Ovaj blog post je posljednje ažuriran u siječnju 2024.
Nakon što smo savladali neke od osnova – brige za i praćenje troškova – danas ćemo se fokusirati na česte zablude o novcima te računanje našeg trenutnog stanja. U prvom redu ćemo pričati o tome što je to zapravo bogatstvo i kako se ono mjeri.
Plaća ≠ bogatstvo
Bitno je prvo raščlaniti razliku između razine nečijih prihoda i financijskog stanja. U Hrvatskoj su najčešće društveno prihvaćene mjere bogatstva pojedinca iznos plaće ili vrijednost automobila. Logično, jer što može biti objektivniji pokazatelj nečijeg bogatstva od količine luksuza u kojoj uživa pri putovanju od točke A do točke B… To uključuje i druge oblike “društvenih signaliziranja” kao što su brendirana odjeća, satovi, mobiteli itd.
Prihodi su s druge strane svakako vrlo bitan faktor u osobnim financijama, ali i dalje nisu objektivan pokazatelj bogatstva. Pitate se zašto? Jednostavno rečeno: prihodi su ono što ulazi u naše financije, rashodi ono što izlazi, a bogatstvo je ono što ostaje.
Objektivno mjerilo bogatstva – neto imovina
S druge strane imamo naslove medijskih članaka poput “Bogatstvo Elona Muska se procjenjuje na preko 200 milijardi $” ili “Mark Zuckerberg u jednom danu izgubio 4 milijarde $” i slično… Što to zapravo znači? Imaju li ti bogataši sve te milijarde na računima? Ili u nekretninama? Ni jedno ni drugo, već se velika većina njihovog bogatstva nalazi u udjelima njihovih kompanija. Zbog toga Zuckerberg može u jednom danu “izgubiti” 4 milijarde i ne stresirati se previše. To je jednostavno pad cijene dionica kompanije Meta (koje čine preko 90% njegovog bogatstva), a ne gubitak novaca na nekom računu.
Bitno je uspostaviti objektivnu mjeru nečijeg financijskog stanja, a to je osobna neto imovina (eng. net worth). Najkraće rečeno, to je zbroj sve financijski vrijedne imovine (eng. assets) koju netko posjeduje, umanjene za iznos zbroja financijskih obveza (eng. liabilities).
Dakle, uzmite list papira (da, sad odmah) i napravite popis imovine na lijevoj strani:
- Gotovina koju imate fizički + iznos novaca na svim računima
- Trenutna tržišna vrijednost vaše nekretnine i auta (ako ih imate)
- Stanja u II. i III. mirovinskom stupu (jer je to osobna imovina)
- Sva ostala ulaganja koja posjedujete itd.
Razumijete što želim reći. Možete eventualno dodati neke vrjednije fizičke stvari vrijednosti veće od recimo 100 EUR, npr. namještaj, elektronika itd.
Desna strana papira je lista vaših financijskih obveza, znači svega što ste dužni platiti u budućnosti. Dakle:
• Eventualni minusi na računu
• Ukupan iznos kredita koji vam je preostao za platit
• Ukupan iznos za proizvode kupljene na rate itd.
Za većinu ljudi bi ovo trebao bit jednostavan proces i ne bi trebalo biti previše stavki na obje strane. Na kraju samo oduzmete desni iznos od lijevog i voila! – ono što ostaje je vaša neto imovina. Ako ste u braku ili dugogodišnjem partnerstvu u kojem dijelite financije, možete napraviti ovu računicu zajednički.
Otplaćivanje dugova
Kod nas na brdovitom Balkanu u pravilu je velika većina neto imovine u nekretninama, gotovini, automobilima i eventualno u nekakvoj štednji ako imamo višak novaca. To je pod pretpostavkom da smo među sretnicima kojima je ovaj iznos veći od nule.
S druge strane, ako ste npr. kupili stan kreditom od 30 godina i još vam je preostalo 28 godina za otplaćivanje istog, trenutna bilanca vašeg stana (tržišna vrijednost umanjena za preostali iznos kredita) često može biti i negativna. Naravno, to je tako zbog kamata na kredit i ostalih popratnih troškova. To bi značilo da je dobar broj ljudi u RH (ako ne posjeduje već otplaćenu nekretninu) zapravo financijski u minusu ili se vrti oko nule.
Ako je vaš iznos neto imovine manji od nule, znači da vam je prvi sljedeći korak (nakon što ste već počeli s praćenjem troškova naravno) smanjenje tog duga što prije. Nema tu puno filozofije osim nemilosrdnog otplaćivanja dugova, počevši s dugom na kojem imate najveću kamatu. To su često minusi na tekućem ili dugovi po karticama pa onda gotovinski nenamjenski krediti ili nedajbože krediti za auto. Iznimka su stambeni krediti jer oni ipak imaju niže kamate i koriste se za kupovinu imovine koja raste u vrijednosti.
Druga metoda otplaćivanja dugova je ona da se prvo otplaćuju dugovi koji su nižeg preostalog iznosa, neovisno o visini kamate. Prednost ovog pristupa je čisto psihološka jer ćemo brže ostvariti “napredak” u smislu smanjenja broja dugova. Ja sam ipak više ljubitelj prvog pristupa (prvo otplate dugova s višom kamatom).
Nisu sve vrste imovine jednake
Bitno je napomenuti i da nisu sve vrste imovine napravljene jednake. Najveća razlika je u tome da neke vrste imovina gube na vrijednosti (eng. depreciating asset), a neke dobivaju na vrijednosti (eng. appreciating asset). U prvu grupu spadaju automobili, gotovina (fizička i na računu), elektronika, namještaj itd., a u drugu grupu spadaju ulaganja, npr. dionice, obveznice, vlasništvo u biznisu itd.
Nekretnine ovisno o situaciji mogu biti u jednoj ili drugoj kategoriji. Faktori koji to odlučuju su cijena koju smo za nju platili, kretanja na tržištu (raste li vrijednost ili pada), troškovi održavanja i slično.
Gotovina koja samo sjedi na računu ili pod madracom gubi na vrijednosti zbog inflacije (pada kupovne moći tih novaca). To znači da iako stalno na računu imamo npr. 100 EUR, taj iznos ne može kupit istu količinu proizvoda i usluga sad i za nekoliko godina. Moramo bit svjesni da gotovina gubi prosječno 2-3% na vrijednosti svake godine.
Što dalje?
Cijela filozofija osobnih financija stanje u jednu rečenicu: Povećaj prihode, smanji rashode i investiraj razliku. Koncept je vrlo jednostavan, ali nije lagan. Da je lagan svi bi to radili. Ali ako ovo čitate, već ste u prednosti jer ste pokazali proaktivnost i želju da si popravite svoju financijsku sliku. Nadam se da ćete sa znanjem koje dobijete u ovim tekstovima taj proces sebi bitno olakšati.
Neto imovina je samo trenutno stanje našeg financijskog bogatstva. Njen izračun služi da imamo referentnu točku za budućnost i da možemo pratiti kako se ta neto imovina mijenja. Moja preporuka je da se izračun neto imovine radi barem jednom godišnje, a po mogućnosti jednom kvartalno (svaka 3 mjeseca).
Pritom se treba uspoređivati (kao i inače u životu) samo s jednom osobom – prošlim sobom.
U prijašnjem postu smo se bavili praćenjem i kontrolom troškova, sad smo si osvijestili našu objektivnu trenutnu financijsku situaciju, a u idućem postu ćemo se bavit načinima kako da povećamo naše prihode.
Škrti Otočanin
Trackbacks/Pingbacks