Ovaj blog post je objavljen u travnju 2020. i ažuriran u studenom 2021.

Kad smo se barem donekle pobrinili za daleku budućnost u vidu povećanja mirovina, idemo se bavit nekim konkretnim stvarima koje nam mogu popravit financijsku sliku već za misec-dva, a naposljetku i dugoročno ako ih nastavimo primjenjivat.

Praćenje troškova zvuči kao nešto jako dosadno, nepotrebno i suprotno našem balkanskom hedonističkom načinu života, ali postoje razlozi zašto je izuzetno bitno te postoje načini kako to uskladit sa stilom života koji želimo imat.

Zašto je praćenje troškova bitno?

Pitanje: Koliko vas zna kolika vam je plaća? To sigurno znate svi. A šta je sa drugim dijelom te jednadžbe, tj. potrošnjom te iste plaće? Vjerojatno gotovo svi znate koliko vam iznosi stanarina (ako ste podstanari), režije i neki mjesečni računi ili barem imate jako dobru pretpostavku. Ali znate li kolika vam je konkretna potrošnja po nekim drugim stavkama? Koliko vam mjesečno ode npr. na izlaske, restorane, gorivo, kave, odjeću itd.?

Za to san siguran da barem 90% ljudi nema ni približnu ideju. Bitno je osvijestit sam sebi te iznose barem približno da bismo mogli ići dalje sa unapređenjem osobnih financija.

U stvarnosti je puno jednostavnije pratit potrošnju nego šta to zvuči na prvu. Ako plaćate isključivo npr. uvijek istom karticom svoje banke ili npr. Revolut karticom, vjerojatno već imate sve troškove razvrstane po kategorijama. Ali budući da je RH još uvik država u kojoj je keš dominantno sredstvo plaćanja (2018. udio keša u transakcijama u RH je 71%, a npr. u Švedskoj tek 15%), preporučan korištenje mobilne aplikacije. Ima mali milijun aplikacija na engleskom, ali ima i hrvatska aplikacija Brzi Budžet, koja odrađuje taj posao sasvim brzo i jednostavno. Uglavnom, odredite si kategorije koje želite pratit i napravite si zadatak da pratite troškove barem 3 mjeseca svakodnevno da bi dobili nekakvu generalnu sliku. 

Zvuči dosadno i zamorno, ali jednom kad postavite aplikaciju, potrebno je 5-10 sek za unijet transakciju. Moja preporuka je da to napravite odmah nakon transakcije,a tj. da ne čekate npr. večer da sve zapišete jer postoji dosta dobra šansa da ćete nešto zaboravit ili preskočit koji dan.

Slijedeći dio teksta pročitajte nakon 3 mjeseca praćenja troškova…

Ključne informacije

Još ste tu? Prošla 3 miseca? Nisu? Nema veze, možete čitat dalje da dobijete ideju o onom bitnom, a to je zašto smo pratili/ćemo pratit troškove. Po meni su tu 2 stvari ključne:

  1. Da osvijestimo koliko nam novaca ide u koju stavku i onda da to pokušamo unaprijedit (dobit istu ili sličnu vrijednost za manje novaca i/ili odustat od trošenja na neku stavku u potpunosti)
  2. Da stvorimo višak novaca u budžetu koji onda možemo koristit na mali milijun načina, od kojih san neke već spomenija (povećanje financijske sigurnosti, štednja za neki veći trošak, investiranje da bi taj iznos rastao dalje itd.). Više o tome u daljnjim tekstovima

Moramo bit svjesni da su ovo osnove osnova osobnih financija te da ako ne možemo stvorit plus u našem budžetu, ne možemo financijski napredovat ni milimetar.

Većina financijskih savjetnika će vam reć da najviše pripazite na male troškove, npr. ispijanje kave svaki dan. Razlog je kopiranje savjeta američkih fin. savjetnika. U SAD-u je jaka kultura kupovanja kave u Starbucksu za 5$+ svaki dan, više kao statusni simbol nego kao napitak. Ja vam neću reć da ne idete na kavu jer to kod nas ima sasvim drugu svrhu, a to je socijaliziranje sa dragin ljudima i ako treba platit 10 kn za uru-dvi tog užitka, mislin da je to i više nego dobra kupovina. Ja san prvi kriv za to…

Osobni budžet

Mislin da fokus kod smanjenja troškova treba bit na:

1. “The big 3” u osobnom budžetu, tj. 3 stavke di ide većina novaca, a to su hrana/piće, stanovanje, i prijevoz.

2. Planiranje većih troškova. Treba se prvo zapitati treba li nam uopće taj proizvod. Ako je odgovor da, onda bi bilo dobro istražit najbolju opciju te eventualne alternative (drugi proizvod, rabljeni proizvod itd.).

3. Fokus ide na manje stavke i ponavljajuće troškove (pretplate i slično).

Službene statistike kažu da je potrošnja za četveročlano kućanstvo koje ima svoju kuću/stan u RH 6877kn misečno, a po stavkama to izgleda ovako:

Hrana/piće 28% (1925 kn), stanovanje 16% (1100 kn), prijevoz 15% (1032 kn), odjeća/obuća 7% (481 kn), razno 5% (344 kn), rekreacija/kultura 5% (344 kn), održavanje kuće 5% (344 kn), komunalije 5% (344 kn), alkohol/duhan 3% (206 kn), restorani/hoteli 3% (206 kn), zdravstvo 3% (206 kn), osobna njega 3% (206 kn), obrazovanje 1% (69 kn).

Naravno, ovo su prosjeci i dosta se razlikuju ovisno o tome koliko je ljudi u kućanstvu, imate li djecu ili ne, konzumirate li alkohol, kavu i cigarete ili ne itd. Nije također uzeto u obzir ako ste podstanari, šta često može činit čak 40% ili više ukupnog budžeta.

Ideje za smanjenje troškova

Pregledom ove liste uz neke podkategorije te pretvaranjem nekih troškova u godišnje vidimo prostor za napredak na sljedeće načine: 

  • Planirana (pametnija) kupnja hrane i smanjenje potrošnje u restoranima, fast foodovima, pekarama i slično
  • Ako je moguće, selidba u stan koji je povoljniji i/ili sa boljom lokacijom (bliže poslu da smanjimo troškove prijevoza)
  • Smanjivanje broja auta sa 2 na 1 po kućanstvu ili sa 1 na 0 ako je moguće. Ako ne, onda smanjivanje kilometraže s autom kad god je moguće (javni gradski prijevoz, hodanje, bicikla)
  • Ukidanje bezalkoholnih pića, koja su čista šteta Vašem zdravlju, a kako vidimo i novčaniku, sa 92 kn mjesečne potrošnje (čak 1100 kn godišnje)
  • Duhan 1400 kn godišnje, alkohol 1000 kn godišnje: Brojke su sigurno puno više za neke. Ne moran tu ništa dodatno objašnjavat
  • Odjeća/obuća (gotovoo 6000 kn godišnje): Smanjenje iznosa kupovinom kvalitete koja će trajat (a ne brenda), kupovina van sezone, na akcijama, second hand itd.
  • Mobiteli i internet (prosječno 4500 kn godišnje): Mobitel od 700 kn ima skoro identičnu funkcionalnost za svakodnevni život kao i mobitel od 5000 kn. Istražite ima li povoljnija tarifa na drugoj mreži ili pregovarajte o tarifi direktno s operaterom itd. U pravilu izbjegavat pretplatu i kupovinu mobitela na rate. Ako ga ne možete kupit u kešu, ne možete si ga priuštit i točka
  • Proizvodi za njegu tijela (1900 kn godišnje): Kupovina veće količine odjednom i/ili na akcijama te općenito fokus na najbitnije/multifunkcionalne proizvode jer prije 50 godina realno nije postojalo 80% ovih proizvoda pa se živilo sasvim dobro i bez njih

Osim ovih kategorija, sigurno možete pronać neke koje su specifične Vašem stilu života i di trošite puno više nego prosjek. Npr. putovanja, restorani, hobiji i slično.

Koja je uopće poanta praćenja troškova?

Poanta praćenja troškova nije da se na svaku kupovinu gleda negativno, već da se osvijesti omjer plaćenih novaca (odnosno vremena i energije potrebne za zaradit te novce) i stvarne vrijednosti za naš život. Nema ništa loše u trošenju love za nešto šta nas stvarno usrećuje ili donosi nešto korisno u naš život. Ali bitno je postavit prioritete, da se zna zašto se na nešto troši više (i koliko otprilke), a sve ostalo bi trebalo srezat.

Zapitajte se je li vrijedno dat 1000 kn više za mobitel ili 200 kn više za brendiranu majicu koji nisu ništa (ili vrlo malo) bolji/kvalitetniji nego jeftiniji proizvodi.

Moje iskustvo

Osobno pratin troškove već više od 3 godine i to je nešto šta vrlo lako uđe u naviku i definitivno je neka baza za daljnju nadogradnju u osobnim financijama. Više doduše ne pratim sve po kategorijama nego samo zbrojim troškove po bankovnim karticama i Revolutu i to je praktički to jer gotovinu gotovo ne koristim (živim trenutno u Švedskoj gdje je uporaba keša Swedena na minimum).

I zapamtite ono s mobitelima od maloprije: ako ne možete nešto kupit u kešu,ne možete si to priuštit. Jedina iznimka su nekretnine i možda, ali veeeeliko možda, kupnja auta i to samo ako je jedini način za ić/vratit se s posla u razumnom vremenu. Naravno, mislim na polovni auto. Najjeftiniji koji ispunjava svrhu. Više u ovom blog postu.

Šta dalje?

Nakon nekoliko mjeseci praćenja troškova trebali bi imat dobru ideju di vam novci idu. Nakon nekih preinaka za smanjenje potrošnje po kategorijama koje san predložija, idući korak je stvaranje okvirnog budžeta. Uračunajte i dodatni iznos štednje za godišnje troškove (npr. registracija auta, božićni i rođendanski pokloni i slično). Ne treba bit sve točno u kunu niti se treba zamarat previše s tim, ali je bitan neki općeniti plan. I onda taj iznos šta ostane (ako ostane) po mogućnosti prebacite na posebni račun, npr. žiro-račun kojeg već vjerojatno imate. Tek onda možemo ić prema daljnjim koracima štednje, investiranja itd. Više o tome u idućim blog postovima. Treći dio serijala “Osnove Osobnih Financija” pronađite ovdje.

I zapamtite – bolje je živit 100 godina kao milijunaš nego 7 dana u bijedi.

Škrti otočanin