ako jedan naraste 10%, drugi pada 10% i obratno). Zašto nam je to bitno? Pa zato jer je to cili smisao posjedovanja obveznica. Državne obveznice (ne i korporativne!) su u pravilu u negativnoj (inverznoj) korelaciji sa dionicama. Zato želimo imat u pravilu postotak obveznica u portfelju koji će za vrijeme kada dionice padaju narast u vrijednosti. Onda rebalansiranjem portfelja (prodajom tih obveznica da kupimo dionice dok su jeftine) vraćamo portfelj u željenu alokaciju.

U stvarnom svitu ne postoji savršena korelacija niti savršena inverzna korelacija (1 ili -1), ali su državni obveznički fondovi obično u umjerenoj do visoko inverznoj korelaciji (npr. -0.5 ili -0.6), čime u praksi dobivamo željeni efekt (da obveznice rastu kada dionice padaju).

Kad smo svladali postulate o alokaciji portfelja, pravila o konkretnom biranju fonda, upoznali se sa korelacijom te odredili vlastiti ulagački horizont i toleranciju na rizik (vidi prošli tekst), možemo krenit na konkretno slaganje portfelja. Dosad sam vam napisa sve najbitnije smjernice, ali naravno da tu ima još puno toga za uzet u obzir. Učite i informirajte se sami, a preporučija bi svakako još jedanput knjigu Intelligent Asset Allocator i/ili A random walk down Wall Street za sve koji žele ozbiljnije investirat. Imate i kratak tekst na temu moderne teorije portfelja (MPT) ovdje.

U svakom slučaju odličan alat za testiranje vašeg željenog portfelja je Portfolio Visualizer, besplatna stranica na kojoj možete vidit kako bi vaš željeni portfelj funkcionira u prošlosti. Ponavljan, to znači vrlo malo za njegovo ponašanje u budućnosti, ali nam može dat dobru ideju kako se portfelj ponaša u turbulentnim vremenima financijskih kriza i općenito kroz duge vremenske periode. Jednostavno unesete ime ili simbol (ticker) fonda koji ste našli na justetf.com i odredit koliko alokacije (u %) ste spremni odredit za svaki fond te se onda igrajte sa podešavanjem vremenskog roka i sa raznim drugim opcijama.

Na kraju evo i kratkog pregleda mojih ulaganja. Krećemo prvo sa ukupnim portfeljom, u koji računan fond za crne dane (u mom slučaju u obliku stambene štednje), 2. i 3. mirovinski fond (jer su oni naša osobna imovina), peer-to-peer lending i naravno ETF-ove o kojima sam upravo pisa.

Pitate se zašto imam fond za crne dane u obliku stambene štednje, a ne recimo obvezničkog fonda ka šta san i propovijeda u prošlom tekstu? Čisto iz tog razloga šta su – u vrime ugovaranja štednje 2015.g. – kamate na štednju bile puno više nego danas (jako blizu kamata na obveznice). Ove godine mi ta štednja istječe pa planiram jedan dio štednje ubacit u obveznički fond u kunama, a drugi dio u ETF-ove (obvezničke).

Pokazujem ovo samo da si predočite da je bitno diverzificirat se i van svog striktno ulagačkog portfelja (tj. ETF-ova) sa fondom za crne dane u nekom sigurnom obliku ulaganja ili gotovini, mirovinskim fondovima (2. koji ide direktno iz plaće i 3. kojeg bi svakako bilo dobro uplaćivat) te eventualno alternativnim ulaganjima (u mom slučaju peer to peer lending i Trine), ako ste spremni izložit se dodatnom riziku (ali maksimalno do 5% ukupnog portfelja po mom mišljenju).

Rekavši to, tek sam nekoliko godina u procesu izgradnje portfelja i za očekivat je da će on izgledat nešto drukčije kroz nekoliko godina, a pogotovo kroz još duži vremenski rok, u kojem je cilj šta više ulagat u ETF-ove po već navedenim principima. Fond za crne dane će uvik bit tu u sigurnom ulaganju nadohvat ruke, a u 3. mirovinski fond ću uvik uplaćivat 5000 kn godišnje na kojih imamo poticaj od države. 

Sve napisano dosad ne mora bit “sveto pismo”, niti san ja najpametniji i najinformiraniji o toj temi, nego čisto iznosin svoja razmišljanja i nadan se da svako može za sebe primjenit ono šta mu od toga odgovara.

Moj trenutni ciljani izgled portfelja ETF-ova je vrlo jednostavan i nalazi se na sljedećem grafu (tu je onih 45.7% iz prvog grafa podijeljeno na svoje sastavnice):

S&P 500 smo već spominjali – to je jednostavno indeksni fond 500 najvećih dionica SAD-a, a Emerging Markets se odnosi na dionice zemalja poput Kine, Tajvana, Koreje, Indije, Brazila itd. Najčešća strategija je praćenje veličine svakog od tržišta u svjetskim okvirima, a trenutno je US oko 60-ak%, Emerging Markets su oko 10-ak%, a ostatak su ostala Developed tržišta (Europa, Japan itd.). Kao što vidite, ja imam nešto više Emerging Marketsa jer je to moj osobni način da glumim pamet sa overweight-anjem tog dijela tržišta. Vjerojatno neću s tim potezom dugoročno puno dobit ni izgubit, ali sam se odlučio na to jer su Emerging tržišta bila nešto jeftinija u posljednje vrijeme u odnosu na US i ostala Developed tržišta.

S vremenom ću vjerojatno dodavat polako visokokvalitetne obveznice (sve više s godinama i/ili približavanju svog cilja financijske neovisnosti), ali će ciljana alokacija dionica ostat manje više ista (tj trudit ću se alocirat kapital da bude što bliže stvarnim omjerima svjetskih tržišta). Daljnji plan je no-brainer: dodavat sredstva uz zadržavanje alokacije sve dok se ne postigne planirana razina financijske neovisnosti. Više o tome u idućem tekstu. #UložiDaSeMnoži

I zapamtite, bolje je živit 100 godina ka milijunaš, nego 7 dana u bijedi.

Škrti Otočanin

Napomena: Ako kupite proizvode s Amazona na koje linkam, za vas je cijena ista ka inače, a ja dobijen mali postotak od prodaje

Disclaimer: Sve izneseno na ovom blogu je isključivo moje osobno mišljenje, a ne profesionalni financijski savjet