Osnove osobnih financija II. dio – Praćenje troškova (dosadno, ali bitno)

Ovaj blog post je posljednje ažuriran u siječnju 2024.

Kad smo se barem donekle pobrinuli za daleku budućnost u vidu , idemo se bavit nekim konkretnim stvarima koje nam mogu popravit financijsku sliku već za mjesec-dva, a naposljetku i dugoročno ako ih nastavimo primjenjivati.

Praćenje troškova možda nekima na prvu zvuči kao nešto jako dosadno, nepotrebno i suprotno našem balkanskom hedonističkom načinu života. Ja mislim da je ono izuzetno bitno iz više razloga te da postoje načini kako ga uskladiti sa stilom života koji želimo imati.

Zašto uopće pratiti troškove?

Pitanje: Koliko nas zna kolika nam je plaća? To sigurno znamo svi. Ali što je s drugim dijelom te jednadžbe, tj. potrošnjom te iste plaće? Vjerojatno gotovo svi znamo koliko nam iznosi rata kredita ili stanarina, režije i neki mjesečni računi. Ili barem imamo odokativnu pretpostavku. Ali znamo li kolika nam je konkretna potrošnja po nekim drugim stavkama? Koliko nam mjesečno ode npr. na izlaske, restorane, gorivo, kave, odjeću itd.? Što je tek s rjeđim troškovima poput registracije automobila, putovanja, blagdana i slično?

Siguran sam da barem 90% ljudi nema ni približnu ideju koliko troši na sve ove stavke. Bitno je osvijestiti sam sebi te iznose barem približno da bismo mogli ići dalje s unapređenjem osobnih financija.

Po meni su tu 2 stvari ključne:

1. Da osvijestimo koliko nam novaca ide u koju stavku te da to onda pokušamo unaprijediti (dobiti istu ili sličnu vrijednost za manje novaca i/ili odustati od trošenja na neku stavku u potpunosti)
2. Da stvorimo višak sredstava u budžetu koji onda možemo koristiti na mali milijun načina. Počevši od povećanja financijske sigurnosti (crni fond), štednje za neki veći trošak, investiranja da bi taj iznos rastao dalje itd. Više o tim temama pronađi u mojim ostalim blog postovima.

Moramo bit svjesni da su ovo osnove osnova osobnih financija te da ako ne možemo stvoriti plus u našim financijama, ne možemo financijski napredovati niti milimetar.

Kako pratiti troškove?

U stvarnosti je puno jednostavnije pratiti troškove nego što to zvuči na prvu. Ako plaćamo isključivo npr. uvijek istom karticom svoje banke ili npr. Revolut karticom, vjerojatno već imamo sve troškove razvrstane po kategorijama. Budući da je RH još uvijek država u kojoj je keš dominantno sredstvo plaćanja (2022. udio keša u transakcijama u RH je oko 72%), za većinu ljudi preporučujem korištenje mobilne aplikacije za praćenje troškova.

Ima mali milijun besplatnih aplikacija na engleskom poput Money Manager ili na hrvatskom poput Brzi Budžet koje odrađuju taj posao sasvim brzo i jednostavno. Uglavnom, odredite si kategorije koje želite pratiti i napravite si zadatak da pratite troškove barem 3 mjeseca (idealno godinu dana) da biste dobili nekakvu generalnu sliku. Zašto godinu dana?

Zvuči dosadno i zamorno, ali jednom kad postavite aplikaciju, potrebno je svega nekoliko sekundi za unijeti transakciju. Moja preporuka je da to napravite odmah nakon transakcije,a tj. da ne čekate npr. večer da sve zapišete jer postoji dosta dobra šansa da ćete nešto zaboraviti ili preskočiti koji dan.

Još jednostavnija solucija je da koristimo bankarsku aplikaciju ili Revolut za automatsko praćenje kategorija potrošnje svega osim gotovine. Tako da nam ostaje samo gotovinske transakcije unijeti u aplikaciju za praćenje i dodati podatke iz bankovnih aplikacija na kraju mjeseca.

Na kraju dana, najbolji način praćenja troškova je onaj kojeg ćemo se dugoročno pridržavati.

Slijedeći dio teksta pročitajte nakon 3 mjeseca praćenja troškova…

Najbitnije stavke

Drago mi je da pratite troškove već 3 mjeseca i da ste se vratili na ovaj blog post… Šalu na stranu, mislim da bi fokus kod smanjenja troškova trebao bit na:

1. “The big 3” u osobnom budžetu, tj. 3 stavke na koje ide većina novaca, a to su hrana/piće, stanovanje, i prijevoz. Nažalost, ovo su često i najmanje fleksibilne kategorije.

2. Ponavljajuće troškove (pretplate poput mobitela, interneta, streaming servisa i ostalih usluga). Bitno je istražiti tržište za alternative, ispregovarati bolje uvjete (lakše je nego što mislite) ili ukinuti ono što nam ne daje vrijednost za novac. Nekoliko uloženih minuta u istraživanje tržišta ili pregovaranje može često donijeti uštede od nekoliko desetaka Eura mjesečno (stotine Eura godišnje).

3. Pravovremeno planiranje većih troškova. Treba se prvo zapitati treba li nam uopće proizvod ili usluga koju želimo. Ako je odgovor da, onda bi bilo dobro pauzirati 48h i zapitati se isto pitanje. Ako je i dalje odgovor da, onda bi bilo dobro istražiti tržište za najbolju opciju te eventualne alternative (što nudi konkurencija, eventualno second hand proizvode i slično). Nakon toga je potrebno napraviti plan štednje da ne bismo došli u napast potrošiti više (i platiti eventualne naknade) kupovinama na kartice/rate.

Općenito nisam ljubitelj kupovine na rate, čak i ako su beskamatne. Iznimke naravno postoje (npr. pokvari se perilica, a nemamo gotovine za novu), ali u pravilu smatram da ako nešto ne možemo priuštiti dvaput, onda vjerojatno ne bismo smjeli ni jedanput.

Isto tako, većina financijskih gurua će vam reći da najviše pripazite na male troškove, npr. ispijanje kave svaki dan. Razlog je kopiranje savjeta američkih fin. savjetnika. Naime, u SAD-u je uobičajena kultura kupovanja kave u Starbucksu za 5$+ svaki dan (više kao statusni simbol nego kao napitak).

Ja vam neću reći da ne idete na kavu jer to kod nas ima sasvim drugu svrhu, a to je socijaliziranje s dragim ljudima. Ako treba platiti euro-dva za uru-dvi tog užitka, mislim da je to i više nego dobra trampa. Ja sam prvi kriv za to…

Potrošnja u RH

Službene statistike kažu da je potrošnja za četveročlano kućanstvo (posljednji službeni podaci su iz 2019.g., prije visoke inflacije) koje ima svoju kuću/stan u RH 7794 kn (1034 EUR) mjesečno, isključujući najamninu. Naravno da su ove brojke u 2024. znatno više, ali mislim da je svakako zgodno vidjeti postotke po kategorijama:

Naravno, ovo su prosjeci i dosta se razlikuju ovisno o tome koliko je ljudi u kućanstvu, imate li djecu ili ne, konzumirate li alkohol, kavu i cigarete ili ne itd. Također, ako živite u najmu, samo ta stavka često može činiti 30% ili više ukupnih troškova.

Ideje za smanjenje troškova

Pregledom ove liste uz neke potkategorije možemo pronaći prostor za napredak na sljedeće načine: 

• Planirana (pametnija) kupovina hrane i smanjenje potrošnje u restoranima, fast foodovima, pekarama i slično
• Ako je moguće, selidba u stan koji je povoljniji i/ili s boljom lokacijom (bliže poslu da smanjimo troškove prijevoza)
• Smanjivanje broja automobila s 2 na 1 po kućanstvu ili s 1 na 0 ako je moguće. Ako ne, onda smanjivanje kilometraže s automobilom kad god je moguće (javni gradski prijevoz, hodanje, bicikla)
• Ukidanje bezalkoholnih pića (osim vode), koja su obično čista šteta našem zdravlju, a kako vidimo i novčaniku. Prosjek u RH je cca 10-ak EUR mjesečno (150-200 EUR godišnje)
• Duhan cca 200 EUR godišnje, alkohol cca 130 EUR godišnje. Ove brojke su sigurno puno više za neke od nas. Mislim da ne moram na ovu temu ništa dodatno objašnjavati
• Odjeća/obuća (cca 800 EUR godišnje): Smanjenje iznosa kupovinom kvalitete koja će trajati (a ne brenda), kupovina van sezone, na akcijama, second hand itd.
• Mobiteli i internet (prosječno 600 EUR godišnje): Mobitel od 200 EUR ima praktički identičnu funkcionalnost za svakodnevni život kao i mobitel od 1000 EUR. S tom razlikom da će potonji puno brže izgubiti nekoliko stotina EUR vrijednosti. Sve drugo su priče za malu djecu. Istražite ima li povoljnija tarifa na drugoj mreži ili pregovarajte o tarifi direktno s operaterom. U pravilu izbjegavati pretplatu i kupovinu mobitela na rate. Ako ga ne možete kupiti u kešu, ne možete si ga priuštiti i točka.
• Proizvodi za njegu tijela (cca 270 EUR godišnje): Kupovina veće količine odjednom i/ili na akcijama te općenito fokus na najbitnije/multifunkcionalne proizvode. Prije 50 godina realno nije ni postojala većina ovih proizvoda pa se živjelo sasvim dobro i bez njih. Da ne ispadne kako tu pametujem kao muškarac, evo perspektiva jedne žene na ovu temu.

Osim ovih kategorija, sigurno možete pronaći neke koje su specifične vašem životnom stilu i gdje trošite puno više nego prosjek. Npr. restorani, nakit, hobiji i slično.

Treba li srezati troškove na goli minimum?

Bitno je napomenut da ne zagovaram život poput pustinjaka. Mislim da se može pronaći balans između življenja u sadašnjosti i planiranja za budućnost. Jedna američka blogerica kaže “afford anything, but not everything.” Dakle, odredi što ti je u životu bitno (1-2-3 stvari) i na to troši bez grižnje savjesti, ali sreži troškove na svemu ostalom.

Poanta praćenja troškova nije da se na svaku kupovinu gleda negativno, već da se osvijesti omjer potrošenih novaca (odnosno vremena i energije potrebnih za zaraditi te novce) i stvarne vrijednosti za naš život. Nema ništa loše u trošenju novaca za nešto što nas stvarno usrećuje ili donosi nešto korisno u naš život.

Zapitaj se je li vrijedno dati 100 EUR više za mobitel ili 50 EUR više za brendiranu majicu koji nisu ništa (ili vrlo malo) bolji/kvalitetniji nego nešto jeftiniji proizvodi.

Treba li imati budžet?

Iako se neki neće složiti sa mnom, osobno mislim da budžet nije svima potreban. Ovo su moji razlozi:

1. Uz najbolju volju i detaljno planiranje, život će nam uvijek donijeti nešto neočekivano
2. Pri određivanju budžeta mnogi imaju tendenciju biti preoptimistični pa slijedom toga brzo i napuste takav budžet nakon nekoliko uzastopnih mjeseci probijanja istog
3. Iako su neke stavke u osobnom budžetu manje-više fiksne, većina ih varira iz mjeseca u mjesec pa ih je teško staviti u neke okvire

Za one koji ipak žele imati nekakav orijentir za ciljanje, mislim da je 50/30/20 budžet dobra početna točka. Za one koji nisu upoznati, radi se o popularnom i jednostavnom budžetiranju 50% troškova za stvari koje trebamo, 30% za stvari koje želimo, a nisu nam prijeko potrebne te 20% za štednju i investiranje.

Upravo ta jednostavnost i laka pamtljivost ovog budžeta ga čine dobrim alatom za neke. Nedostaci leže u definiranju želja i potreba (ovo može biti dosta individualno) te u različitim životnim situacijama. Sigurno da je lakše nekome tko zarađuje 2000 EUR mjesečno staviti sa strane 20% prihoda nego nekome tko zarađuje 1000 EUR.

Kad me klijenti na mojim edukacijama pitaju koliko bi bilo dobro štedjeti, moj najčešći odgovor je: barem 20%, ako ste to u stanju.

Moje iskustvo

Osobno pratim troškove već više od 6-7 godina i mislim da je to definitivno baza za daljnju nadogradnju u osobnim financijama. Više doduše ne pratim sve po kategorijama nego samo zbrojim troškove po bankovnim karticama i Revolutu i to je praktički to jer gotovinu gotovo ne koristim (živim trenutno u Švedskoj gdje je uporaba keša “Swedena na minimum“).

Zapamtite još jednom ono od maloprije: ako ne možete nešto kupiti u kešu i to dvaput, onda si to ni ne možete priuštiti. Jedina iznimka su nekretnine i eventualno automobil koji je prijeka potreba za posao/obitelj. Pronađi više o ovoj temi u ovom blog postu.

Što dalje?

Nakon nekoliko mjeseci praćenja troškova trebali bi imat dobru ideju gdje nam novci idu. Ne treba zaboraviti uračunati i dodatan iznos štednje za godišnje troškove (npr. registracija auta, božićni i rođendanski pokloni i slično). Ne treba biti sve točno u cent niti je to moguće. Život nam svako malo servira nešto neplanirano. Na nama je da se pripremimo na to kako najbolje znamo.

Praćenje troškova je dio osobne higijene osobnih financija. Tek kad smo taj dio apsolvirali. možemo ići prema daljnjim koracima štednje, investiranja itd. Više o tome u idućim blog postovima. Treći dio serijala “Osnove Osobnih Financija” pronađi ovdje.

Škrti Otočanin

Dodatak: podcast “Treba li imati osobni budžet”