Ovaj blog post je objavljen u travnju 2020. i ažuriran u prosincu 2021.
Evo nas na dijelu kojeg su sigurno moji fanovi željno iščekivali (ovim putem im se oboma zahvaljujem)…. Fokusirat ćemo se na dva osnovna i najpopularnija oblika ulaganja (i to sa dobrim razlogom) – dionice i obveznice.
Prije prelaska na glavnu temu, morat ćemo prvo pričat o preduvjetu za investiranje – fondu za crne dane.
Fond za crne dane
Nismo u sklopu serijala OOF spominjali fond za crne dane (eng. emergency fund). To je iznos novaca kojeg bi trebali imat sa strane ako nam život iznenada opali plesku. A život to voli radit. I to češće nego šta to očekujemo.
Velik broj nas je u posljednjih godinu-dvije iskusio poprilično financijske nesigurnosti zbog pandemije koronavirusa. Bilo to vezano za naša primanja ili makroekonomske faktore (padovi tržišta, porast cijena (inflacija) i sl.).
Možda ćete reći da je ovo bila posebna situacija, ali neovisno o korona virusu tržišta doživljavaju padove od 20% ili više svakih 5-7 godina (tzv. bear market). Ekonomske krize u svakom slučaju mogu značajno utjecat na naše živote, ponajprije u smislu sigurnosti prihoda.
Osim tih većih rizika, imamo i manje svakodnevne rizike po naše financije:
- Kvar automobila, perilice, TV-a i slično
- Popravci i održavanje nekretnine
- Sezonalni troškovi (grijanje zimi, putovanja, blagdani, pokloni…)
- Hitno nam trebaju sredstva za plavu kuvertu lokalnom političaru itd.
Zbog svega ovog bi bilo pametno imat određen iznos u kešu (ne doslovno u kešu u madracu nego na bankovnom računu). Eventualna druga opcija je nekakva sigurna investicija koje je likvidna (šta znači da možemo relativno lako i brzo te novce izvuć u slučaju potrebe).
Poslušajte više o fondu za crne dane (financijskoj rezervi) na ovom kratkom podcastu:
Svatko za sebe treba procijenit koliki iznos bi trebalo stavit sa strane. Idealno bi bilo recimo 3 mjeseca životnih troškova ili više, ali to je u RH popriličan iznos za uštedit i nekima bi trebale godine samo za to. Zato preporučam minimalan iznos u rasponu 5-10 tisuća kuna koji će nam pomoć prebrodit takva vremena bez potrebe za prodajom naših dugoročnih investicija ili (nedajbože) zaduživanjem.
Fond za crne dane je osnovna higijena osobnih financija. Nije nijedna investicija vrijedna živciranja i neprospavanih noći punih brige o plaćanju najosnovnijih životnih troškova. Ne zezajte se, nego uštedite za fond za crne dane. Puno ćete mirnije spavat.
Dionice i obveznice
Kad smo uštedili za fond za crne dane, možemo krenut na investiranje. Dvije najosnovnije investicijske klase su dionice i obveznice. Najlakše ih je objasnit i zapamtit ako damo značenje njihovim imenima.
Dionica je – kao šta samo ime kaže – dio nekakve kompanije. To znači da ako kupimo dionicu, postajemo vlasnici djelića kompanije čiji zaposlenici od tad pa nadalje “rade za nas”, tj njihov rad stvara vrijednost za nas. Ta vrijednost se očituje u višim profitima kompanije koji onda(zakonom ponude i potražnje guraju cijenu dionice put gore. U nekoj budućnosti tu dionicu možemo prodat za viši iznos i ostvarit profit. Ovo je vrlo pojednostavljen scenarij, ali nam daje nekakvu osnovnu sliku.
Sjećate se usporedbe odnosa rizika i prinosa? Dionice su visoko rizičan (volatilan) oblik ulaganja. Visoka volatilnost jednostavno znači da su relativno velike varijacije (promjene) u cijeni dionice. Naravno, to vrijedi i za rast i za pad cijena. S obzirom da smo kao investitori preuzeli taj rizik, dugoročno ćemo (u prosjeku) bit nagrađeni i višim prinosima.
S druge strane, obveznice imaju nisku volatilnost, tj. cijena im je puno stabilnija kroz neki vremenski period, ali su zato i prinosi nižii.
Riječ obveznica pretpostavlja obvezu, tj. dug od jedne strane prema drugoj. Osnovne vrste obveznica su državne i korporativne.
To znači da država ili kompanija, ako im je potreban kapital, izdaju obveznice u ukupnom iznosu od npr. 1 000 000 kn. Obveznice su zaravo potvrda o obvezi, tj. dugovanju države ili kompanije prema nama koji ju posjedujemo. Na obveznici je naveden rok dospijeća (recimo 10 god.) te prinos (kupon) koji dobivamo jer preuzimamo rizik (npr. 2%). Ako kupimo npr. 1000 kn vrijednosti te obveznice, dobit ćemo 2% prinosa godišnje (tj. 20 kn) te na kraju isteka 10 godina dobijemo natrag i uloženih 1000 kn (glavnicu).
Ovdje je riječ o pojednostavljenim primjerima za dionice i obveznice te pojedinačnoj kupnji svake od njih.
Kao mali investitor, kupovina pojedinačnih dionica ili obveznica u pravilu nije isplativa jer:
1. Nismo profesionalci koji mogu pratiti tržišta puno radno vrijeme
2. Ne želimo ovisit o malom broju investicija jer to predstavlja veliki rizik
3. Postoje puno lakše i isplativije opcije za uložit naše mukom zarađene (i još većom mukom ušteđene) novce
Diverzifikacija
U praksi ćemo kupovat dioničke i obvezničke fondove. Tu se jednostavno radi o diverzifikaciji, tj. raspršivanju rizika naše investicije.
Ako stavimo sve naše novce u jednu dionicu i ona neslavno propadne, mi gubimo cili ulog. Ovo je usporedivo sa kockanjem. Ali ako npr. kupimo 20 dionica za isti iznos i jedna od tih kompanija propadne, mi gubimo samo 5% naše ukupne investicije. Kolokvijalno se voli reć da ne držimo sva jaja u istoj košari. Jer ako košara padne, sva jaja se razbiju.
Diverzifikacija jedan od temelja ulaganja, tj. način na koji možemo smanjit volatilnost investicije kao šta su dionice te u jednu ruku izjednačit godišnje prinose. Cilj diverzifikacije je da smanjimo (pre)velike skokove u cijeni te posljedične šokove za naš novčanik, psihu i emocije.
Dugoročni prinosi obvezičkih fondova su značajno niži od dioničkih fondova, baš iz razlika prihvaćanja višeg rizika. Naravno, konkretne brojke variraju tokom vremena i različitih ekonomskih ciklusa. Na kraći vremenski rok obveznički fondovi ponekad mogu isporučit i više prinose nego dionički. Često to rade baš u trenucima kad dionice padaju, šta je jedna od najvećih njihovih prednosti.
Najčešće investiranje u dionice tokom zadnjih desetljeća je ulaganje u investicijske fondove koje vode fond menadžeri koji biraju individualne dionice umjesto nas. To su oni fondovi koji se uglavnom nude u bankama i investicijskim osiguranjima. Na prvu zvuči super – stručnjak kupuje dionice za koje misli da će rasti u budućnosti i prodaje na vrijeme one koje će padati. Definitivno je bolje tako nego da sami kupujemo dionice, trošimo svoje vrijeme i stresiramo se u procesu.
Jel tako? E, pa baš i nije.
Utjecaj naknada na investiranje
Velika mana investicijskih fondova su visoke naknade za vođenje fonda (u RH oko 2-3%). Možda na prvu tih 2-3% zvuči malo, ali ako fond godišnje donosi 8% prinosa, a 2% u startu ide menadžeru, to znači da se odričete četvrtine svoje zarade!
Matematika je još puno gora ako fond prinosi manje od 8% ili ako se nalazimo u periodu pada tržišta, u kojem su te naknade dodatan uteg za našu investiciju. Možemo na naknade gledat i na način da fond svaku godinu praktički “starta s minusom od 2%” kojeg prvo mora nadoknadit da bi uopće bio u plusu.
Druga bitna napomena je da su fond menadžeri zapravo u prosjeku jako loši u odabiru investicija. U periodima investiranja od 10 godina ili dužim, indeksni fondovi su imali bolje prinose od investicijskih fondova u više od 90% slučajeva. Ako se gledaju još duži periodi, indeksni fondovi su toliko dominantni da su i oni rijetki investicijski fondovi koji ih uspiju pobijedit na razini statističke greške, tj. vjerojatno se naprosto radi o sreći i ničem drugom.
Indeksni fondovi
Pitate se šta su to indeksni fondovi? To su fondovi koji imaju jako niske naknade (najčešće u rasponu od 0.05% do 0.5%) te koji kupuju čitav indeks, odnosno čitavo tržište odjednom. Indeks jednostavno označava ukupno tržište.
Primjeri indeksa su:
- S&P 500 (dionice 500 najvećih kompanija SAD-a)
- MSCI World (dionice 23 developed, tj. razvijena svjetska tržišta poput SAD-a, Europe, Japana…)
- MSCI Emerging Markets (dionice 27 emerging, tj. tržišta u razvoju poput Kine, Rusije, Brazila, Vijetnama…)
- MSCI ACWI (kombinacija prethodna 2 indeksa, odnosno dionice s 50 developed i emerging tržišta)
Osim navedenih, postoji pravo more drugih indeksa. Možda ste čuli za američke Dow Jones i Nasdaq 100 indekse ili indekse koji sadrže manje kompanije poput Russell 2000 indeksa. Za praktične svrhe i široku diverzifikaciju, navedena 4 indeksa su u pravilu dovoljna.
U praksi to znači da kupovinom samo jednog indeksnog fonda (koji npr. prati indeks S&P 500), imamo udio u svakoj od 500 najvećih američkih kompanija! Time smo si osigurali prilično dobru diverzifikaciju čak i ako se dogodi bankrot jedne od kompanija u indeksu. U tom slučaju nju zamijeni neka druga kompanija koja uđe u indeks (u žargonu kažemo da indeksni fondovi “čiste sami sebe”).
Moja preporuka je fokus na još šire indeksne fondove, poput onih koji prate sva developed i emerging tržišta (poput MSCI ACWI). Razlog tomu je da iako američko tržište ima prosječno najviše prinose na dugi vremenski rok, nema garancije za takvo što i u budućnosti.
Lako se izgubit u moru svih tih indeksa i fondova, ali istina je da investiranje za običnog čovika može bit vrlo jednostavno.
Ako odaberete samo 1 indeksni fond s širokom diverzifikacijom (ili max. 2-3 različita) i ne dirate ništa, ostvarit ćete prosječne dugoročne prinose višestruko više od većine investitora. Za objašnjenje različitih vrsta prinosa pročitajte .
Pitate se u čemu je kvaka? Kvake nema, osim onog najtežeg: potrebno je disciplinirano štedit i investirat na dugi vremenski rok. To je jedini način za minimizirat rizik i izbalansirat prinose.
Imamo primjer američkog indeksa S&P 500 koji od osnutka 1926. ima godišnji prinos od cca 10%, pritom računajući Veliku depresiju, recesiju iz 2008. i sve ostale krize između (a bilo ih je poprilično). Svaki uloženi dolar od 1970. do 2010. (šta je otprilike prosječni radni vijek) je narastao otprilike 50 puta! I to uključujući 3 velika pada tržišta (73./74., 00./01. i 08.) uz puno više manjih korekcija cijena putem.
Jednokratno ili redovito ulaganje?
Prethodna računica se temeljila na ulaganju ukupne svote na početku, bez dodatnih uplata. Prednost redovitog ulaganja je šta time koristimo metodu cost averaging, tj. kupujemo udjele u fondu u istim periodima i sa istom količinom novaca. Time čak i ako cijena fonda pada, mi kupujemo veći broj udjela u fondu koji će nam kasnije donijeti više prinose u dobrim godinama za tržište. Više o usporedbi jednokratnog i redovitog ulaganja pronađite ovdje.
Uz pretpostavku nešto realnijeg prinosa od 8% te ulaganjem 200 kn mjesečno, konačna vrijednost investicije nakon 30 godina je 283 000 kn. Ulozi od 500 kn mjesečno u istom periodu nam donose preko 700 000 kn, a 750 kn mhesečno (100 EUR) preko milijun kuna! Sami se poigrajte s brojkama na kalkulatoru.
Brojne su priče o ljudima koji su radili obične “šljakerske” poslove u SAD-u i pomalo ulagali u dionice, da bi s vremenom izgradili porfelje od milijun $ ili više. Poanta priče je da je vrijeme najvažniji faktor investiranja. Tek nakon toga dolaze iznos ulaganja i prinos. U svakom slučaju, šta se prije počne (čak i s manjim iznosima), to bolje.
Važnost obvezničkih fondova
Malo smo zanemarili obvezničke fondove u priči o investiranju. Oni su važni jer se u pravilu njihove cijene kreću obrnuto od dioničkih fondova. U vremenima kad dionice strmoglavo padaju, investitori traže sigurnije oblike investicija poput obveznica. To uzrokuje njihov rast cijene, jednostavnim zakonom ponude i potražnje.
Zato je bitno – ovisno o našoj spremnosti na prihvaćanje većeg ili manjeg rizika te vremenskom roku ulaganja – imat i određeni dio obvezničkih fondova u našem investicijskom portfelju. U pravilu, šta je neka osoba mlađa imat će niži postotak investicija u obveznicama, a viši u dionicama. I obratno. Ja osobno imam visoku toleranciju na rizik i dugi vremenski horizont ispred sebe, tako da je postotak obveznica koji imam zanemariv. Nekome ko je malo bliži mirovini (ili ima nisku toleranciju na rizik) svakako se preporučuje barem 20-30% obveznica. U samoj mirovini taj bi udio trebao i bit veći. Više o tome u narednim objavama.
Kako smo već naveli, dionice i obveznice se u pravilu ponašaju kao ying i yang. Ako nam dionice usred krize jako padnu, možemo prodat dio naših obveznica koje su tada narasle u cijeni i kupit još dionica koje su “na sniženju”. To se zove rebalansiranje portfelja.
Treba pritom reć da, čisto sa matematičkog stajališta, investitori koji su ulagali 100% u dionice u pravilu na kraju imaju najviši povrat.
Ali budući da nije lako gledat kako nam nestaje pola vrijednosti investicije u nekoliko mjeseci nakon godina i godina ulaganja, možemo koristit različite udjele obvezničkih fondova da izgladimo to putovanje. Povećanjem udjela obveznica smanjujemo utjecaj padova tržišta, ali se u procesu i odričemo dijela prinosa.
To su neke osnovne ideje i koncepti ulaganja za malog čovika kojima ćete gotovo zagarantirano (ali samo ako se strategije držite #Dugoročno) ostvarit više prinose od 80-90% profesionalaca, a o neprofesionalcima da ne pričamo.
Ključ je u kontroli emocija i pridržavanju odabrane strategije na rok od više desetljeća te naravno kontinuiranom životu u plusu (odnosno ispod svojih mogućnosti) koji nam stvara kapital za investiranje.
Sve je to jednostavno, ali ne i lagano.
O konkretnim načinima početka investiranja te kako kupiti indeksne fondove više u idućim nastavcima serijala “Osnove Osobnih Financija”. Prije toga ćemo obradit alternativne investicijske klase, uz objašnjenje zašto (većina) njih u pravilu nije optimalan izbor za malog investitora. .
Škrti Otočanin
Pozdrav Toni,
Opet Mario iz Dubrovnika…
Da li znas na koji mi je nacin najlakse poceti kupovati dionice?
U kriptu sam vec neko vrijeme i tu se snalazim prilicno dobro i zadovoljan sam rezultatima, ali kao sto i sam govoris, zelio bih diversificirati imovu i poceti ulagati u dionice.. e sad, preko Revolut aplikacije sam uspio kupiti par dionica (od GrowGeneration kompanije kao i od Petroleo Brasileiro) ali ne znam da li mi je pametno kupovati dionice preko Revoluta a i problem na Revolutu je sto ne mogu kupovati hrvatske dionice a zanimaju me dionice od Valamara i Kraša..
Uglavnom, ako mozes odgovoriti ovdje ili na moj mail bio bih ti veoma zahvalan..
Pozdrav
Bok Mario,
Ne preporučujem kupovanje individualnih dionica jer ni profesionalci u prosjeku nemaju bolje rezultate od prinosa ukupnog tržišta. Zato iznimno preporučujem korištenje pasivnih indeksnih ETF-ova.
Neovisno misliš li kupovati individualne dionice ili ETF-ove, odabir platforme (brokera) je vrlo bitan. Pisao sam o tome ovdje: https://bit.ly/3BMMPKf
Fala, dobar si, nema šta.
Da si mi mislit opet. U svakom slučaju nisam još 100% spreman krenit al planiram za cca 2 miseca. Osim šta još ne znam dovoljno o svemu skupa, bitno mi je i šta će bit sa Covidom, direktno mi utječe na posao.
Sve više sam siguran da će to isključivo bit etfovi. Mješoviti. Više dionice nego obveznice i vjerovatno ne samo s&p 500 nego i emerging markets kao što predlažeš
Bolje je i malo još sve proučit i da ti sve skupa ‘sidne’ nego se žurit. Nije se niko obogatija niti propa u 2 miseca na indeksnim fondovima.
To je više sustav uvjerenja da će ekonomija dugoročno rast, bazirano na inovacijama, porastu produktivnosti, širenju globalnog tržišta itd., a to su sve vrlo pouzdani trendovi već stoljećima (sa fluktuacijama naravno).
Fondovi IWDA (developed) i EIMI (emerging) pokrivaju gotovo cilo svjetsko tržište i uz njih ti realno ne triba ništa drugo. Za dugoročno investiranje vridi – šta jednostavnije to bolje
Kužim tvoje argumente i vjerovatno si u pravu.
Ja sam nekako ovako zamislio, nešto između lump sum I dollar cost average. Ono što bih ulagao ću staviti sa strane, pričekati korekciju(pa makar to bilo i samo 20%) a onda kad krene oporavak odmah uložiti sve. Na taj način čak i ako korekcija bude tek za 5 godina opet ću biti u prednosti nego da sad krenem sa dollar cost averaging. Tako ispada matematički.
Planiram ulagati na ne više od 15 godina.
A po svemu sudeći iako se slažem da nitko ne zna kad će iduća korekcija trenutno smo na all time high pa samim time nije baš najbolje vrijeme za početi ulagati, pogotovo s obzirom na relativno kratak rok od 15ak godina.
Slažeš se?
Vjeruj mi da sam i ja ima identične dvojbe kada san krenija investirat. I nakon podužeg istraživanja i razbijanja glave skonta sam da, budući da tek počinjem, sam zapravo u jako dobroj situaciji. Ako direktno nakon moje (lump-sum) investicije krene sve odma padat, to je samo prilika jer sam znao da ću onda kupovat jeftnije sljedećih mjeseci (moguće i godina). Ako krene sve rast, opet ok, svakako nastavljam kupovat.
Horizont od 15 godina je sasvim dovoljan za takvu filozofiju, a pogotovo ako si diversificiran globalno (recimo američko “izgubljeno desetljeće” 2000.-2010- je bilo izrazito dobro za emerging markets).
Ne znam na koju matematiku se referiraš, jer nitko od nas nema kristalnu kuglu i ne zna kolika će bit korekcija, kada će bit, kada će se krenut oporavljat itd. Na prvu zvuči logično to šta predlažeš, ali to podrazumijeva da pogodiš dobar tajming “kad krene oporavak”. Šta to konkretno znači? Može se tržište “krenut oporavljat”, ti uložiš sve, a ono opet padne 20+%.
Brojni su “internetski gurui” glumili investicijske mesije prije godinu dana kad su navodno prodali sve dionice prije korona krize, ali nisan baš vidija da su se hvalili kad su se vratili u tržište, jer nitko nije očekiva onako brz oporavak. Većina je čekala još veći pad da se vrate, pa kad se tržište krenilo oporavljat su mislili da je to samo privremeno prije opet većeg pada itd. Na kraju je tržište jako brzo premašilo vrijednosti sa početka godine i svi koji nisu bili kontinuirano u tržištu (ili kupovali još više tokom korekcije) su požalili.
TLDR – ne isplati se tajmirat tržište ni u kojem slučaju, ali ako oćeš bit malo oprezniji, možeš stavit dio keša sa strane spremnog za korekciju, ako će ti to umirit živce i natjerat te da budeš dugoročni investitor koji se drži svoje zacrtane strategije.
Uzmi sve sa zrnom soli jer je ovo samo moje mišljenje, a ne investicijski savjet.
Sretno!
Dakle, evo već 2 miseca čitam o ulaganjima i najviše sam sklon ulaganju u etfove. Dionice, kripto i sl.nije za mene.
Po svemu sudeći uskoro će doći do jednog pada burze ili bar korekcije. Manje više svi se slažu da je market overvalued.
E sad, je li pametno početi ulagati sada, ili je pametnije taj novac koji bi ulagao staviti sa strane pa uložiti tek kad dođe do pada/korekcije?
Matematički ispada da je tako. Slažeš se?
Pozdrav! Mudar odabir za ETF-ove jer sve brojke podupiru to. A i sa strane utrošenog vrimena i emocionalne potrošnje je sigurno bolji odabir, a rezultati su u većini slučajeva bolji nego kod aktivnog pristupa.
Naravno da će doć do pada burze, jer uvik dolazi do pada burze, samo nitko ne zna kad 🙂
A cila filozofija pasivnog investiranja je da ne pokušavamo “tajmirat” tržište, već da kontinuirano ulažemo. Još od 2012., a pogotovo od 2016. naovamo se moglo pročitat more analiza eminentnih stručnjaka na najboljim svjetskim portalima kako će doć ubrzo do korekcije. Do koje nije došlo (osim jako kratkog pada od 20% krajem 2018. koji se oporavio u nekoliko tjedana te “koronakrize” i pada 30% koji se oporavio u nekoliko mjeseci).
Da si oklijevao uložit u zadnjih 10ak godina, propustio bi ogromnu količinu prinosa.
Rekavši to, činjenica je da su tržišta trenutno jako skupa i ako želiš, jednostavno podijeliš iznos koji misliš uložit na nekoliko dijelova i polako uđeš na tržište (pogotovo ako ne plaćaš visoke naknade brokera). Zvuči kontraintuitivno, ali najbolja stvar koja ti se može dogodit ka dugoročnom ulagaču je da ti investicija padne u vrijednosti ispočetka, tako da možeš kasnije kupovat jeftinije i imat viši očekivani prinos.
Sretno!