Evo nas napokon na konkretnim ulaganjima. Već smo se dotaknili obvezničkih i indeksnih fondova u tesktu 6 i  mislin da bi te dvi ulagačke klase (ako ne računamo mirovinske fondove) tribale činit idealno 100% naših ukupnih ulaganja. Velika većina naše ulagačke strategije se jednostavno mora bazirat na nečemu šta je dokazano najbolje za malog ulagača kroz desetljeća i desetljeća ulaganja milijuna različitih ljudi, uz brojne studije napravljene na tu temu te brojne druge knjige, materijale itd.

Eventualno 5-10% portfelja može ić u  alternativna ulaganja ili recimo pojedinačne dionice, ali naravno samo uz odgovarajuće znanje o tim vrstama ulaganja. 

Svoje mišljenje o ulaganju u nekretnine i pokretanju vlastitog biznisa san se već dotaknija u ranijem tekstu. Ne kažem da su to loše opcije, ali definitivno nisu za svakoga te zahtjevaju široko znanje, upornost i spremnost na ogroman rizik (pogotovo pokretanje biznisa). Također se ne smatran dovoljno stručnim da pričam o tim temama te mislin da je za više od 90% ljudi daleko najbolja opcija ulaganja u indeksne (i obvezničke) fondove.

Bitno je reć kako ulaganje u dionice i obveznice nije toliko teško koliko se čini te da sa malo (pravog) znanja mali ulagači mogu dobit rezultate koji će bit bolji od velike većine investicijskih fondova koje vode fond menadžeri. Pitate se kako?

Mali ulagač je zapravo u prednosti jer:

  1. Imamo minimalne naknade jer odabiremo indeksne fondove i u startu smo u prednosti barem 1.5-2% godišnje (nema troškova upravljanja)
  2. Možemo agresivno rebalansirat portfelj (više o tome u idućem tekstu)
  3. Ne polažemo nikome račune niti možemo dobit otkaz ka fond menadžeri (sama ta činjenica zna dosta utjecat na njihove odluke)

Najbitniji pojam koji moramo savladat je alokacija portfelja, tj. jednostavno rečeno, to je omjer (u postotcima) različitih investicijskih klasa koje posjedujete. Najčešće tu pričamo o dionicama i obveznicama (npr. 70% dionica i 30% obveznica). Kako odredit taj postotak za sebe? Tako da prvo odredimo 2 stvari: svoju toleranciju na rizik i ulagački horizont. Prvi dio se odnosi na to koliko ste (psihološki i emocionalno) spremni na gubitak vrijednosti investicije, a drugi dio se odnosi na vremenski rok u kojem očekujete da bi vam novci mogli bit potrebni.

Ako se tu radi o recimo štednji za fond za crne dane, organizaciju vjenčanja ili bilo čega sličnog na relativno kraći vremenski rok, sve više alokacije (ili gotovo sve) bi tribalo ić prema obvezničkim fondovima, a sve manje prema dionicama  (indeksnim fondovima).

S druge strane, ako su nam ciljevi dugoročniji – štednja za mirovinu, školovanje dice, financijska neovisnost i ostalo – više alokacije portfelja bi tribalo ić prema dionicama.

Šta se tiče emocionalnog aspekta ulaganja, studije su pokazale da ljudi koji izgube recimo 100$ pokazuju otprilike 3 puta intenzivniju emocionalnu reakciju od ljudi koji zarade 100$. To nam je jednostavno genetska predispozicija koja nam je pomagala u preživljavanju u pretpovijesnim vrimenima. Ali u sferi ulaganja je naravno kontraproduktivna.

Zanimljivo je i da većina ljudi, prije prvog ulaganja, obično smatra da može tolerirat puno veći rizik nego šta to zaista može. Tek kad su u igri pravi novci i kad to sve krene nizbrdo, onda se na muci poznaju junaci. Jer su emocionalne odluke (one koju su vođene strahom ili pohlepom) često upravo pogubne za naš ulagački portfelj. 

Baš zato je bitno da budete iskreni sami sa sobom i detaljno vizualizirate scenarije u kojem vaš (mukom zarađeni i još većom mukom ušteđeni novac) pada u vrijednosti 10, 20 ili 30% u kratkom roku i zapitajte se kako bi reagirali u navedenim situacijama. Pritom zapamtite da se gubitak realizira isključivo ako prodate vašu investiciju, a ne samim (kratkoročnim) padom cijene. Zanimljivo je kako vlasnici nekretnina ne paničare kad padaju cijene nekretnina i provjeravaju svaki dan stanje na tržištu, iako te iste nekretnine čine često preko 90% njihove neto imovine, a ponašaju se dijametralno suprotno kad je riječ o dionicama.

Ako smo spremni krenit ulagat koristeći isključivo racionalne metode, idući korak je da odlučimo koliki postotak dionica želimo (i samim time koliki postotak obveznica).

Preporuke oko alokacije i općenito kreiranja portfelja velikim dijelom uzimam iz knjige The Intelligent Asset Allocator, koja se često smatra najboljom knjigom na tu temu i preporučija bi je svakome ko kreće u ulaganja.

Željeni postotak dionica određujemo pomoću dva pravila. Prvo odokativno pravilo se odnosi na našu toleranciju na rizik, tj. maksimalni gubitak vrijednosti portfelja u jednoj godini koji možemo tolerirati. Za odgovarajući postotak gubitka imamo odgovarajući postotak dionica:

Maksimalni tolerirani gubitak
vrijednosti portfelja
Postotak dionica
35%80%
30%70%
25%60%
20%50%
15%40%
10%30%
5%20%
0%10%

Ako npr. možemo tolerirat gubitak 20% vrijednosti portfelja u godini, imat ćemo 50% dionica (i samim time 50% obveznica).

Drugo pravilo je da postotak dionica u portfelju može bit najviše 10 puta veći od broja godina nakon kojih želimo koristit te novce. (npr. 6 godina znači 60%). Na kraju samo uzmemo manji broj od ova dva postotka koja smo odredili (npr. prema prvom pravilu smo odredili da ćemo imat 70% dionica, a prema drugom pravilu možemo imat max 60% dionica te slijedom toga se odlučujemo za 60% alokacije u dionice).

Bitno je napomenit da najveći mirovinski fond na svitu (norveški “naftni” fond, vrijedan preko 1 000 milijardi $) koji je konzervativno orijentiran te ima odlične rezultate, drži čak 60-70% dionica. Samim time, čak ni konzervativni mali ulagači ne bi trebali zazirat od većeg postotka dionica.

Kad smo napokon odredili taj postotak, logično slijedeće pitanje je: Gdje konkretno možemo kupovat dionice i obveznice? Ako pričamo o hrvatskom tržištu, dobra stranica za informiranje je hrportfolio.hr gdje na pregledan način možete saznat puno o raznim dioničkim, obvezničkim, novčanim i mješovitim fondovima koji se prodaju u HR. Imate pristup prinosima pojedinog fonda, troškovima upravljanja, alokaciji (sastavu) fonda itd. Spomenili smo već zašto to većinom nije poželjna opcija (naše dioničko tržište je malo i nelikvidno, a naknade za upravljanje fondovima su astronomske – većinom 2% i više). Korisni bi mogli bit eventualno obveznički fondovi (za konzervativne ulagače i one koji štede za nešto kratkoročnije), s kojima možete očekivat 3-4% prinosa u zamjenu za prihvaćanje minimalnog rizika. U svakom slučaju se smatra sigurnijom opcijom od štednje u bankama (uz paradoksalno trenutno puno bolju kamatu). 

Ako to nije poželjna opcija, šta onda je? Nažalost, dosta smo ograničeni na našem tržištu te nemamo pristup nekim popularnim opcijama u SAD-u (npr. M1 finance ili Robinhood) ili Europi (Degiro), ali ipak imamo 2 kvalitetne opcije: Interactive Brokers i Optim Trader. Obe platforme imaju određene prednosti i nedostatke šta se tiče naknada koje naplaćuju za trgovanje, a to najviše ovisi o tome s koliko novaca krećete u investiranje. Šta se tiče jednostavnosti korištenja i izbora fondova, obe su manje više iste. Za većinu malih ulagača je povoljnija opcija Optim Trader koji je u vlasništvu njemačke kompanije CM-equity. Ja ih koristin jer je platforma jednostavna za korištenje i jer su najpovoljniji. Ali svakako se prvo sami informirajte, ka šta bi uostalom i tribali oko svega u životu.

UPDATE 31/07/2021: Interactive Brokers je ukinuo naknadu za neaktivnost te je postao vrlo zanimljiva (i povoljna) opcija. Više na linku: https://tonivitali.com/2021/07/29/novi-stari-najbolji-broker-za-samostalno-investiranje/

Također imamo i veći izbor discount brokera u HR. Više o njima ovdje: https://tonivitali.com/2021/01/10/ulaganja-za-malog-covika-kojeg-brokera-izabrat/

Ako bude interesa, napravit ću kratak vodič kroz Optim Trader platformu u budućnosti.

Uglavnom, sada imamo željenu alokaciju i odabrali smo platformu s koje ćemo ulagat. 

Ako nemamo navedenih 5000 EUR, najbolje je fokusirat se na ostale vrste ulaganja – najviše u sebe, tj. svoje obrazovanje i karijeru. To je uvik, ali uvik, najbolji način investiranja novaca i vrimena. 

Dok skupljamo novce sa strane za fond za crne dane ili za ulaganje u fondove, po meni je puno bolja opcija da su ti novci uloženi u obveznički fond, a ne da samo skupljaju prašinu na računu (ili pod madracem jel). Dobar primjer su ETF-ovi tipa AGGH koji su akumulirajući i sadrže visokokvalitetne državne i korporativne obveznice.

Druge OK opcije ako trenutno nemamo veću sumu za ulaganje su investicijski životni fondovi o kojima san već pisa ili eventualno neka alternativna ulaganja poput peer-to-peer lendinga ili kriptovaluta (ali moramo naravno bit svjesni rizika koji preuzimamo u tom slučaju).

To je to za danas, a s idućom objavom ćemo zaključit ovaj vodič o osnovama osobnih financija. Nakon toga idu ostale vezane i polu-vezane teme, u slobodnom stilu…

I zapamtite, bolje je živit 100 godina ka milijunaš, nego 7 dana u bijedi.

Škrti otočanin

Napomena: Ako kupite proizvode s Amazona na koje linkam, za vas je cijena ista kao inače, a ja dobijem mali postotak od prodaje

Disclaimer: Sve izneseno na ovom blogu je isključivo moje osobno mišljenje, a ne profesionalni financijski savjet