Napomena: Ovaj blog post je objavljen u svibnju 2020. i ažuriran u siječnju 2022.

Evo nas opet nazad sa jednom dosadnom (ali bitnom) temom – životno osiguranje.

Prvo ću u kratkim crtama objasnit koncept osiguranja općenito za one koji ne znaju ili misle da znaju, ali nisu sigurni.

Uglavnom, radi se o tome da vi (osiguranik) uplaćujete neke novce zajedno sa velikim brojem drugih ljudi nekoj osiguravajućoj kući (tj. osiguratelju) i onda svi ti novci idu u jednu zajedničku hrpu. U slučaju da se dogodi događaj od kojeg ste se osigurali (npr. automobilsko osiguranje – prometna nesreća), vi dobivate neki veći iznos od osiguranja koji bi trebao pokriti nastalu štetu.

U slučaju životnog osiguranja događaji od kojih ste osigurani mogu biti smrt, invaliditet, teža bolest itd. Naravno, sve ovisi o uvjetima osiguranja, tj. malim slovima koja nitko nikad ne čita.

Je li mi životno osiguranje uopće potrebno?

Životna osiguranja mogu biti potencijalno poprilično korisna, ali i potpuno nepotrebna, ovisno o vašoj životnoj situaciji. U čemu je uopće problem, tj. negativna strana životnih osiguranja? Vrlo jednostavno – osiguravajuće kuće ne postoje da bi olakšali vaše živote ili zato šta ih vodi Svjetska Udruga Samaritanaca. One naravno postoje, kao i sve ostale kompanije, zbog profita.

Ako 1000 ljudi uplaćuje 1000 kn godišnje i u zajedničkoj hrpi se nalazi milijun kuna, neće svih milijun kuna ići na isplate odšteta osiguranicima. Dosta toga ode na troškove poslovanja osiguravajuće kuće, plaće zaposlenicima, poreze itd. I to je u redu, jer moraju i oni imat svoju računicu.

Šta to konkretno znači za nas? To znači da se mi odričemo dobrog dijela uplaćenih novaca, koje bismo inače mogli iskoristit za druge stvari, poput stvaranja fonda za hitne slučajeve, štednje općenito i (naravno) investiranja. #UložiDaSeMnoži

Ne zaboravite da osiguravajuće kuće u tom odnosu imaju puno više informacija nego vi. Npr. one točno znaju koliki je rizik smrti ili teške bolesti za vašu dobnu skupinu na vašem geografskom području. Slijedom toga one u većini slučajeva izlaze iz te priče s profitom, a ne korisnici osiguranja. Logično, jer inače ne bi ni postojali.

Unatoč tome, ipak postoje situacije u kojima je korisno imat životno osiguranje. 

Kad mi je potrebno životno osiguranje?

Primjer 1: Kada drugi ovise financijski o vama

Neki zovu ljude koji ovise financijski o njima male pijavice, ali većina ljudi ih zovu djeca. Čak i ako nemate kredit, morate se zapitat šta bi se dogodilo s njima da vas odjedanput nestane (npr. prometna nesreća, teška bolest, pad s litice dok slikate selfie za Instagram i slično).

Ako imate djecu, nije baš jednostavan izračun iznosa pokrića koje vam je potrebno. To ovisi o broju djece, drugim prihodima u kućanstvu (neki ih zovu žene), koliko su djeca stara itd. Vjerojatno najbolji iznos pokrića je onaj koji si najviše možete priuštit. Jer ako su vam djeca mlađeg uzrasta, može se radit o 10-15 ili više godina prije nego postanu samostalna i počnu se financijski brinut o sebi (u Hrvatskoj to ponekad bude i malo duže). A to nas dovodi do omiljene poslovice moje matere…

Teško je uzet u obzir sve životne troškove u idućih nekoliko desetljeća, ali zato bi trebali i imat zaštitnu mrežu u smislu rodbine i prijatelja na koje možete računat u takvim situacijama. To je vjerojatno jedan od većih razloga zašto su obiteljske veze puno snažnije u ekonomski slabijim društvima, ali je to druga tema… Neovisno o vašoj zaštitnoj mreži, dobra ideja je ciljat na šta viši iznos pokrića.

Primjer 2: Imate veliki kredit

Opterećeni ste kreditom i ne želite u slučaju smrti da vaša muka priđe na drugoga. Ovo pogotovo vrijedi za kredite viših iznosa (većinom stambeni krediti). Onda je ne samo pametno, nego po mom mišljenju i apsolutno neophodno da imate životno osiguranje koje bi pokrilo barem veliku većinu preostalog kredita.

Problem kod životnih osiguranja je i šta često mislimo da se nama ne mogu dogodit neplanirane tragedije. Jer se takve stvari uvijek događaju drugima, jel tako?

To je statistički gledano točno, jer je jako mala šansa da u modernom svijetu umrete prije duboke starosti. Problem je šta je u suprotnom scenariju šteta za vašu obitelj ogromna (ne samo financijska). Slično kao šta smo pričali o investiranju, bitno je procijenit rizik, tj. u ovom slučaju koliki je stvarni rizik smrti i koliko bi to utjecalo na naše bližnje. Budući da je rizik smrti vjerojatno najveći mogući, ima smisla imat veliko pokriće za njegov slučaj. Čak i ako je vjerojatnost iznimno mala.

Nitko na svijetu ne planira vlastitu smrt (osim možda dežurnih ultrapesimista poput moje žene), ali moramo bit svjesni rizika koji preuzimamo našom inercijom i lijenošću da napravimo životno osiguranje, ako nam je ono potrebno. 

Mala digresija: ako niste, svakako razmislite o pisanju oporuke, neovisno o vašim godinama. Više o tome ovdje.

Pogledajmo koje se uopće vrste životnih osiguranja nude. Moja podjela izgleda ovako:

Klasično životno (mješovito) osiguranje

Ova vrsta osiguranja je daleko najprisutnija godinama i vjerojatno znate nekog tko ga ima. Zove se mješovito osiguranje jer pokriva slučaj smrti i slučaj doživljenja. Jednostavnim jezikom, u slučaju smrti prije isteka ugovora (npr. 10, 20 ili više godina), dobijete veću sumu novaca.

U slučaju da doživite kraj ugovora, dobijete nazad vaš novce plus neki sitni prinos. Ovo je ziheraški pristup, ali je OK opcija za ljude koji su konzervativni oko ulaganja, a žele imat pokriće u slučaju smrti. Ili možda žele skupit neki veći iznos s godinama za daljnja ulaganja, mirovinu ili šta već. Solidna opcija, ali po mom mišljenju postoje opcije koje daju više za vaše uložene novce.

Riziko osiguranje

Najveća razlika klasičnog i riziko osiguranja je da riziko nema štednu komponentu. To znači da koje god novce uplatite, pozdravite se s njima zauvijek. Ciao bella. Zašto bi onda itko kupovao ovo osiguranje, a ne klasično? Pa zato jer je puno jeftinije na mjesečnoj bazi. Možete dobit isti iznos pokrića za višestruko manje uplaćene iznose (već za 50-100 kn mjesečno dobivate relativno velik iznos pokrića). Po meni je ovo dobra opcija za ljude s kreditima ili malim pijavicama.

Pogotovo jer imate puno bolje alternative za uložit vaše novce od klasičnog životnog osiguranja.

Investicijsko životno osiguranje

Investicijsko životno osiguranje uz osiguranje života ima i investicijsku komponentu. Na prvu izgleda idealno, kao da ubijamo dvije muhe s jednim udarcom. Ovo je vrsta osiguranja koje mi je bilo prodano od strane jedne osiguravajuće kuće u vremenima kad san bija mlad i naivan. Ne kažem da je investicijsko osiguranje nužno loš proizvod, ali svakako ima svoje pluseve i minuse.

Uglavnom, radi se o sljedećem: Uplaćujete nekakav iznos koji ispočetka uglavnom ide na hrpu za osiguranje života (o čemu smo već pričali), a kasnije sve veći postotak uplata ide u ulagačku komponentu, tj. ulaže se u fondove.

Ima sad tu puno detalja o kojima bi valjalo pričat, ali suma sumarum je da dobivate 2 u 1 proizvod: ulažete i životno ste osigurani istovremeno.

Nedostaci su u tome da fondovi koje birate su klasični investicijski fondovi (često sa naknadama od 2% i više godišnje). Da ne spominjem i ostale (često skrivene) naknade. Ako ste pratili serijal OOF onda znate da je to legalna pljačka. Ne samo šta dajete osiguravajućoj kući novce za komponentu životnog osiguranja, nego dajete i velik dio prinosa od investiranja fond menadžerima. Usput rečeno, navedeni fond menadžeri u prosjeku ne mogu pobijedit indeksne fondove (šta smo isto već spominjali).

Je li investicijsko životno osiguranje za mene?

Svejedno, ovo osiguranje bi moglo koristit onima kojima je upravljanje novcima tlaka, jer je ipak bolje investirat u investicijske fondove, nego u ništa. Iako i u tom slučaju je daleko povoljnija opcija riziko osiguranje + robosavjetnik.

Iinvesticijsko osiguranje je u svakom slučaju po mom mišljenju superiorno klasičnom zbog puno višeg prinosa (uz pripadajući viši rizik). Pritom nas volatilnost (promjena vrijednosti) neće previše brinut jer jednostavno – nemamo puno izbora kod kupnje/prodaje udjela. Često se potpisom ugovora obvezujemo na određen fiksan mjesečni iznos uplata, šta nas barem prisiljava na štednju i investiranje. To bi za velik broj ljudi koji se muče s financijskom disciplinom mogla bit i prednost.

Druge prednosti su šta ovo ulaganje nije oporezivo te šta u praksi možete počet ulagat sa svega 20-ak eura mjesečno pa naviše. To čini investicijsko osiguranje jednim od najjednostavnijih načina za početak investiranja. Doduše, posljednjih godina zaista možemo investirat u gotovo sve imovinske klase na vrlo jeftin (ili besplatan) način s minimalnim ulozima.

Ako se odlučite na investicijsko osiguranje, pazite samo da budete osigurani na dovoljno veliku svotu i da imate barem solidan izbor fondova koji su što više diverzificirani.

Ostale vrste životnih osiguranja

Uz navedene vrste, imamo i neke druge poput rentnog osiguranja (više funkcionira kao štednja/ulaganje) ili osiguranja za slučaj doživljenja (isplaćuje se samo ako osoba NE umre do isteka osiguranja).

Budući da za ove dvije vrste osiguranja nije nužno primarni cilj osiguranje života te da imamo daleko bolje opcije za investiranje, odlučija san preskočit njihovu dublju analizu.

Koje životno osiguranje koristi vaš Škrti Otočanin

Nakon nekoliko mjeseci uplaćivanja u investicijsko životno osiguranje, raskinuo sam ugovor na moju štetu jer mi je tadašnji poslodavac (košarkaški klub) odlučija ne isplatit plaću 6 mjeseci zaredom. Klasika.

Trenutno nemam uopće životno osiguranje jer: a) nemam kredit i b) nemam male pijavice još.

U budućnosti bi eventualno razmislija o riziko osiguranju jer mislim da se vrlo jednostavno može razlika između iznosa uplata u riziko ili neko drugo osiguranje uložit puno pametnije. U svakom slučaju mi je primarni cilj samoosiguranje u vidu većeg investicijskog portfelja koji bi služija i za tu svrhu (između ostalog). Tada mi životno osiguranje ni ne bi bilo potrebno.

Po mom mišljenju su za većinu ljudi najbolje opcije ili samoosiguranje kroz veliku neto imovinu ili riziko osiguranje u slučaju potrebe (kredit ili djeca).

Pitanja za odabir životnog osiguranja

Pri potrazi životnog osiguranja zapitajte se sljedeća 3 temeljna pitanja:

  • Treba li mi uopće životno osiguranje? Imam li veliki kredit ili djecu koja ovise financijski o meni?
  • Koja vrsta životnog osiguranja mi najviše odgovara?
  • Koja je osigurana svota (pokriće) koje bi zadovoljilo moje potrebe?

Nakon toga je relativno lako usporedit ponude različitih osiguravajućih kuća na internetu. Svakako proučite točne uvjete osiguranja – koji postotak vaših uplata ide u koje svrhe, kolike su naknade za investicijske fondove, koliko smo u mogućnosti bit fleksibilni ili ne oko uplata/isplata  itd.

Ponešto zamorno, ali svakako potrebno jer se životno osiguranje često ugovara na više desetljeća i nije baš lako podložno promjenama.

Nakon toga imamo i dodatne opcije poput osiguranja protiv teške bolesti (svakako preporučljivo), invalidnosti (još preporučljivije) itd. Također i tu vrijedi proučit detalje da ne bi kasnije bilo problema oko isplate u slučaju osiguranog događaja.

To je to na ovu temu, kratko i (nadam se) jasno. Ako vas još nešto zanima – pitajte u komentarima ili šaljite mailove, golube pismonoše i dimne signale.

Idući dio serijala “Osnove Osobnih Financija” se odnosti na konkretan početak investiranja, a možete ga pronać ovdje.

I zapamtite, bolje je živit 100 godina kao milijunaš, nego 7 dana u bijedi.

Škrti Otočanin